Na pola puta do izbora 2028. – tko će s kim, kako i zašto?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 12 Travanj 2026 17:06
Za tjedan dana navršit će se točno dvije godine od posljednjih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Festival demokracije 2024., čije posljedice u vidu odnosa parlamentarne pozicije i opozicije, uz manje promjene i danas živimo bili su posebni po nekoliko stvari. Prvo, odlukom predsjednika Zorana Milanovića održani su, suprotno ustaljenoj praksi, radnim danom – u srijedu 17. travnja.
Povezano ili ne s tim raritetom izlaznost je bila iznenađujuće visoka te je odudarala od trenda sve manje zainteresiranosti birača za parlamentarne izbore. Treće i vjerojatno najupečatljivije bilo je izravno uključivanje predsjednika Zorana Milanovića u izbore na strani SDP-a što su gotovo svi, osim njegovih vatrenih obožavatelja, protumačili kao neprijeporno kršenje Ustava.
Danas, u travnju 2026., Vlada RH koju kao glavni partneri čine HDZ i DP relativni mirno plovi prema drugoj polovici mandata i sva je prilika da će se svi pretendenti na njihovo mjesto morati strpjeti barem još dvije godine do redovnih parlamentarnih izbora. Na sredini puta između izbora 2024. i 2028., pod razumnom pretpostavkom da izvanrednih izbora najvjerojatnije neće biti, zanimljivo je proanalizirati kako bi mogla izgledati stranačka ponuda na parlamentarnim izborima za dvije godine. Uz ogradu kako je do izbora još sve moguće i kako će prave kalkulacije političkih stranaka zapravo tek uslijediti, u nastavku pregleda tjedna saznajte tko bi mogao s kime na ljevici, desnici i centru, a tko će se pred biračima kao slobodni strijelac “izvagati” samostalno…
SDP, Možemo i…?
Počnimo najprije s glavnim izazivačima.
Kad je HDZ na vlasti glavni pretendent na njihovo mjesto je SDP, a vrijedi i obrnuta situacija u onim manje čestim razdobljima kada vlast na državnoj razini obnaša SDP.
To je (nažalost) još uvijek tako i bježati od te činjenice bilo bi neprofesionalno i za realnu analizu kontraproduktivno.
Kako sada stvari stoje situacija na lijevom spektru, koja podrazumijeva prije svih SDP i Možemo uglavnom je definirana.
Te će dvije stranke, za razliku od 2024., na izbore izaći u zajedničkom aranžmanu. U prilog tome govore najave stranačkih prvaka iz oba tabora, a za primijetiti je da ove stranke po mnogim temama sve češće zajedno javno nastupaju i usuglašavaju svoje stavove.
Mjesta na listama i potencijalni saborski mandati među njima još nisu podijeljeni ili barem mi za to još uvijek ne znamo.
Hoće li ova buduća lijeva koalicija SDP-a i Možemo u svoj vlak ukrcati još neku strančicu ili pojedinca teško je u ovom trenutku prognozirati.
Bez obzira što u sinergiji računaju na više mandata nego što su osvojili zasebno 2024. ne treba podcijeniti činjenicu da unutar bazena njihovih članova postoji solidan broj ambicioznih pojedinaca čije apetite radi mira u kući primarno trebaju zadovoljiti.
U svakom slučaju, onih koji će se ušlepati na njihov vlak moglo bi biti kud i kamo manje nego onih koji su se na račun SDP-a prije dvije godine osladili saborskim mandatima.
Hoće li HDZ iz koalicije izbaciti Hrebaka?
Vladajućem HDZ-u u posljednje vrijeme ne ide loše. Uspjeli su prebroditi neugodnu situaciju s Josipom Dabrom i pretvoriti je u svoju pobjedu koja se manifestira s tri ruke više na vladajućem saborskom kontu. Prema anketama su najpopularnija stranka, a za nekoliko mjeseci HDZ i Andrej Plenković proslavit će okruglih deset godina na vlasti (ako ne računamo Vladu Tihomira Oreškovića).
HDZ zasad ne otkriva karte što se tiče sljedećih parlamentarnih izbora, ali sve upućuje na to da se kod njih neće ništa revolucionarno dogoditi.
S današnje točke gledišta logično je zaključiti da će se HDZ naći u nekoj vrsti predizborne koalicije s DP-om, HSS-om i HDS-om. Na njihovim listama mogli bi se naći i neki istaknuti pojedinci poput Darija Zurovca, Marijane Petir, Vesne Vučemilović, a možda i bivše SDP-ovke Boške Ban.
