Njemački list razotkrio detalje Vučićeve prošlosti i poručio: Bliži li se najgori scenarij?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 20 Srpanj 2026 09:53
Michael Martens podsjeća da je Aleksandar Vučić u svom oštrom napadu na Daytonski mirovni sporazum još 1995. napisao: "Na kraju će Srbi podići glavu i vratiti svoje zemlje. Potrebno je samo još malo pričekati." I tekst završava pitanjem: "Bliži li se tom čekanju kraj?".
Vikend izdanje njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), u članku pod naslovom "Snajperisti na židovskom groblju", piše o Aleksandru Vučiću, navodeći da je u mladosti kao dragovoljac podržavao zločinačku politiku u Sarajevu.
Svoj opsežan tekst autor Michael Martens započinje poviješću židovske zajednice u Sarajevu, koja je gotovo potpuno uništena u Holokaustu. Potom opisuje i tragove koje je na Židovskom groblju ostavio rat devedesetih godina. Slijedi kratak prikaz opsade Sarajeva u kojoj je poginulo više od 11.000 ljudi, prenosi Deutsche Welle. "Jedno od poprišta opsade bilo je upravo Židovsko groblje u Sarajevu. Viši dijelovi groblja, smještenog na obronku brda, bili su pod nadzorom srpskih napadača. Odatle su snajperisti držali grad na nišanu".
Martens zatim prelazi na glavnu temu - Aleksandra Vučića: "Čovjek koji je kao mladi dragovoljac, barem neko vrijeme, bio prisutan na tom mjestu, usred zločinačkih događaja na Židovskom groblju u Sarajevu, poslije će postati poznat i moćan – današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Nisu njegovi protivnici ni klevetnici ti koji su u javnost plasirali ovaj neugodan detalj iz njegove biografije. O tome je devedesetih godina u više intervjua govorio upravo on sam, i to s ponosom. Ti su intervjui objavljeni u listovima koji odavno više ne izlaze i koji su ostavili vrlo malo tragova na internetu. Zato mnoge Vučićeve izjave u kojima se hvalio svojim sudjelovanjem kao ratni dragovoljac nisu prošle put od tiskanog doba do digitalne sadašnjosti i ostale su relativno nepoznate. Međutim, onaj tko istražuje fondove Narodne biblioteke Srbije u Beogradu, u papirnatim arhivima naići će na brojne tragove.“
U tekstu potom slijede rezultati autorova upornog istraživanja arhivske građe iz analognog doba – citati izjava Aleksandra Vučića iz njegova radikalnog razdoblja. Portret Aleksandra Vučića koji je u kolovozu 1994. objavio srpski ilustrirani tjednik Duga autoru je poslužio kao podloga za sljedeću ocjenu: "Vučić je 1994. godine već slovio kao političar u usponu u Srpskoj radikalnoj stranci, koju je vodio vođa paravojnih postrojbi Vojislav Šešelj, a za koju se pretpostavlja da ju je osnovala ili barem djelomično kontrolirala srpska služba državne sigurnosti."
Autor prepričava članak iz Duge i napominje da je novinar u Vučićevoj sobi kod roditelja primijetio "ratne trofeje" obješene po zidovima, ne objašnjavajući o čemu je točno riječ. A zatim slijedi izjava Aleksandra Vučića: "Kad je počeo rat u Bosni, otišao sam u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dragovoljac." Obrazlaže kako je otišao u Sarajevo "braniti srpstvo". Osim toga, u tekstu doznajemo i gdje je mladi dragovoljac Vučić najprije bio raspoređen: "Časopisu Duga Vučić je 1994. rekao da je ‘neko vrijeme bio na Židovskom groblju' prije nego što je otišao na Pale." Njemački list otvara pitanja o Vučićevoj točnoj ulozi na Židovskom groblju i je li pucao na grad, no naglašava: "Za tvrdnju da je Vučić navodno vodio bogate strance koji su kao ‘vikend-snajperisti’ pucali na civile u Sarajevu, ne postoje nikakvi vjerodostojni dokazi." FAZ zaključuje da takve senzacionalističke priče nisu ni potrebne kako bi se utvrdilo da je kao mladi dragovoljac služio zločinačkoj politici.
'Na kraju će Srbi podići glavu i vratiti svoje zemlje'
Da je tu politiku u potpunosti podupirao, Vučić je govorio i u drugim prilikama, među ostalim u posebnom izdanju časopisa Velika Srbija, glasila Srpske radikalne stranke, objavljenom u rujnu 1997. godine. Tada je već bio glavni tajnik stranke." Slijedi Vučićeva izjava iz izdanja Velike Srbije tiskanog u 50.000 primjeraka: "U tom doista kriznom razdoblju za naš narod našao sam se u dvojbi koja je mučila mnoge, posebno mlađe ljude, a koju je razriješio moj četrdesetodnevni boravak kao dragovoljca u Sarajevu." U njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung navodi se da je Vučić u istom intervjuu iz 1997. rekao i da je "ukupno proveo čak osam mjeseci na područjima Bosne pod nadzorom bosanskih Srba, od čega ‘dva mjeseca na bojištu’". Slijedi još jedna njegova izjava: "Ako mislite da sam se zalagao za Hrvate ili muslimane – nisam i ne pada mi na pamet da se toga stidim." Autor dodaje da Vučić istodobno naglašava navodna srpska prava na dijelove državnog teritorija Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali i poziva na strpljenje dok se političke okolnosti u svijetu ne promijene. U završnom dijelu teksta Martens piše: "Danas Vučić govori drukčije. U političkoj retorici prihvatio je Daytonski sporazum i poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Ipak, u medijima bliskim Vučiću i dalje je prisutan revizionistički ton – upravo onakav kakav je najavljivao još 1997. godine."
U tekstu se navodi da je Vučić, govoreći o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 1997. izjavio: "Kad naša stranka dođe na vlast u Srbiji, svakodnevno ćemo podsjećati da su ti teritoriji naša vjekovna zemlja." Na samom kraju autor se pita: "Što takve riječi znače danas? SAD, koje su prije tri desetljeća bile ključni čimbenik u zaustavljanju ratova na Balkanu, u međuvremenu su se povukle iz regije ili čak pružaju potporu nacionalističkim tvrdolinijašima. Europske države nisu uspjele popuniti taj vakuum. Srpski veteran sa Židovskog groblja u Sarajevu pozorno prati taj razvoj događaja." Michael Martens podsjeća da je Aleksandar Vučić u svom oštrom napadu na Daytonski mirovni sporazum još 1995. napisao: "Na kraju će Srbi podići glavu i vratiti svoje zemlje. Potrebno je samo još malo pričekati." I tekst završava pitanjem: "Bliži li se tom čekanju kraj?".
