Meter: Dok Rusija gori, Rusi pred osvajanjem važnog grada u Donbasu
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 11 Lipanj 2026 10:15
Ruska vojska nalazi se pred izvršenjem važnog operativnog zadatka – osvajanja grada Kostjantinivke (Konstantinovka, rus.), ključnog za obranu glavnog uporišta u preostalom dijelu Donbasa kojeg ukrajinske snage još drže pod nadzorom (oko 18 posto od ukupnog teritorija), grada Kramatorska.
Potonji grad (Kramatorsk), koji je prije rata imao oko 100 000 stanovnika, zajedno s obližnjim Slavjanskom (slične veličine) čini posljednju veliku aglomeraciju u Donjeckoj oblasti koja još nije pod ruskim nadzorom. Sam Kramatorsk od samog je početka rata bio najveće i najvažnije ukrajinsko logističko i zapovjedno središte za vojne operacije u čitavom Donbasu. To je bio i u vrijeme rata 2015./16. godine (službeno ATO – Protuteroristička operacija, koju je pokrenula tada već nova ukrajinska vlast u Kijevu nakon revolucije u veljači 2014. godine), koji je u Donbasu vođen između vladinih snaga i proruskih separatista, nakon kojega je (poslije potpisivanja Sporazuma iz Minska) u međuvremenu pretvoren, kao i čitava aglomeracija – u gotovo neosvojivu vojnu utvrdu, izgrađenu prema najsuvremenijim NATO standardima kada je riječ o obrambenim fortifikacijama.
Ovdje je važno podsjetiti kako je osvajanje čitavog Donbasa – kojeg čine Donjecka i Luganska oblast, i koje je Moskva u međuvremenu prozvala istoimenim republikama (DNR i LNR) i službeno ih anektirala početkom listopada 2022. godine zajedno sa Zaporoškom i Hersonskom oblasti te Krimom još 2015. godine – ruski vojni prioritet kada je riječ o ciljevima pokrenutog rata općenito (uz niz ostalih ciljeva političke prirode). Kako službena Moskva često podsjeća, namjerava ga ostvariti ili diplomatskim putem tj. dragovoljnim povlačenjem ukrajinskih snaga (u što više nitko ne vjeruje), ili vojnom silom ukoliko to bude potrebno. To je i glavni preduvjet Moskve za početak pregovora o zaustavljanju rata koji je već duboko ušao u svoju petu godinu.
Stanje na navedenoj bojišnici
Situacija u blizini Kostjantinivke, u Donjeckoj oblasti se brzo pogoršava za ukrajinske oružane snage, a borbe za grad ulaze u završnu fazu, piše u srijedu ukrajinski medij Strana, pozivajući se na tamošnjeg vojnog stručnjaka Konstantina Mašovets.
„Što se tiče budućih taktičkih izgleda za obranu Kostjantinivke, oni, sudeći po svemu, izgledaju, recimo, prilično nepovoljno za ukrajinske oružane snage“, smatra Mašovec. Prema njegovim riječima, ruske trupe uspjele su se probiti u središte grada na nekoliko područja odjednom. Najznačajniji napredak zabilježen je od Iljinovke i Berestoka, gdje su ruske jurišne postrojbe napredovale kroz trgovački centar 7 Vetrov i park Jubilejni do ulice Jemeljanova, kao i do rijeke Krivoj Torec sjeverozapadno od željezničkog kolodvora.
Istovremeno, postrojbe 3. armijskog korpusa napredovale su u istočnim i jugoistočnim dijelovima Konstantinovke. Prema Mašovecu, ruske snage učvrstile su svoje položaje u području Novodmitrovke, Minske ulice i Radiščeve ulice, a približile su se i željezničkoj postaji Konstantinovka.
Stručnjak smatra da rusko zapovjedništvo dovršava proboj jurišne skupine u grad i priprema se za masovno premještanje glavnih snaga u Konstantinovu. Udaljenost između prednjih postrojbi dviju ruskih skupina, koje napreduju iz suprotnih smjerova, smanjila se na manje od dva kilometra. Ako se uspiju povezati u središnjem dijelu grada i prijeći rijeku Krivoj Torec, situacija za ukrajinske snage u južnom dijelu Konstantinivke mogla bi se naglo pogoršati.