Što će biti s HSLS-om, ciljaju li oni na neku centrističku priču i jesu li se sami diskvalificirali s liste HDZ-a nakon nedavnog Hrebakovog ultimatuma Vladi, teško je iz današnje perspektive sa sigurnošću zaključiti…
Nešto veće šanse za ponovni ulazak pod skute HDZ-a ima HNS, ali ni oni ne mogu posve mirno spavati.
Treći putevi
Osim dvaju opisanih blokova koji će na parlamentarnim izborima 2028. (ili u slučaju neke izvanredne situacije i ranije) jurišati na osvajanje relativne većine saborskih mandata, u izbornoj ponudi pred biračima pronaći će se zasigurno i još nekoliko koalicija različitih ideoloških pozicija.
Njihov cilj, ma što lupetali u kampanji, bit će osvajanje čim većeg broja mandata kako bi došli u poziciju “kingmakera”, što bi im omogućilo da čim skuplje postizborno “prodaju kožu” HDZ-u ili SDP-u.
Na desnici je prije nekoliko mjeseci stvoren savez naziva “Vukovarska koalicija” koja okuplja DOMiNO, Hrvatske suvereniste, Hrvatsku stranku prava i Blok za Hrvatsku. U tu priču javno vabe, bilo to iskreno ili ne, Most i stranku Tomislava Jonjića “Jedino Hrvatska”. U ovom slučaju nezahvalno je prognozirati kako će se stvari odviti i hoće li se “Vukovarska koalicija” brojčano povećati ili smanjiti (i to je na desnici uvijek moguće). Najizgledniji scenarij mi se čini onaj prema kojem bi se koaliciji pridružio Tomislav Jonjić, a Most ipak otišao svojim putem.
Najzanimljivije na centru
Na centru je situacija možda i najzanimljivija. Kako stvari stoje centristički blok, o kojem se priča već godinama, na narednim izborima čini se realnom opcijom. Tko bi ga i pod kojim uvjetom činio zasad nije poznato. Stranke Republika, Fokus, HSLS, HNS, NPS, Reformisti, IDS najizgledniji su članovi buduće potencijalne koalicije, a moguće je da im se pridruže i neki istaknuti pojedinci poput riječke gradonačelnice Ive Rinčić.
Što će se događati na ljevici, hoće li se oformiti još jedan blok nasuprot SDP-a i Možemo te koliko će on biti brojan i snažan ovisi ponajprije o darežljivosti navedene dvije stranke i njihovoj volji da na svoju listu ubace još pokojeg manjeg partnera.
Za zaključiti je da će se svi, ili vjerojatnije barem neki, koji se ne uspiju ugurati na najjaču lijevu listu okupiti i formirati alternativnu lijevu koaliciju. Tu prije svih mislim na stranku Dalije Orešković, Centar, Glas, Radničku frontu, Orah, Laburiste, Socijaldemokrate, a možda i IDS (ako ne odu samostalno ili zajedno s centrističkim strankama).
Slobodni strijelci
Pažljivi čitatelji primijetit će da u nijednoj kombinaciji nisam spomenuo nedavno osnovanu stranku Drito.
I bit će u pravo, a to sam učinio nimalo slučajno.
Stranka koju predvode Marija Selak Raspudić i Nino Raspudić u javnosti se “fura” na centrističku priču koja jednako ne podnosi ni HDZ niti SDP. Bez obzira na njihovo brendiranje u centru, na koje imaju legitimno pravo, ne mogu ih zamisliti s HSLS-om, IDS-om ili HNS-om. Možda samo s Republikom i/ili Fokusom, ali ni na te opcije se ne bih okladio…
Najrealnijom mi se čini priča po kojoj će na izborima nastupiti samostalno uz ponekog nezavisnog vijećnika ili načelnika na svojoj listi pa “kaj bu bu”.
Slobodni strijelac na izborima bi mogao biti i Most, ako se ipak ne pridruže “Vukovarskoj koaliciji”. Drugih opcija za predizborno koaliranje baš i nemaju…
Iako će svima nama dvije godine života, koliko vjerojatno imamo do parlamentarnih izbora, proletjeti poput vihora, u politici je to ipak sasvim dovoljno vremena da se stvari okrenu naglavačke i da se ova analiza pokaže u potpunosti promašenom.
Bit će kako bude, a protiv nekog budućeg političkog šušura nemam baš ništa, pa nisam Plenković zvani “stabilnost”.
Srećom pregled tjedna ide svakog petka pa će biti vremena i za popravni.
