Od džamija do Hamasa: Kako je Katar izgradio globalni islamistički utjecaj
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 29 Lipanj 2026 11:30
Bartulica tvrdi da Europa istodobno prolazi kroz duboku demografsku i društvenu krizu. Ističe kako kontinent bilježi pad broja obitelji i djece, dok paralelno raste broj ilegalnih migranata i doseljenika koji često ne prihvaćaju europske vrijednosti niti pokazuju želju za integracijom u europsko društvo.
Katar je tijekom posljednjih dvadesetak godina izrastao u jednog od najutjecajnijih političkih i financijskih aktera Bliskog istoka. Iako teritorijalno malen i s relativno malim brojem domaćih stanovnika, Katar zahvaljujući ogromnim zalihama prirodnog plina i nafte raspolaže golemim financijskim resursima koji mu omogućuju snažan međunarodni utjecaj. To uključuje i financiranje terorističkih organizacija i izgradnje džamija po svijetu, uključujući i onu u Rijeci.
Glavni grad Doha postao je središte diplomacije, međunarodnih investicija, medija i političkih pregovora. Katar danas ulaže milijarde dolara u europske nekretnine, sportske klubove, medijske mreže i infrastrukturne projekte diljem svijeta. Istodobno, država se već godinama nalazi pod povećalom sigurnosnih službi i političkih protivnika zbog optužbi da preko humanitarnih organizacija, privatnih donatora ili političkih mreža podupire islamističke pokrete i skupine koje Zapad smatra terorističkima.
Financiranje džamija i širenje utjecaja
Jedan od najvidljivijih oblika katarskog međunarodnog utjecaja jest financiranje izgradnje džamija, islamskih centara i obrazovnih institucija širom svijeta. Katar je posljednjih desetljeća financirao ili sufinancirao brojne projekte u Europi, Africi i Aziji, predstavljajući ih kao pomoć muslimanskim zajednicama i ulaganje u obrazovanje i humanitarni rad.
Posebno važnu ulogu u tome ima organizacija Qatar Charity, jedna od najvećih islamskih humanitarnih organizacija povezanih s Katarom. Organizacija je sudjelovala u izgradnji džamija i islamskih centara u više europskih zemalja, uključujući Francusku, Njemačku, Belgiju te države jugoistočne Europe poput Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije.
Katarske vlasti tvrde da se radi o legitimnom humanitarnom i religijskom djelovanju čiji je cilj pomoći muslimanskim zajednicama, obnoviti ratom uništene objekte i financirati obrazovanje. Međutim, dio europskih sigurnosnih analitičara i političara upozorava da se iza takvih ulaganja ponekad krije i pokušaj širenja islamističkih interpretacija islama koje nisu tradicionalno bile dominantne u pojedinim državama.
Na prostoru jugoistočne Europe su nakon srbijanskih agresorskih ratova devedesetih zaljevske države, među njima i Katar, ulagale velika sredstva u obnovu džamija i islamskih institucija. Kritičari tvrde da je uz financijsku pomoć dolazio i ideološki utjecaj kroz promociju strožih vjerskih pravaca i financiranje određenih vjerskih mreža.
Džamija u Strasbourgu
Jedna od najvećih džamija na svijetu trenutačno se gradi u Strasbourgu, a financiraju je Turska, Katar i organizacija Millî Görüş povezana s Muslimanskim bratstvom. Džamija Eyyub Sultan sadržavat će cijeli islamski kompleks, uključujući knjižnicu, obrazovni centar, kulturne i konferencijske prostore, istraživački centar te parkiralište za 6.000 vozila – ukupna površina kompleksa iznosit će oko 10.000 četvornih metara.
Na njihovoj internetskoj stranici navodi se kako kompleks „predstavlja islamsku civilizaciju u središtu Europe” te da će biti „najljepši kompleks u Europi”.
