Globalisti u panici
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 01 Svibanj 2026 08:41
Rasprava koja se donedavno vodila više u teoriji nego u stvarnosti sada se sve ozbiljnije otvara – što ako AFD (Alternativa za Njemačku) dođe na vlast? Pitanje koje je godinama bilo na rubu političkih analiza danas ulazi u središte europske rasprave nakon što je ta stranka prema najnovijim anketama dosegla rekordnih 28 posto potpore i prestigla CDU za četiri postotna boda.
Prema istraživanju agencije INSA, riječ je o najjačem rezultatu te političke opcije do sada. CDU kancelara Friedricha Merza drži 24 posto, dok su socijaldemokrati na 14 posto, Zeleni na 12, a Ljevica na 11 posto. Već sama ta raspodjela pokazuje koliko je politički prostor u Njemačkoj fragmentiran i koliko su tradicionalne stranke izgubile dio povjerenja birača.
AfD je tako prema anketama najpoželjnija politička snaga u zemlji, a već na izborima 2025. osvojio je više od 20 posto. Ono što dodatno zabrinjava etablirane stranke jest činjenica da rast više nije ograničen na istok Njemačke, nego se širi i na zapadne, ekonomski snažnije regije.
Koalicije protiv antisistemaca
U takvoj situaciji logično se nameće pitanje – može li AfD do vlasti. Njemački politički sustav temelji se na koalicijama, a sve velike stranke i dalje odbijaju suradnju, oslanjajući se na nepisano pravilo koje postoji desetljećima. Taj politički “zaštitni zid” i dalje funkcionira, ali sve češće se testira u praksi. I upravo tu dolazimo do pitanja – koliko dugo taj model može izdržati ako birači nastave mijenjati raspoloženje. Politički analitičar Davor Gjenero upozorava da se o cijeloj temi često govori pojednostavljeno, pa i pogrešno. “Stranke o kojima govorite nerado nazivam desnicom, to su izvansistemske populističke radikalne stranke. Desnica u Njemačkoj je CDU/CSU”, ističe Gjenero na početku.
Dodaje kako se stvarni uzrok rasta takvih opcija ne može razumjeti bez šireg ekonomskog konteksta. “Moramo biti svjesni činjenice da je godinama već Njemačka u recesiji. I da stranke koje tradicionalno obnašaju vlast – demokršćani, socijaldemokrati, zeleni, a pogotovo liberali koji su ostali marginalni – vrlo ozbiljno gube političko povjerenje. Ljevica ga gubi brže nego desnica, ali činjenica je da su i demokršćani godinama u ozbiljnoj krizi”, kaže.
U takvom okruženju, objašnjava, birači reagiraju na vrlo predvidljiv način. “Kada imate situaciju velike neizvjesnosti i toga da ljudi gube socijalni status koji su jednom ostvarili, kada padaju na socijalnoj ljestvici i suočeni su sa strahom od budućnosti, tada vam neminovno populističke stranke koje nude jednostavna rješenja dobivaju prostor i jačaju”, upozorava. Drugim riječima, rast takvih opcija nije izoliran fenomen, nego posljedica dugotrajnog nezadovoljstva i osjećaja nesigurnosti.
Ipak, Njemačka još uvijek ima mehanizme koji sprječavaju njihov dolazak na vlast. “Zasad u državama s razmjernim izbornim sustavom funkcioniraju mehanizmi sprječavanja jačanja tih opcija. U Njemačkoj se stvara velika koalicija koja uspostavlja zaštitni zid prema njima”, kaže Gjenero. Sličan obrazac vidi i u Francuskoj, ali kroz drugačiji sustav.
Mogući domino efekt
“Kada je riječ o Francuskoj, većinski sustav osigurava da te stranke u prvom krugu izgledaju kao najsnažnije, ali se u drugom krugu stvara koalicija svih demokratskih opcija protiv njih. Zasad to funkcionira”, objašnjava.
No upozorava da taj model ima svoje granice. “Veliko je pitanje kako će ti mehanizmi funkcionirati ako takve stranke prijeđu prag od oko jedne trećine političke arene. Tada se mijenja cijela dinamika”, kaže. U tom scenariju posljedice više ne bi bile ograničene samo na pojedine države. “Onda se postavlja pitanje što će se događati s politikama Europske unije i do koje mjere će EU kao sustav zaštite mirovnog poretka, ljudskih prava i slobodnog kretanja moći opstajati”, upozorava Gjenero.
Drugim riječima, pitanje više nije samo njemačko, nego europsko. Rast takvih opcija već je vidljiv i u drugim državama. U Nizozemskoj desne opcije ostvaruju povijesno visoke rezultate, dok se u Francuskoj već godinama vodi politička borba u kojoj takve stranke imaju sve veći utjecaj. Ako bi se trend prelijevao iz Njemačke, Europa bi se mogla naći pred ozbiljnom političkom promjenom, s posljedicama koje bi zahvatile migracijsku politiku, energetiku i samu strukturu Unije.
A gdje je u svemu tome Hrvatska? Gjenero smatra da je situacija bitno drugačija. “Hrvatska je u drugačijoj poziciji. Nije tako pogođena krizom kao države zapadne Europe, nismo u recesiji i dalje rastemo. Standard je relativno visok za naše pojmove, a jedini ozbiljan makroekonomski problem je inflacija”, objašnjava.
Dodaje da ta inflacija izaziva određeni strah, ali nije povezana s padom standarda u mjeri koja bi radikalno promijenila političku sliku. “Za sada nemamo tako snažan rast tih stranaka koje ne spadaju u ustavni okvir. Dapače, u hrvatskom parlamentu i dalje dominiraju stranke ustavnog luka”, kaže. No upozorava da to ne znači da je Hrvatska imuna na europske trendove.
“To ne znači da se kriza liberalne demokracije, ako bi se odigrala u Europi, ne bi ozbiljno prelila i na Hrvatsku”, zaključuje. Upravo tu leži ključ cijele priče – ono što se danas događa u Njemačkoj možda još nije presudno, ali pokazuje smjer u kojem bi se Europa mogla kretati. A ako se politička karta kontinenta počne mijenjati, malo je vjerojatno da će Hrvatska ostati izvan tog procesa.
Eduard Petranović/dnevno.hr
