Naši problemi sa skupim derivatima počeli su 17. srpnja 2003. kada su Ivica Račan, Slavko Linić, Tomislav Dragičević i Ljubo Jurčić prodali Inu Mađarima
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 18 Travanj 2026 15:13
Rat u Iranu traje već 40 dana. Za to vrijeme nismo puno pametniji, kao ni što nismo puno pametniji i oko rata u Ukrajini koji traje više od četiri godine. Informacije koje dobivamo putem medija nisu prave informacije jer je rat, a u ratu se laže i manipulira. Kako je u Ukrajini, tako je i u Iranu.
Ovaj rat Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana ne traje otprije 40 dana. On traje od 1979. godine kada je srušen s vlasti šah Reza Pahlavi i uz pomoć Francuske i Velike Britanije na vlast postavljen ajatolah Ruholah Homeini, koji je pak ukinuo građansku i uveo teokratsku vlast. Iran je preko noći postao Islamska Republika Iran. To znači da nije od danas američka vlast u Washingtonu na suprotnim stranama oko Irana s Francuzima i Englezima, nego da ta razlika traje najmanje 150 godina. I zato oni koji danas optužuju američkoga predsjednika Donalda Trumpa da ne zna što govori i kako se vodi politika, nisu u pravu. Uistinu, Trump je i kolerik i panegirik, ne i jedini u visokoj politici, ali jako dobro zna kada govori o potrebi ukidanja NATO-a, gašenja Europske unije ili zauzimanja Grenlanda. Stoga se sada postavlja pitanje zašto je ta nova teokratska šijitska vlast u Iranu svoje otrovne strjelice nakon 1979. uperila prema Izraelu? Zato jer je tako instruirana od strane Pariza i Londona. I onda i danas.
Inu su Mađarima prodali Crveni Kmeri
Već sam u prošlom Uvodniku pisao o Hormuškom tjesnacu i njegovoj zlouporabi od strane pokvarenih vlasti da dižu cijene nafte i plina iako za to ne postoje opravdani razlozi. Konkretno nama, Hrvatskoj, Hormuški tjesnac nije bitan. Svu naftu i plin koji proizvodimo u Hrvatskoj i koji uvozimo u Hrvatsku ne dolazi iz toga pravca. Uglavnom dolazi sa Zapada. Iz SAD-a. Jer mi imamo ono što nemaju naši susjedi: Jadransko more, Jadranski naftovod (Janaf) i LNG terminal na Krku. To je velika razlika. Nama je veliki problem prodaja INA-e, koju su 17. srpnja 2003. prodali Ivica Račan, Slavko Linić i Tomislav Dragičević, inače zet haenesovke Savke Dabčević Kučar, a Ljubo Jurčić, kao tadašnji ministar u „trećojanuarskoj vladi“ Crvenih Kmera prodaju je zapečatio svojim potpisom o čemu sam pisao i tada i u Hrvatskom fokusu 29. XII. 2016. (https://www.hrvatski-fokus.hr/2016/12/10097/) i sliku koju sam objavio u tom članku, ja sam naslikao sjedeći nasuprot Ljube Jurčića i Zsolta Hernnádija. A u pozadini iza potpisnika na slici se vide s prekriženim rukama i duboko zamišljeni egzekutori te prodaje Ivica Račan, Goran Granić i Slavko Linić. Tu su počeli naši problemi koji nikako ne prolaze. Ne želim amnestirati Ivu Sanadera u priči nikad provjerenoj da je kasnije – prema tom kupoprodajnom ugovoru od 17. srpnja 2003. – dodatno predao upravljačka prava MOL-u, ali sam siguran da on tada, kao ni Andrej Plenković sada, ne može raskinuti taj ugovor s Mađarima i vratiti Inu u hrvatske ruke. Jer da je INA danas u hrvatskom vlasništvu, sve bi bilo drukčije pa i cijene nafte i plina na benzinskim postajama. Bile bi niže!
