Svijet će shvatiti onu ‘kako siješ, tako ćeš i žeti’
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 08 Ožujak 2026 15:11
Američko-izraelski udari na Iran apsorbirali su svu svjetsku pažnju. Puno je rasprave oko uzroka i ciljeva ovog rata, ali kako ni sami akteri nisu uspjeli sročiti smislen odgovor, teško je prognozirati koliko će sve to trajati. Naravno, po običaju, svi se nadaju kako će to biti kratak i učinkovit rat i kako će se s prvim zracima proljeća sve vratiti u normalu.
Ali tu vrijedi ona o planu koji svi imaju dok ne dobiju prvi udarac. Piše to Borislav Ristić za Večernji list.
Premoć u vojnoj tehnici
Ono što je jasno jest da SAD i Izrael imaju ogromnu premoć u vojnoj tehnici i da, shodno tome, koriste tu svoju premoć za zračne udare po vojnim (i civilnim) ciljevima u Iranu. Iran se, s druge strane, oslanja na svoj arsenal balističkih raketa i dronova, ali je pritom nezgodno što taj svoj arsenal koristi za asimetrično ratovanje, nanoseći štetu neprijateljskoj logistici i civilnoj infrastrukturi okolnih arapskih zemalja.
Tako smo, umjesto direktnih vojnih okršaja na nebu, moru i na kopnu, imali prilike gledati kako gore naftna postrojenja u Kataru, Emiratima, Saudijskoj Arabiji i Bahreinu. Ispostavilo se kako je pretvaranje svjetskih rezervi nafte i plina u plamenu buktinju puno učinkovitiji udarac od pretvaranja neprijateljskih zrakoplova i brodova u staro željezo. Svjetske burze su odmah reagirale, a pritisak na obje strane da okončaju sukob sve više raste.
Popratni ratni spektakl
No, sve je to samo popratni ratni spektakl, u usporedbi s tekućom iranskom blokadom Hormuškog tjesnaca, što predstavlja pravu noćnu moru za svjetske burze. Zli jezici bi, ipak, rekli kako iza te blokade ne stoji toliko Iran (to bi se još moglo obuzdati), koliko britanski Lloyd, koji odbija izdati police osiguranja brodovima. To je, navodno, uzrok Trumpova bijesa i izjave kako u Londonu “nema Winstona Churchilla”.
Kako god bilo, vidimo kako, iako još uvijek ne znamo pravi uzrok i ciljeve ovog rata, njegove su posljedice već vidljive i neposredne. Dok šeici obustavljaju proizvodnju nafte i plina – a to je 30% svjetske proizvodnje nafte i 20% plina – vidimo kako se svijet trese na rubu katastrofe. Gotovo je nevjerojatna brzina kojom smo došli do točke u kojoj svi samo čekamo da netko odnekud trupne nogom o pod i objavi razlaz.
Točka s koje nema povratka
No, kako bi se reklo, to je i točka s koje nema povratka na staro. Ogromna je šteta već napravljena. Ugašena postrojenja se od ovog trenutka mogu vratiti na staru razinu proizvodnje tek kroz dva mjeseca. A to je jako puno vremena. Kina, navodno, ima rezervi nafte samo za desetak dana. A što će se dogoditi kad svjetska tvornica svega počne gasiti svoje pogone, možemo samo zamišljati. Ili pak sačekati, pa da vidimo i to.
Kako ide proljeće, a s njom i proljetna sjetva, jedan primjer štete koja je napravljena je i kriza koja je već zahvatila poljoprivrednu proizvodnju širom Azije i Afrike, jer njihova tržišta vitalno ovise o isporuci katarskog plina za umjetno gnojivo. Drugim riječima, nakon ekonomske katastrofe, sada prijeti i humanitarna katastrofa u vidu gladi u ovim kritičnim regijama. Bangladeš i Indija su, tako, već obustavile proizvodnju gnojiva.
Arapsko proljeće
Svima nam je još u sjećanju Arapsko proljeće i samospaljivanje Muhameda Buazizija zbog skoka cijena namirnica na tuniškoj tržnici, koje je poslužilo kao okidač koji je zapalio arapski svijet. Uzrok tome je bio poremećaj na tržištu poljoprivrednih proizvoda zbog velikih požara u Ukrajini i Rusiji, odnosno, glad. No, tada su bogati još imali interes za svoj groš sipati novac u arapski svijet. Tko će danas nahraniti milijune tih gladnih usta?
Još mala djeca u školama uče kako civilizacija počinje s poljoprivrednom proizvodnjom. Tu su činjenicu uvažavali i najokrutniji ratnici kroz stoljeća, pa su svoje pohode počinjali s jeseni, nakon žetve. To vrijedi čak i za Prvi i Drugi svjetski rat. Današnji gospodari svijeta ratove, izgleda, počinju mimo tih civilizacijskih počvi – u vrijeme sjetve. Kako u Ukrajini, tako sad u Iranu. A svi znamo za onu – kako siješ, tako ćeš i žnjeti.