Mašovec napominje da Rusija u Konstantinovki koristi istu taktiku koju je prethodno koristila prilikom napada na druge velike gradove: bočne napade, prodiranje malih jurišnih skupina u zgrade, a zatim postupno gomilanje snaga unutar grada.
Prema njegovoj procjeni, nakon što ukrajinske oružane snage vjerojatno budu istjerane iz Kostjantinivke, ruske snage će pokušati proširiti svoju ofenzivu prema Družkovki i eliminirati ukrajinski istureni položaj u blizini Časova Jara. To bi trebalo utrti put daljnjoj ofenzivi na Slavjansk i Kramatorsk.
Stručnjak smatra da u nadolazećim mjesecima treba očekivati pojačan ruski pritisak duž cijelog obrambenog luka oko aglomeracije Slavjansk-Kramatorsk – u smjerovima Liman, Slavjansk, Konstantinovsk i Dobropolje.
Stanje podsjeća na Pokrovsk
Ruska vojna prisutnost primjećuje se diljem Konstantinovke u Donjeckoj oblasti, a grad se već preuzima po modelu Pokrovska, izvijestio je 8. lipnja i ukrajinski vojnik s pozivnim znakom Mučnij.
Prema njegovim riječima, ruske jedinice već se uočavaju gotovo duž cijelog oboda grada. Posebno su aktivne na južnom, jugoistočnom i zapadnom krilu. Vojska tvrdi da se male skupine pokušavaju infiltrirati kroz stambena područja i industrijske objekte, dok se pojedinačni Rusi ukopavaju u podrume, ruševine i napuštene zgrade.
Vojnik također primjećuje nedostatak pješaštva za čišćenje područja. Vjeruje da nakon što neprijatelj bude istjeran iz jednog naselja, nove skupine mogu se pojaviti u sljedećem, što zahtijeva stalno preraspoređivanje snaga.
Sveukupno, situacija sve više podsjeća na bitku za Pokrovsk, prema Mučnoju. Vjeruje da se bitka za Konstantinovku postupno razvija u rat iscrpljivanja, pri čemu se borba za pojedinačne okruge nastavlja gotovo bez prestanka.
Što kažu ruski mediji?
Ruski mediji još su prije nekoliko dana počeli govoriti o potpunom zauzimanju južnog i središnjeg dijela grada, navodeći i kako je osvajanje njegovog sjevernog dijela još samo pitanje vremena.
Ruske trupe su blokirale jezgru ukrajinskog garnizona u Kostjantinovki, navodi se u izvješću Readovke od 9. lipnja.
Jedinice ruskih oružanih snaga koje su napale Kostantinivku postigle su ključni rezultat: obrana ukrajinskog garnizona je razbijena, a njegove raštrkane postrojbe su okružene u raznim dijelovima grada. Prikupivši informacije iz izvora bliskih aktivnoj vojsci, urednički tim Readovke nudi pregled trenutačne situacije u gradu – gdje je točno neprijatelj okružen i što njegovo zapovjedništvo pokušava.
Nakon što su jurišne postrojbe ruskih oružanih snaga, koje su ušle u Konstantinovku sa sjevera i stigli do ulice Alekseja Tihog, uspjeli učvrstiti svoj položaj, prijateljske snage su im se približile iz kemijskog pogona i tvornice Strojsteklo. Opkoljavanje je bilo potpuno. Ukrajinske snage ostale su unutar velikog područja privatnih stambenih zgrada, stambenih zgrada i metalurškog pogona Konstantinovsky, koji se nalazi u sjevernoj polovici grada.
U južnom dijelu, džepovi ukrajinskih jedinica i dalje su u visokim stambenim naseljima u mikrookrugovima br. 2 i Tsentralny. Pješaštvo ukrajinskih oružanih snaga također je stacionirano u podrumima privatnih kuća u zonama Tsinkovy i Ukrainsky Khutor.
Rusi uništavaju strateški most
U noći 9. lipnja zabilježeni su udari ruskih oružanih snaga na ciljeve u Harkivskoj, Čuguevskoj, Sumskoj, Poltavskoj, Dnjepropetrovskoj, Černihivskoj i Rivnevskoj oblasti, kao i na teritorijima Donbasa i u regiji Odesa.