Rusofilske sklonosti
Tko je Božo Kovačević? Odgovor: naš domaći Srbin od Pakraca koji se lukavo 1989. prikrpao Draženu Budiši i ušao u njegov liberalni HSLS. Kako Hrvati nisu ni desničari, a ni liberali, već centristi i konzervativci, propao je Budišin liberalni projekt, a s njime i Božo Kovačević. Ostao je zapamćen da je u vladi Ivice Račana kao dio pobjedničkih „Crvenih Kmera“ sudjelovao u degradaciji dotadašnjeg Ministarstva graditeljstva u „Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja“ i teško se složio s Ivom Bancem oko ministrovanja i na kraju svaki je od njih dvojice odgulio po dvije godine dužnosti toga ministarstva. Bolje da i nisu. I on i ondašnji I. Banac, koji se kasnije osvijestio i postao domoljub, dok je B. Kovačević bio i ostao jugokomunist pa je zato i završio u Moskvi kao „hrvatski veleposlanik“ (2003.-2008.). Od tada Kovačević svakodnevno pokazuje rusofilske sklonosti.
Neargumentirane optužbe
Kovačević čest je gost divlje N1 TV, koja je izvorno američka televizija na radu u Europi, gdje prodaje liberalne ideje i širi globalizacijske trice i kučine. Protiv te televizije više puta pobunio se i sâm Andrej Plenković, ali očito N1 TV ima jako zaleđe pa ju ni Plenki nije uspio otjerati iz Hrvatske. I dalje djeluje „ilegalno“, kako je aktualni predsjednik vlade više puta znao spočitnuti. Dosad je B. Kovačević uvijek bio na ruskoj strani, pa i nakon ruske agresije na Ukrajinu. Ovih dana ponovno je pozvan na N1 TV i iznio dosad najveće optužbe i protiv SAD-a, i protiv Izraela, a i protiv Hrvatske i A. Plenkovića (https://n1info.hr/svijet/kovacevic-kad-ljudi-kao-trump-i-hegseth-prijete-ubojstvima-i-unistavanjem-tad-im-jedino-treba-vjerovati/). Za američkoga predsjednika Donalda Trumpa rekao je da je glup, da govori besmislice, da je ratni zločinac koji krši međunarodno pravo, te da ne zna što će. Jer „napadi na civile su ratni zločin, tko god to činio“, pojašnjava svoj pogled Kovačević. Uz Trumpa Kovačević je napao i američkoga ministra rata Petea Hegsetha optuživši ih zajedno da „prijete uništavanjem i ubojstvima“, te dodao: „To su mafijaši, (koji su) ubojstvima i uništavanjem došli na vlast i uživaju u ubijanju i uništavanju“.
Nediplomatski bivši diplomat
Za izraelskoga predsjednika vlade Benjamina Netanyahua Kovačević kaže da „ne skriva svoje ratno-zločinačke ambicije“, što nedvosmisleno znači da ga smatra „ratnim zločincem“! Kod Kovačevića nije ništa bolje prošao A. Plenković. Nakon što mu je spočitnuo da bi se trebao češće sastajati s nepredvidljivim i mušičavim hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem i suprotstaviti se čelništvu masonske i globalizacijske Europske unije, Kovačević je optužio Plenkovića da ne poštuje Ustav! “Na strani premijera ne postoji nikakva spremnost za poštivanje Ustava i iskreno sam začuđen da Ustavni sud ne smatra potrebnim upozoriti Sabor na višegodišnje, ne samo ignoriranje, nego i otvorene najave premijera da neće postupati u skladu s Ustavom. On pitanja sigurnosti, vanjske politike i obrane tretira kao nešto što određuje Vlada, bez potrebe savjetovanja s ikime drugim. Imamo premijera s autoritarnim ambicijama i autokratskom praksom”, rekao je Božo Kovačević. Rekao i ostao živ!
