Klimatizacijsko čistunstvo pariških gradskih vlasti
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 11 Srpanj 2026 10:02
U vrućinama koje ovih dana pogađaju Europu, osobito njezin zapadni dio, Pariz je, čini se, prošao najgore. Grad je doslovce postao užarena zamka za svoje stanovnike i turiste, mediji i društvene mreže preplavljeni su manje ili više duhovitim prikazima potrage za osvježenjem, raste zabrinutost zbog smrtnosti kao posljedice toplinskog vala.
Gradska uprava gradonačelnika Emmanuela Grégoirea postala je, očekivano, predmetom kritika političkih oponenata zbog nepripremljenosti grada na temperaturne izazove.
U tim okolnostima zamjenica gradonačelnika Audrey Pulvar (jedna od 36 zamjenica i zamjenika) pribjegla je globalizaciji akutnih pariških nevolja. U podužem postu obrušila se na američke novinare i influencere jer grade vidljivost ismijavajući aktualne pariške probleme, optuživši njih i SAD za pariške temperaturne nevolje.
– Kao drugi najveći emiter stakleničkih plinova na svijetu vi snosite veliku odgovornost za globalno zatopljenje i posljedice koje mi trpimo. Vaši 90 posto klimatizirani gradovi nisu izuzeti od odgovornosti. Mi u Parizu preuzeli smo odgovornost – poručila je zamjenica gradonačelnika, bivša novinarka i ljevičarska aktivistica, svojim (bivšim) američkim kolegama.
U ime brige za klimu i estetiku
Prebacivanjem odgovornosti za nepripremljenost Pariza na temperaturne izazove na drugu stranu oceana zamjenica gradonačelnika samo je zaokružila karikaturu jednoga političkog eksperimenta – ideološko-političke zloporabe klimatskih promjena – čiji je Pariz, voljom svojih birača, zatočenik već četvrt stoljeća. Toliko, naime, traje neprekinuta gradska uprava ljevičarskih koalicija fokusiranih na ideologiziranu bitku protiv klimatskih promjena, koja je već odavno izgubila dodir sa zdravim razumom i zbog koje je Pariz potpuno nepripremljen na sve češće ljetne toplinske udare. Naime, u ime brige za klimu i estetiku pariška gradska uprava praktički je zabranila ugradnju klimatizacijskih uređaja, što osobito pogađa stanare središnjih, starih gradskih četvrti.
Restriktivna građevinska regulativa praktički onemogućava ili znatno usložnjava rekonstrukciju starih zgrada i pokušaj da se problem riješi ili barem smanji boljom izolacijom. Umjesto toga gradska se vlast posvetila pojačanoj sadnji drveća, zelena agendagradnji rashladnih fontana i kolektivnih rashladnih centara te dugoročnom projektu hlađenja grada gradnjom cjevovoda i izvlačenjem vode iz Sene koji bi, navodno, do 2040. trebao odgovoriti na toplinske izazove. U međuvremenu nekad šarmantni potkrovni stanovi u starim gradskim četvrtima ljeti se pretvaraju u pećnice, a problem se spušta i na niže katove. Stari Pariz postaje sve neudobniji za stanovanje. No za ljevičarsku parišku upravu to očito nije problem.
Washington ima mnogo neugodniju klimu od Pariza, s višim temperaturama ljeti i mnogo većom vlagom, a već pola stoljeća gradom neprekinuto upravljaju demokrati, politički bliski pariškoj gradskoj upravi. Bitka protiv klimatskih promjena i njima je prioritet. Ali grad je praktički potpuno klimatiziran, uključujući privatne stanove (više od 95 posto). To je uvjet za normalno funkcioniranje. Zelenilo, vodene površine i sustav obavještavanja dodatni su bonus. Peking je ljeti klimatski bliži Parizu, a pariškoj gradskoj upravi Kina je i ideološki bliža od SAD-a. No Peking se od toplinskih udara štiti visokom stopom klimatizacije u kombinaciji sa širenjem zelenih površina i kolektivnih rashladnih centara te, dakako, centraliziranim sustavom upozoravanja na opasnost. Uostalom, u gradovima s četiri prepoznatljiva četiri godišnja doba mnogo više stakleničkih plinova emitira sustav grijanja (više od 45 posto) nego sustav hlađenja. I ne postoji čvrsta, znastveno utvrđena veza između tih emisija plinova i klimatskih promjena.
Zeleni Pariz u ekopakiranju
Pariška gradska uprava zasad se još se nije dosjetila ukinuti grijanje. No klimatizacijsko čistunstvo koje već četvrt temperaturastoljeća prakticiraju ljevičarske gradske vlade nasuprot razvoju tehnologije i dobroj praksi klimatski sličnih svjetskih metropola, a koje ovih dana ima katastrofalne posljedice za zdravlje i život Parižana, ne upućuje samo na ideološko-političku isključivost, a ni samo na odsutnost zdravog razuma u političkom odlučivanju.
Ono otvara pitanje o istinskim motivima. Nije li u pozadini 'osvajački rat' doseljeničkih, velikim dijelom islamiziranih, pariških predgrađa protiv gradskih starosjedilaca? Snagom demografije, prema demokratskoj proceduri: zeleni Pariz u ekopakiranju.
Višnja Starešina