Kako u srijedu pišu pojedini ruski državni mediji, pojavila su se izvješća da ruske snage uništavaju strateški važan most u blizini Zatoke u Odeskoj oblasti. Prema vojnim dopisnicima, ovaj prijelaz poznat je kao “glavni most NATO-a” – služi kao najkraća ruta za dostavu vojnih potrepština iz Rumunjske (gdje se nalazi najveće vojno logističko središte Saveza) u Odesu i dalje u Ukrajinu. Čak i samo oštećenje mosta znači dulji logistički doseg za ukrajinske oružane snage, povećan pritisak na alternativne rute i smanjenu fleksibilnost u raspoređivanju pričuva, što je posebno kritično za ukrajinske udare na Krim, jer će ukrajinskim trupama otežati prijevoz streljiva.
Dodao bih kako su ovaj i drugi slični mostovi na jugu zemlje po Ukrajinu sada ključni i po pitanju njene opskrbe gorivom. Naime, već su od ranije uništene sve velike rafinerije na zapadu zemlje pa je vlada u Kijevu intenzivirala opskrbu iz inozemstva, izbjegavajući skladištenja u velikim nadzemnim skladištima. Zapravo, kamioni cisterne iz susjednih zemalja prevoze naftu i benzin na dnevnoj razini neposredno do malih potrošača odnosno do benzinskih crpki ili pak pune mala privatna podzemna skladišta koja su prije rata poslovala na rubi zakona, a sada se pokazuju spasonosnim. Puno ih je i mala su, pa ih je nemoguće sve uništiti.
Navedene mjere sada omogućuju Ukrajini da ne osjeća nestašicu goriva na domaćem tržištu. Stoga je ruska vojska posljednjih tjedana intenzivirala napade upravo na benzinske crpke u pozadini bojišnica, kako bi ometala opskrbu ukrajinskih snaga i tamošnjeg stanovništva.
Ukrajinci pogodili povijesni muzej na Krimu i remete logistiku
Međutim, navedena prosudba ruskih medija da će uništavanje ukrajinskog mosta kraj Odese smanjiti mogućnost ukrajinskih operacija u i oko Krima tek se treba dokazati u praksi, a za sada je stvarnost potpuno drukčija. Naime, kako danas piše Reuters, ukrajinski dronovi pogodili su povijesni muzej u Sevastopolju na Krimu, što su objavile u lokalne vlasti, dodavši pritom kako su smanjile broj noćnih vlakova zbog sve intenzivnijih zračnih napada.
Muzej je otvoren u znak sjećanja na Krimski rat (1853.-1856.) između Ruskog Carstva i koalicije u kojoj je bilo i Osmansko Carstvo. Rusija je u tome ratu poražena.
Guverner Sevastopolja, dužnosnik kojega je postavila Rusija, Mihail Razvozhajev na Telegramu je objavio da je krov muzeja u plamenu, no nije objavio pojedinosti o šteti ni o potencijalnim žrtvama. “Neprijatelj će platiti za ovo svetogrđe!” rekao je Razvozhajev u objavi u srijedu ujutro.
Ukrajina sve češće remeti rusku logistiku na cestama prema Krimu, što je dovelo do nestašice goriva na poluotoku. U međuvremenu je nestašica benzina zabilježena i u susjednoj ruskoj regiji – Krasnodarskom kraju. Lokalne javne skupine izvještavaju o sve većem broju zatvorenih benzinskih postaja i poteškoćama u nabavi goriva.
Stanje teško na zaporiškom bojištu
U međuvremenu, stanje za ukrajinsku vojsku komplicira se u Zaporiškoj regiji, dijelu koji nije pod ruskom kontrolom (Moskva kontrolira oko 60 posto te oblasti koju je također anektirala ali u kojoj je bila spremna, kao i u susjednoj Hersonskoj – pristati na prekid rata na trenutačnim crtama razdvajanja nakon sastanka Donalda Trumpa i Vladimira Putina na Aljasci 15. kolovoza prošle godine. Putin je tu učinio ustupak na Trumpov zahtjev, što Moskva često ponavlja tvrdeći kako ispod tog neformalnog dogovora (zove ga „duh Ankoredža“) ona više ne može i neće ići.