Muslimanima HVO i dalje trn u oku
Muslimani-Bošnjaci podržavaju Srbe samo kada su protiv Hrvata. To se dogodilo i ovih dana. Naime, za 11. travnja 2026. posavljački Hrvati najavili su prvo polaganje cvijeća i vijenaca poginulim i nestalim braniteljima 105. brigade HVO-a ispod spomenika u Garevcu kod Modriče. Nakon polaganja cvijeća i vijenaca najavljena je i sveta misa u njihovu čast u župnoj crkvi, nakon toga u 12:30 sati zakazana je „Svečana akademija i domjenak za uzvanike i goste“ u prostorijama Mjesnog doma u Garevcu. Dakle, sve uobičajeno, polaganje cvijeća i vijenaca ispod spomenika, sveta misa i nakon toga svečana akademija i objed. Ali to smeta i Srbima i muslimanima-Bošnjacima. Militantni sarajevski portal Slobodna Bosna (https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/476497/bijes_na_sjeveru_drzave_kruzi_jeziv_apel_ne_dozvolite_javno_okupljanje_hrvatskih_zlochinaca.html) objavio je „apel“ koji glasi: “Apel Srbima u Modriči, ratnim veteranima i udruženjima porodica žrtava Obrambeno-otadžbinskog rata. Ne dozvolite javno okupljanje hrvatskih ratnih veterana u Modriči! Ovo već prelazi granice drskosti i bezobraštine. Okupljanje zločinaca koji su palili srpska sela oko Modriče, ubijali srpske žene, djecu i starce i sudjelovali u presijecanju Republike srpske”. Iz ovoga se vidi da je ovaj srpski „apel“ jako dobro sjeo muslimanima-Bošnjacima iz Slobodne Bosne pa su i naslov tako naslovili: »BIJES NA SJEVERU DRŽAVE, KRUŽI JEZIV APEL: Ne dozvolite javno okupljanje hrvatskih zločinaca!«, što bi trebalo značiti da se slažu s tamošnjim Srbima. A da podsjetimo, prema popisu pučanstva 1991. godine u Garevcu je bilo 2.795 ljudi, od čega 2.304 Hrvata (82,43 posto), 171 Srbin, (6,11 %), 85 muslimana (3,04 %), 80 jugoslavena (2,86 %) i 155 ostalih (5,54 %).
Konaković i Karleuša
Najstariji sin američkoga predsjednika, Donald Trump Jr., u utorak je bio u Banjoj Luci. Koji je povod, koji je razlog njega posjeta dugo se nije znalo, a puno se nije saznalo ni nakon njega. Prvo što sam pomislio kada sam čuo tu vijest bilo je kako će reagirati ljubomorni muslimani-Bošnjaci, koji su nakon ovoga događaja postali još nervozniji i dezorijentiraniji. To se i potvrdilo. U Dnevnom avazu, listu u vlasništvu crnogorskoga „Sandžaklije“ Fahrudina Radončića, iskoristili su taj događaj za napad na aktualnu muslimansko-bošnjačku vlast u Sarajevu, prije svega na ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, koji ovih dana vodi medijski rat protiv srbijanske „pevaljke“ Jelena Karleuše (https://avaz.ba/vijesti/bih/1033866/dok-u-banju-luku-dolazi-trampov-sin-konakovic-pise-karleusi-o-svojoj-gu-ici). A razlog svađe između Konakovića i Karleuše? Taj što Jelena navodno ne priznaje srpski genocid u Srebrenici, a to je toliko naljutilo šefa diplomacije BiH da je u svoju obranu na društvenim mrežama i ovo Karleuši napisao: »Sve dok pljuješ po žrtvama genocida u Srebrenici, ne ćeš u ovoj zemlji biti dočekana raširenih ruku, jer ja imam vlastito ratno iskustvo, jer je moja guzica četiri godine provela u obrani zemlje«, što bi trebalo srpskoj pevaljci zatvoriti usta. I zato u Dnevnom avazu s pravom spočitavaju Konakoviću da gdje mu je pamet da se spušta tako nisko, umjesto da se zabrine i malo zamisli kako to da u Banja Luku dolazi najstariji sin predsjednika najjače svjetske države.
