Mladen Pavković: Zašto se na Dan državnosti crvenimo od stida, a ne od ponosa
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 31 Svibanj 2026 07:04
Dok Amerikanci, Turci ili Švicarci s ponosom „prekrivaju“ svoje ulice i kuće nacionalnim simbolima, u Hrvatskoj na Dan državnosti svjedočimo poraznom prizoru. Zagreb, (osim tu i tamo centra), a poglavito većina ostalih gradova i mjesta, na taj dan izgledaju gotovo prazno.
Izuzmemo li državne institucije – na kojima zastave ionako vise po dužnosti, nerijetko izblijedjele i pokidane – privatni prozori i stambene zgrade sa stotinama stanara ostaju sivi i nijemi.
Zašto se Hrvati boje vlastite zastave? Glavni uzrok ove apatije leži u činjenici da smo dopustili da nam državni simboli postanu taoci političkih prepucavanja. Građani se ustručavaju izvjesiti trobojnicu na prozor jer se boje društvene osude, krivog etiketiranja i svrstavanja u radikalne političke tabore. Nacionalni ponos tako se budi isključivo pod utjecajem stadionske euforije ili na koncertima s jakim ideološkim nabojem. To je jasan dokaz društvenog apsurda – zastavu bez problema stavljamo na automobile kada se slavi sportski uspjeh, ali je ne želimo podići na jarbol kada se slavi sama država.(Svaka čast iznimkama).
Osim političkog straha, problem je i poslovična nefunkcionalnost u malim sredinama. Predstavnici suvlasnika u zgradama radije izbjegavaju dogovor o postavljanju običnog nosača kako bi izbjegli svađe, dok lokalne vlasti toleriraju institucije koje praznike obilježavaju ofucanim krpama. Hrvatska zastava zakonski i ustavno pripada svakome tko je ovu zemlju prihvatio kao svoju domovinu. Isticanje zastave za državni praznik nije čin političkog radikalizma, već elementarna kultura i civilizacijski standard. Ako se i dalje budemo sramili vlastitih simbola na dane kada bismo ih trebali slaviti, postat ćemo društvo bez identiteta – stranci u vlastitoj domovini.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