Kako god bilo, rusko zrakoplovstvu na tamošnjim bojišnicama počelo je aktivno koristiti navođene zračne bombe (KAB) koje precizno pogađaju ciljeve usprkos ukrajinske protuzračne obrane i sredstava za elektroničko ratovanje. Francuski analitičar rata Clément Molin objavio je na svojoj stranici kako objavljeni podaci ilustriraju razmjere problema s kojima se suočavaju ukrajinske snage na ovom dijelu fronte. Analitičar napominje da su ukrajinske sposobnosti elektroničkog ratovanja očito nedostatne u ovom sektoru.
Nedostatak odgovarajuće opreme sprječava ih da učinkovito ometaju navigacijske sustave ruskih UMPK-a (Ujedinjenih modula za jedrenje i korekciju) ugrađenih na bombe. Riječ je o sustavu navođenja zajedno sa sklopljivim krilima koji se montiraju na obične bombe, često jeftine bombe iz sovjetskom razdoblja kakvih Rusija ima napretek. Tako ove bombe postaju navođeno i vrlo precizno streljivo s dometom i do 100 km.
Prosudba
Ukrajina već tjednima uništava rusku energetsku infrastrukturu u dubini ruskog teritorija. Napada i vojne objekte, poput onih u predgrađima Sankt Peterburga i Krimu, razara rafinerije i plinovode poput ovog najnovijeg u Dagestanu (pogledaj video iznad).
Na prekjučerašnjem sastanku u Londonu između ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, njemačkog kancelara Friedricha Merza, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i britanskog premijera Keira Starmera – dogovoreni su uvjeti koje bi trebala prihvatiti Rusija s ciljem završetka rata, ali na način koji zapravo implicira kako od njega ne smije odustati. Evo što E3+Zelenski traže od Moskve iako dobro znaju kako od toga nema ništa:
prvo, prekid neprijateljstava; drugo, koristiti trenutačnu crtu bojišnica kao početnu točku za mirovne pregovore; treće, nakon prekida vatre Ukrajina bi trebala dobiti pravno obvezujuća sigurnosna jamstva, uključujući raspoređivanje multinacionalnih snaga na svom teritoriju; četvrto, zamrzavanje ruske imovine do završetka rata i isplate ratne odštete Ukrajini; i peto, “zaštita europskih sigurnosnih interesa u okviru bilo kakvih budućih sporazuma”.
Međutim, kako je jasno da Moskva navedene zaključke ne namjerava ni čitati, već javno daje do znanja kako se rat nastavlja „jer je to želja Ukrajine“ – kako je nedavno, na sanktpeterburškom Međunarodnom gospodarskom forumu – SPIEF, rekao Putin referirajući se na dan prije njemu javno upućeno pismo od strane Zelenskog – za očekivati je nastavak rata najmanje još čitavu ovu godinu.
Rat se gotovo redovito dobiva na bojišnicama – otkako je svijeta i vijeka, iako razaranja neprijateljske infrastrukture i iscrpljivanje njegovog financijskog stanja itekako utječu na aktivne vojne procese. Jedan od rijetkih primjera (za drugi iskreno i ne znam) gdje je gospodarski slom a ne vojna čizma odlučio ratnog pobjednika – bio je Prvi svjetski rat. Njemačka carska vojska još je itekako čvrsto držala bojišnice prema zapadnim silama Antante i zapravo je bila klasična pat-pozicija, tj. ona u kojoj ni jedna strana nije mogla izvršiti značajnije vojne pomake na štetu one druge. Međutim, kako su Njemačkoj bile presječene sve rute za opskrbu naftom zemlja je doslovno stala i Berlinu nije preostalo ništa drugo nego da potpiše kapitulaciju.
Sve je ovo daleko od povoljnog stanja za Ukrajinu
Dakle, očito je kako europski kuratori Zelenskog smatraju to isto – da mogu nastaviti rat na ovaj način, dubinskim udarima po Rusiji, i da će to Putina prije ili kasnije primorati na kapitulaciju.