Ministar koji javno zagovara – ubijanje!
Sredinom prosinca prošle godine srbijanski ministar informiranja Boris Bratina izjavio je – mrtav-hladan – da Hrvatskoj, kao i Ukrajini, treba oduzeti teritorij. Bratina je to doslovno rekao da bi Hrvatska morala „platiti teritorijem“ zbog navodnih hrvatskih „grijeha iz prošlosti“. A onda je „pojasnio“ izjavivši da „Hrvatska mora biti kažnjena za stravično sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu, naročito u Drugom svjetskom ratu te od početka devedesetih godina”, te dodao da su hrvatski komunisti zapravo bili “crveni ustaše”! To je tada bilo dosta veliko iznenađenje, ali Bratini se nije ništa dogodilo. Kako potpuno isto, a neki i još gore u srbijanskoj vladi misle o Hrvatima i Hrvatskoj, on je i dalje na dužnosti ministra informiranja. Ovih dana Boris Bratina je u unutarnjopolitičkim srbijanskim obračunima za TV Tanjug, opet, mrtav-hladan, izjavio: “Studenti nisu svjesni da ih policija tamo ima pravo tući i ubijati” i u nastavku pojasnio: “I u nekom trenutku svi smo mislili da je dobro što se mladi ljudi mogu izraziti i tako dalje. Međutim, u trenutku kada mladi ljudi nešto shvate na vrlo ozbiljan način, kada im netko uspije prodati anarhističku ideologiju, znate, nisu svjesni da ih policija ima pravo tući i ubijati, nitko im to nije objasnio”.
A drugi ministar nakon ubijanja priprema – lijes!
Ali, nije se tu stalo s B. Bratinom. Nakon njega u obranu izrečenoga od strane ministra informiranja uključio se drugi ministar, Darko Glišić, ministar za javna ulaganja i poručio srbijanskoj javnosti da zbog nemira na Sveučilištu “ne treba upisivati djecu na te fakultete pa da ih rektor Đokić vrati u kovčegu”. Glišić je svoju izjavu dodatno pojasnio: “Ne upisujte djecu na blokaderske fakultete, jer će vam ih vratiti kao što su vratili ovu djevojku iz Šapca, u kovčegu”.
Đuro Macut brani Bratinu i Glišića
Nu, ni nakon Bratine i Glišića nije gotovo. Ima još luđih ili čudnijih i od njih dvojice, a to je predsjednik srbijanske vlade Đuro Macut, koji je, braneći i Bratinu i Glišića, pokušao sve relativizirati. Macut je rekao: “Riječi su ponekad rezultat ljutnje čovjeka koji naporno radi i posvećuje cijeli svoj život i zdravlje boljitku svoje zemlje, a taj rad se nažalost umanjuje ili uništava zbog nedjela drugih. U ovom slučaju, izjave su bile osobne i preuzete iz šireg konteksta, ali ne kao članovi i mišljenja vlade. S jedne strane, apsolutno je sigurno da treba biti svjestan činjenice da javna funkcija zahtijeva samokontrolu u izgovorenim riječima, ali s druge strane, uvijek biram suditi ljudima više po njihovim djelima nego po njihovim riječima”. Što iz ovoga zaključiti? Da imamo lude susjede kojima nikada ne treba vjerovati.