Procijenjena vrijednost projekta iznosi oko 32 milijuna eura. Katar je izravno donirao 2,5 milijuna eura, dok su razvoju projekta pridonijele i potpore iz Maroka, Kuvajta i Saudijske Arabije. Najveći dio financiranja ipak dolazi od organizacije Millî Görüş.
Millî Görüş je turski islamistički pokret koji zagovara politički islam, inspiriran idejama Hassana al-Banne, osnivača Muslimanskog bratstva.
Pokret je osnovao bivši turski premijer Necmettin Erbakan, čiji je istoimeni manifest pozivao na panislamizam, odnosno ujedinjenje muslimana pod jednom islamskom državom, kao zaštitu od cionističkih i katoličkih snaga u Europi.
Nova „mega-džamija” u Strasbourgu trebala bi biti upozorenje Europi. Turska i Katar ne dopuštaju kršćanima gradnju bogomolja u svojim državama, ali istodobno financiraju džamije pod kontrolom islamističkih struktura diljem europskog kontinenta.
Bartulica: Europa gubi vjeru u samu sebe, vlastitu tradiciju i identitet
Kako je u ovom videu istaknuo Stjepo Bartulica, islamisti vrlo dobro znaju što rade; to bi se moglo opisati kao „obrnuta kolonizacija”, a svoje namjere podupiru i velikim financijskim ulaganjima.
Nadalje, Bartulica u drugoj objavi na društvenim mrežama upozorava da se Europa ubrzano mijenja i da, prema njegovu mišljenju, gubi vlastiti kulturni i civilizacijski identitet. Kao simbol tih promjena navodi izgradnju velike džamije u blizini Europskog parlamenta u Strasbourgu smatrajući to primjerom sve snažnijeg utjecaja islamskih zemalja i organizacija u Europi.
Bartulica tvrdi da Europa istodobno prolazi kroz duboku demografsku i društvenu krizu. Ističe kako kontinent bilježi pad broja obitelji i djece, dok paralelno raste broj ilegalnih migranata i doseljenika koji često ne prihvaćaju europske vrijednosti niti pokazuju želju za integracijom u europsko društvo.
Njegova glavna poruka jest da Europa gubi vjeru u samu sebe, vlastitu tradiciju i identitet, dok druge civilizacije dugoročno ulažu u širenje svog utjecaja. Kada kaže da je “demografija sudbina”, želi naglasiti da budućnost Europe ovisi o očuvanju obitelji, kulturnog identiteta i vrijednosti na kojima je europska civilizacija izgrađena.
Na kraju poziva na povratak europskim korijenima, tradicionalnim vrijednostima, obitelji i vjeri, smatrajući da je to nužno kako bi Europa očuvala svoju budućnost i samopouzdanje.
Džamija u Rijeci
U svibnju 2013. dvadesetak tisuća ljudi okupilo se u Rijeci na svečanom otvaranju Islamskog centra u sklopu kojeg je otvorena i džamija. Uz muslimane iz cijele Hrvatske, brojni gosti došli su iz inozemstva. Pristiglo je 105 autobusa iz Bosne iz Hercegovine s oko 5000 ljudi, a bilo je vjernika i iz ostalih susjednih zemalja te ostatka Europe.
Osim iz Katara koji je financirao izgradnju Centra, uglednici su došli i iz Kuvajta, Saudijske Arabije, Omana i Turske, a imami osim iz Hrvatske i BiH iz Norveške, Švedske, Belgije, Austrije, Švicarske, Danske, Italije, Srbije, Slovenije…
Uz brojne donatore, prije svega muslimane koji žive u Rijeci i Primorsko-goranske županije te Hrvatskoj, glavni i najveći donator izgradnje riječkog Islamskog centra je Katar, kako to dokumentira i trojezični natpis na ulazu u džamiju, na hrvatskom, arapskom i engleskom jeziku. U znak zahvalnosti katarskom emiru Hamadu Bin Khalifa Al-Thaniju, kongresna dvorana centra nosi njegovo ime. Složen i graditeljski iznimno zahtjevan kompleks Islamskog centra u tri godine izgradila je tvrtka GP Krk, a ukupna vrijednost projekta bila je 76 milijuna kuna ili oko 10 milijuna eura.