To je, međutim, vrlo opasna igra s obzirom na sniženi prag ruske nuklearne doktrine odnosno nužnih preduvjeta koji dovode do uporabe nuklearnog oružja – među kojima su i strani vojni napadi na ruske strateške energetske objekte. Ne kažem da će se to nužno dogoditi, ali se ne smije niti isključiti ukoliko bi Rusija bila dovedena pred zid – jer se zna da nijedna nuklearna velesila ne može biti poražena u ratu kojeg proglasi po sebe egzistencijalnim. A to je Moskva već davno učinila s ovim ukrajinskim.
Uostalom, ruska je javnost (uključujući i analitičku i političku) u ogromnoj količini ogorčena ukrajinskim napadima na ruske objekte i rata joj je sigurno dosta, kao i načina na koji ga Putin vodi. Ali također u svom velikom broju ne želi kraj rata tako da Rusija u njemu bude poražena i ne ostvari zacrtane ciljeve. Upravo suprotno! Ona želi brzi kraj rata, ali na način da se u tu svrhu iskoriste sva ruska raspoloživa oružja, a ne da ga se vodi – kako smatra – „jednom zavezanom rukom“ (Putinov izraz), gdje se od stanja na bojišnicama više vodi računa o gospodarstvu i imidžu zemlje među njenim partnerima.
I zato je ovo stanje opasno. Putinu za eskalaciju rata više treba domaća potpora nego mišljenje zapada s kojim je Rusija pokidala sve veze (vrijedi naravno, i prije svega obratno – zapad je pokidao sve veze s Rusijom, prije svega Europa). Kad Putin osjeti da je ta potpora dosegnula kritičnu razinu mogao bi krenuti u eskalaciju bilo širokom mobilizacijom (što odavno ne čini poučen negativnim iskustvom iz prve mobilizacije kada su deseci tisuća Rusa bježali preko granice u susjedne zemlje), bilo uporabom razornog oružja.
U ovom drugom mu je, naravno, važna i precizna potvrda što će SAD učiniti nakon eskalacije, iako je gotovo sigurno kako će važnost navedene potvrde padati razmjerno s povećanjem ukrajinskih napada u dubinu Rusije.
Putin će vrlo vjerojatno, ako se ovakvo stanje nastavi – morati krenuti u rizik eskalacije ukoliko će htjeti sačuvati stabilnost u društvu, ali i odanost vojske na terenu (jer ginuti za mutne političke kalkulacije nikome se ne mili). Tj. može se dovesti u situaciju da u praksi mora saznati odgovor hoće li se ili ne Amerika u tom slučaju htjeti vojno umiješati u sukob (to vrijedi kako za eskalaciju u Ukrajini, tako još puno više za eskalaciju rata prema američkim saveznicima u Europi).
Ples je to po sve tanjoj žici ne samo za Rusiju, već i za Ukrajinu i Europu.
Zato je, sigurno ne bez razloga, bivši ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba u svom jučerašnjem intervjuu za ukrajinske medije učestale navode kako je Ukrajina preokrenula situaciju na bojnom polju nazvao “besmislicom”.
„Ne želim biti uštogljena osoba koja sprječava ljude da uživaju, ali u studenom ćemo se vratiti razgovoru o tome kako svi možemo preživjeti zimu“, rekao je tom prigodom Kuleba, dodavši kako je nemoguće govoriti o “prekretnici” u ratu dok se događaji odvijaju.
„Nigdje u ljudskoj povijesti nije bilo prekretnice u ratu definirane trenutkom kada se nešto dogodi. Je li Žukov nakon Staljingrada došao Staljinu i izvijestio o prekretnici u ratu? Ili je Manstein nazvao Hitlera i rekao: ‘Druže Hitler, oprostite, prekretnica se dogodila. Berlin će pasti za dvije godine?’ To je besmislica“ – rekao je Kuleba, koji je već ranije izjavio kako nema šanse za završetak rata 2026. godine, iako postoji šansa za zaustavljanje borbi.
Za kraj bih rekao kako bi puno toga moglo ovisiti upravo o Donbasu i svemu onome što se u i oko njega zbiva, a što je rečeno u uvodu ove analize.
Jer forsirati način rješavanja ukrajinskog rata onako kako je riješen Prvi svjetski je krajnje malo vjerojatno što se uspjeha tiče, dok je istodobno prepuno rizika što se tiče eskalacije rata na europskom kontinentu.