Britanci o srpskoj i hrvatskoj vojsci
U analitičkom članku BBC-ova novinara Grujice Andrića 6. travnja 2026. u beogradskom NIN-u ima podosta podataka koji mogu biti od koristi (https://www.nin.rs/bbc/vesti/109284/kakvi-su-odnosi-srbije-i-hrvatske-i-sta-oruzje-ima-sa-tim). Ne ulazeći u bit britanske vanjske politike i na njezin suvremeni pogled na odnose između Hrvatske i Srbije, usredotočit ćemo se samo na neke dijelove ovoga napisa. BBC piše, a NIN prenosi da i Srbija i Hrvatska izdvajaju više od dva posto bruto domaćeg proizvoda godišnje za troškove obrane, s time da će Hrvatska do 2030. godine premašiti 3 posto BDP-a. Nadalje, BBC piše da srpska vojska ima više od 28.000 redovnih pripadnika i više od 50.000 u pričuvnom sastavu, dok je u Hrvatskoj u stalnom sastavu nešto manje od 17.000 ljudi, a oko 21.000 u pričuvi. U Hrvatskoj je u ožujku ove godine nakon 18 godina obnovljena obvezna vojna služba za muškarce. Krajem 2026. ili početkom 2027. godine bit će predstavljena obvezna vojska i u Srbiji. Što se tiče francuskih rafala, Hrvatska je pokrenula obuku za pilote i tehničko osoblje za upravljanje, dok Srbija tek čeka isporuku ovih zrakoplova u sljedećih nekoliko godina. Prenose i mišljenje Arsalana Bilala, istraživača u Centru za mirovne studije – UiT u Arktičkom sveučilištu u Norveškoj, koji smatra da je Srbija u lošijem položaju od Hrvatske kada je u pitanju oružje jer Hrvatska uglavnom nabavlja oružje u okviru NATO-a, dok Srbija i iz NATO-a, i iz Rusije, i iz Kine. U slučaju rata važno je nabavljati oružje od susjeda jer su manji rizici: prekidi opskrbnih lanaca ili logistički izazovi. “Za zemlje koje nemaju pristup moru ili one koje su okružene neprijateljskim državama, pri kupnji oružja, nije samo važno izvršiti transakciju, već i razmišljati o isporuci oružja, održavanju i dodatnoj kupnji u budućnosti. Tu je i sposobnost trećih zemalja da iskoriste geografski ili geopolitički utjecaj kako bi ugrozile ovu dinamiku koja može dovesti do vojne ranjivosti”, objašnjava ovaj stručnjak.
The New York Times protiv Orbána
Da je Viktor Orbán pravi čovjek na pravom mjestu uvjerio me je i globalistički The New York Times u članku izvjestiteljâ iz Budimpešte Andrewa Higginsa i Lili Rutai (https://www.nytimes.com/2026/04/07/world/europe/vance-hungary-orban-fidesz-election.html). U tom članku autori su iznijeli pregršt laži, insinuacija i uvrjeda prema mađarskom domaćinu i njegovu gostu iz Washingtona, američkom potpredsjedniku Jamesu Davidu Vanceu. U podnaslovu su Orbána nazvali „nacionalistom“ što nije uvrjeda, nego pohvala, samo oni to kao globalistički novinari nikako da shvate. U napadu na Orbána koristili su razne riječi i kvalifikacije, izrugivali su se što organizira velike predizborne skupove na stadionima i to nazvali šoubiznisom i ceremonijalom. Optužuju ga da ga podržava Trumpov MAGA pokret i Europljani koji su protiv masonske Europske unije i u nastavku lažu da širi represiju nad migrantima i aktivistima „koji guraju progresivne društvene ciljeve“. Ovo zadnje je točno i hvala Bogu da još u EU-u ima političara koji nisu pokleknuli pred izazovima globalizacije, ljevičarstva, liberalizma i wokeizma kakav je slučaj s ovim newyorškim medijem. Slično ovom američkom mediju i njegovim novinarima pišu, lažu i vrijeđaju i hrvatski mediji i napadaju Orbána za ono za što bi ga trebalo nagraditi i pohvaliti, da ne dopušta migrantima da upadnu u njegovu državu i onda ju napadnu kao što posvuda čine i rade u Zapadnoj Europi. The New York Timesu najviše je ipak zasmetala Vanceova izjava da će Viktor Orbán pobijediti i nastaviti suradnju sa Sjedinjenim Državama u obrani zapadne civilizacije. A Vance je u nastavku obraćanja ponovio ono što svi već odavno znamo da je Europska unija izbirokratizirana i korumpirana.