Hamas i političke veze s Dohom
Najveće međunarodne kontroverze vezane uz Katar odnose se na veze s Hamasom, palestinskim islamističkim pokretom koji su Sjedinjene Američke Države i Europska unija proglasile terorističkom organizacijom.
Godinama su vodeći politički predstavnici Hamasa boravili u Dohi, uključujući Khaleda Mashala i Ismaila Haniyeha. Katar tvrdi da njihova prisutnost nije rezultat podrške terorizmu, nego dio diplomatske strategije i posredničke uloge koju Doha igra u regionalnim sukobima. Katarske vlasti naglašavaju da upravo zbog otvorenih komunikacijskih kanala često sudjeluju u pregovorima o prekidima vatre, razmjeni talaca i humanitarnoj pomoći.
Unatoč tome, kritičari smatraju da je Katar godinama omogućavao Hamasu političku legitimnost i sigurno utočište. Posebne polemike izazvala je financijska pomoć koju je Katar slao u Pojas Gaze. Katarske vlasti tvrde da je riječ o humanitarnoj pomoći za civile, plaće državnih službenika, gorivo i obnovu infrastrukture. No protivnici takve politike upozoravaju da svaka velika financijska pomoć Gazi neizravno jača Hamasovu kontrolu nad teritorijem jer organizaciji omogućuje oslobađanje vlastitih sredstava za vojne aktivnosti.
Američko Ministarstvo financija više je puta sankcioniralo pojedince i mreže povezane s Hamasovim financijama koje su djelovale iz Katara ili preko katarskih kontakata. Ipak, unatoč tim optužbama, Sjedinjene Američke Države nikada nisu Katar službeno proglasile državom sponzorom terorizma.
Američki saveznik pod sumnjom
Odnos između Washingtona i Dohe često se opisuje kao složen i kontradiktoran. Katar je jedan od najvažnijih američkih saveznika na Bliskom istoku, a u zemlji se nalazi velika američka vojna baza Al Udeid, ključna za operacije SAD-a u regiji.
Istodobno, američki političari i sigurnosne službe godinama upozoravaju da su pojedinci i organizacije povezani s Katarom financirali islamističke i ekstremističke skupine u Siriji, Palestini i drugim kriznim područjima. Dio američkih izvješća navodio je da problem nije nužno službena državna politika, nego nedovoljna kontrola privatnih donatora i humanitarnih organizacija koje su slale novac radikalnim skupinama.
Tijekom rata u Siriji više je puta upozoravano na moguće financijske veze između bogatih zaljevskih donatora i džihadističkih organizacija povezanih s Al-Qaidom. Katar je odbacivao optužbe tvrdeći da provodi međunarodne financijske standarde i surađuje sa zapadnim partnerima u borbi protiv terorizma.
Katar i novi sirijski režim
Katar je posljednjih godina postao jedan od ključnih aktera u oblikovanju političkih odnosa u Siriji. Još od početka građanskog rata 2011. Doha je otvoreno podržavala sirijsku opoziciju protiv režima Bashara al-Assada, pružajući političku, financijsku i medijsku pomoć pobunjeničkim strukturama.
Katar je zajedno s Turskom podupirao dio opozicijskih skupina povezanih s političkim islamom i Muslimanskim bratstvom. Kritičari tvrde da je dio katarskog novca tijekom rata završavao i kod radikalnih islamističkih organizacija, uključujući skupine povezane s Al-Qaidom i bivšom Frontom al-Nusra. Katarske vlasti takve optužbe odbacuju i tvrde da su pomagale legitimnoj opoziciji i civilnom stanovništvu.