Zabrinuti sarajevski sunitski obožavatelji šijitskih mula u Teheranu
Osim što je James David Vance posjetio Mađarsku, gdje je podržao Viktora Orbána i njegov Fidesz na nedjeljnim izborima, najstariji sin američkoga predsjednika Donald Trump Junior skoknuo je do Banja Luke i također izazvao različite reakcije u ovomu dijelu Europe. Time je podržao bosanskohercegovačke Srbe, a zabrinuo tamošnje sunitske muslimane-Bošnjake. Upravo u vrijeme kada američka vojska pacificira šijitske iranske mule u Teheranu. Dok Vanceov posjet Budimpešti ima ciljanu svrhu, izravnu pomoć Viktoru Orbánu da ostane na vlasti, posjet Trumpa Jr. Banjoj Luci može se sagledati u širem kontekstu kao dijeljenje izravne packe muslimanima-Bošnjacima u Sarajevu, koji su već više od tri desetljeća izravno i neizravno u svim oblicima politike i religije postali vazal već spomenutih mula u Iranu. Ukoliko to još uvijek ne shvaćaju, njihov je problem.
Da, demokracija je propala!
Osim poruka muslimanima-Bošnjacima u Sarajevu da već jednom prestanu voditi protueuropsku kršćansku politiku, Trumpov najstariji sin govorio je o demokraciji u suvremenim uvjetima i doslovno rekao: “Demokracija nije uvijek demokracija. Uvijek je bila i dalje je i ‘oružje’ diljem svijeta i stvarala nam je probleme”. Ta je njegova izjava daleko odjeknula i uznemirila globaliste raznih vrsta, a čovjek je rekao istinu. Jer današnja demokracija, kao proizvod davne grčke težnje da se što bolje vlada narodom, podanicima, izgubila je i smisao i potrebu. Demokracija se suočava sa značajnim, dobro dokumentiranim izazovima, uključujući rastuću političku polarizaciju, apatiju birača i povećanu popularnost autoritarnih alternativa, što neke navodi na tvrdnju da se bori s djelotvornom upravom. Posjeduje razne inherentne mane i neučinkovitosti.
Današnja demokracija ne služi narodu, nego vladajućoj eliti
Građani diljem svijeta gube vjeru u sposobnost demokracije da rješava složene probleme, što je dovelo do povećane potpore drugim alternativama. Stoga se javlja dvojba između informiranih birača i kritičara koji, u obranu te i takve neuspješne demokracije, i dalje ustrajavaju na tvrdnji da demokracija ovisi o informiranoj javnosti, ali da ju raširene dezinformacije i niska angažiranost tih spomenutih birača čine u izbornom sustavu podložnim disfunkciji. Činjenica je da demokraciju često muči sporo donošenje odluka i fokus na kratkoročne političke dobitke, a ne na dugoročno zdravlje društva i probitke pojedinaca. Zato ne čudi što svjedočimo demokratskom nazadovanju, jer mnoge etablirane demokracije doživljavaju upravo to nazadovanje, gdje izabrani vođe narušavaju demokratske norme iznutra. Zato moramo priznati da je Donald Trump Jr. rekao istinu jer današnja demokracija je laž, lažna i kao takva više ne služi zaštiti pojedinca od države, već je postala alat kojim država i kapital upravljaju pojedincem uz njegov prividni pristanak.
CitizenGO: “Transrodni muškarac” sa ženama u remetinečkom zatvoru
CitizenGO, građanska je zajednica i inicijativa koja putem internetskih predstavki građanskih skupova poziva na djelovanje radi zaštite i unaprjeđenja života, ljudi i ljudskih prava sa sjedištem u Madridu. U ime CitizenGO-a Sven Gobbo poslao je pismo u redakciju Hrvatskoga fokusa u kojem poziva ministra pravosuđa i uprave Damira Habijana da svojim djelovanjem osigura poštovanje ljudskih prava i slobodu pojedinaca od strane vlasti i ujednači razlike između bogatijih i siromašnijih društvenih slojeva (https://citizengo.org/hr-hr/ot/17861?campaign=HR_HR-2026_04_02-Truth_in_Records-SGO-AA_). Konkretno od ministra Habijana traži da pod hitno zaštiti biološke žene u hrvatskim zatvorima i da prekine presedan “slučaja Remetinec”! Pismo glasi: »Poštovani ministre Habijane, kao zabrinuti građanin Republike Hrvatske, pišem Vam kako bih izrazio duboku zabrinutost za sigurnost i dostojanstvo bioloških žena unutar našeg nacionalnog zatvorskog sustava. Nedavni smještaj biološkog muškarca na ženski odjel zatvora, takozvani “slučaj Remetinec”, opasno je kršenje temeljnih prava zatvorenica. Dopuštajući da “pravna fikcija” i izmijenjeni osobni dokumenti nadjačaju biološku stvarnost, Vaše Ministarstvo svjesno dovodi žene u stanje stalne ranjivosti i straha. Zahtijevam da poduzmete hitne korake kako biste riješili sljedeće:
Privatnost je pravo, a ne privilegija: Biološke žene imaju apsolutno pravo na jednospolne ćelije, tuševe i intimne životne prostore. Prisiljavanje žena na dijeljenje tih prostora s biološkim muškarcima kršenje je ljudskog dostojanstva.
Zaustavite traumu pod pokroviteljstvom države: Mnoge žene u našem pravosudnom sustavu već su preživjele muško nasilje. Prisiljavanje na zajedničko zatočeništvo s biološkim muškarcima čin je institucionalizirane re-traumatizacije koji mora odmah prestati.
Biologija nije subjektivna: Psihološka procjena ili promjena na osobnoj iskaznici ne mijenjaju biološki spol. Naši zakoni moraju odražavati fizičku stvarnost, a ne administrativnu pogodnost ili međunarodni imidž.
CitizenGO: Ne žrtvujte sigurnost Hrvatica
Ministre Habijane, odgovornost je na Vama. Pozivam Vas da donesete Hitnu dopunu o sigurnosti u zatvorima kako biste osigurali da se svi smještaji u zatvorskom sustavu temelje isključivo na biološkom spolu. Moramo vratiti sigurnost, istinu i zdrav razum u naš pravosudni sustav. Pratit ću odgovor Ministarstva na ovu krizu. Ne žrtvujte sigurnost Hrvatica kako biste podilazili radikalnim ideologijama.« Do ovoga pisma ministru Habijanu od strane CitizenGO-a nisam znao za ovaj slučaj. Ovo je samo potvrda da je potpisivanje Istanbulske konvencije od strane predsjednika Hrvatske vlade Andreja Plenkovića bila potpuna globalizacijska prijevara kako smo tada i napisali. A u ovom konkretnom slučaju ne interesira me seksualno i svako drugo uvjerenje bilo kojega člana Vlada RH, pa tako i dotičnoga ministra, jedino želim, kao što traži i CitizenGO, da se ovakva odvratna praksa više nikada ne ponovi ne samo u hrvatskim zatvorima za žene.