Posebnu pozornost izaziva odnos Katara prema novim islamističkim strukturama koje danas kontroliraju dijelove Sirije, osobito na sjeverozapadu zemlje. Organizacija Hayat Tahrir al-Sham (HTS), koja vuče korijene iz nekadašnjeg sirijskog ogranka Al-Qaide, posljednjih godina pokušava se predstaviti kao pragmatična regionalna vlast, iako je mnoge zapadne države i dalje smatraju terorističkom organizacijom.
Katar formalno nije priznao HTS kao legitimnu vlast, ali održava komunikacijske kanale s različitim opozicijskim i islamističkim akterima u Siriji. Doha svoju politiku opravdava tvrdnjom da razgovor sa svim stranama omogućuje diplomatsko posredovanje i humanitarnu pomoć.
Kritičari, međutim, smatraju da Katar kroz takve odnose dugoročno jača politički islam i islamističke mreže na Bliskom istoku. Upravo zbog toga Katar ostaje jedna od najkontroverznijih država regije — američki saveznik koji istodobno održava veze s pokretima i organizacijama koje Zapad često promatra s velikom dozom nepovjerenja.
Regionalni sukob i blokada Katara
Napetosti oko katarske politike kulminirale su 2017. godine kada su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat uveli diplomatsku i ekonomsku blokadu Katara. Te države optužile su Dohu da podupire Muslimansko bratstvo, financira radikalne skupine i održava prebliske odnose s Iranom.
Katar je odbacio sve optužbe i tvrdio da se radi o pokušaju političkog pritiska i regionalnog obračuna za utjecaj na Bliskom istoku. Kriza je trajala nekoliko godina prije nego što su odnosi djelomično normalizirani 2021. godine.
Mnogi analitičari smatraju da je sukob zapravo bio rezultat borbe između različitih modela političkog islama i regionalne dominacije. Dok Saudijska Arabija i UAE zagovaraju strogu kontrolu islamističkih pokreta, Katar je često održavao otvorene veze s grupama povezanima s Muslimanskim bratstvom i sličnim organizacijama.
Uloga Al Jazeere
Posebno mjesto u katarskoj strategiji ima medijska mreža Al Jazeera, koja je postala jedan od najutjecajnijih medija arapskog svijeta. Kritičari tvrde da Al Jazeera daje prostor islamističkim glasovima i promiče političke narative bliske Muslimanskom bratstvu.
S druge strane, njezini branitelji ističu da je riječ o jednom od rijetkih velikih arapskih medija koji otvoreno kritizira autoritarne režime i pruža prostor opozicijskim glasovima koje drugi regionalni mediji često ignoriraju.
Granica između diplomacije i potpore ekstremizmu
Rasprava o Kataru često se nalazi na granici između stvarnih sigurnosnih problema i političke propagande. Činjenica je da je Katar financirao projekte u Gazi, da su vodeći Hamasovi političari godinama boravili u Dohi te da su američke vlasti sankcionirale pojedince povezane s Hamasovim financijskim mrežama u Kataru.
Istodobno, također je činjenica da je Katar važan saveznik Zapada, domaćin američkih vojnih baza i ključni posrednik u brojnim međunarodnim pregovorima. Mnogi stručnjaci smatraju da Doha vodi strategiju održavanja kontakata sa svim stranama kako bi povećala vlastiti diplomatski utjecaj.
Kritičari tvrde da takva politika često prelazi granicu pragmatične diplomacije i postaje oblik političke zaštite islamističkih pokreta. Katarske vlasti sve optužbe odbacuju i tvrde da njihova država podupire humanitarne projekte, dijalog i regionalnu stabilnost.
Bez obzira na službene stavove, Katar ostaje jedna od najkontroverznijih država suvremenog Bliskog istoka – zemlja koja istodobno ulaže milijarde u međunarodnu diplomaciju, sport i humanitarne projekte, ali i država koju protivnici već godinama optužuju da je svojim novcem i političkim vezama pomogla jačanju islamističkih mreža širom svijeta.