Unutarnja agresija
»Jugokomunistički režim u kojemu je Hrvatska provela pola stoljeća najgori je i najkrvoločniji okupacijski režim u povijesti hrvatskoga naroda i njega se svatko treba stidjeti. Nikada ga se njegovi relikti i mlađi baštinici poput Viktora Gotovca, Hrvoja Klasića ili Vilija Matule ne će odreći, ne unatoč toj činjenici, nego baš zbog nje. Ne će se nikada pomiriti s postojanjem samostalne i slobodne hrvatske države. Čitamo kako su se ovih dana okupili na skupštini tzv. saveza antifašističkih boraca. Usvojili su nekakvu deklaraciju u kojoj traže drugu politiku od hrvatskih vlasti. Ne traže oni drugu politiku nego drugu državu. Traže povratak trga Josipu Brozu Titu u Zagrebu. Čak i kad ne bi bio krvavi diktator i jedan od najgorih ubojica u povijesti svijeta, bio je predsjednik Jugoslavije, a ne Hrvatske. Tražiti danas duboko u 21. stoljeću ime trga po čelniku tuđinske i okupacijske države, mogu samo neostvareni ubojice i zločinci, unutarnji agresori prema kojima se Hrvatska mora postaviti kao i 90-ih prema četnicima i agresorima JNA, jer nema razlike između ovih i onih«, napisao je na društvenim mrežama Jurica Majnarić, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Drogiranje športaša u DDR-u
Hans-Georg Aschenbach, bivši istočnonjemački osvajač zlatne medalje u skijaškim skokovima (Olimpijske igre 1976.) i liječnik reprezentacije, bio je ključna osoba u razotkrivanju državno sponzoriranog i od Stasija nadziranog programa dopinga u Istočnoj Njemačkoj (DDR) nakon što je 1988. prebjegao u Zapadnu Njemačku. Posebno su zanimljiva Aschenbachova otkrića o prisilnom dopingu pod vodstvom Stasija. Naime, godine 1989. Aschenbach je za Bild am Sonntag rekao da su on i drugi športaši bili obvezni uzimati steroide, često u obliku “vitamina” ili tableta i injekcija, počevši već od 13. godine. Aschenbach je također otkrio da su dužnosnici pratili doping putem internih kontrola, zaustavljajući uzimanje lijekova 10 dana prije natjecanja kako bi se osiguralo da test ne bude pozitivan, proces koji su nazvali “dvostrukom sigurnošću”. Potvrdio je da je sustav dopinga pratio Stasi (istočnonjemačka tajna policija), koji je nadzirao trenere i športske liječnike kako bi osigurao poštivanje propisa i tajnost. Oni športaši, koji su odbili uzimati lijekove ili govorili o njima, suočavali su se s izbacivanjem iz tima uz teške posljedice u njihovim osobnim životima. Aschenbach je naveo da je Oral-Turinabol bio među primarnim korištenim tvarima.
Spomenik štakoru
Srećom svijet još uvijek nije jedinstven i jednoznačan. Iz daleke Kambodže na jugu indokineskoga poluotoka stigla je vijest da su kambodžanski umjetnici i vlasti otkrili kip četveronožnog junaka nacije, koji nikada ne smije biti zaboravljen. Radi se o Magawi, afričkom divovskom štakoru, koji je koristio svoj nevjerojatan njuh kako bi pronašao 100 nagaznih mina i drugih neeksplodiranih bombi prije nego što su uspjeli nekoga ozlijediti. Taj štakor zvan Magawa, doživio je osam godina. Kip je otkriven u Siem Reapu na Međunarodni dan svjesnosti o minama, koji se slavi 4. travnja. Kako je poznato da je u Kambodži desetljećima u XX. stoljeću trajao građanski rat cijela država posuta je minama i tamošnja vlast se nada da će do konca ovoga desetljeća očistiti sva područja od mina. Pitate se odakle afrički divovski štakor u srcu Azije? U Kambodžu ga je dovela belgijska humanitarna organizacija Apopo, specijalizirana za obuku štakora i pasa za otkrivanje mina i tuberkuloze. Dubinski miris omogućuje štakorima da otkriju poseban kemijski spoj u eksplozivu. Tada štakori signaliziraju lokaciju ljudima.
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
