Na istoku stare priče, na zapadu ništa novo
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 29 Kolovoz 2026 16:07
Veličanjem zločinca i zločina sa svrhom nepriznavanja krivnje, učestalo i ponovo to rade bez prave reakcije i osude međunarodne zajednice. To međunarodno „ne bi se štel mešati“, Vučića i Srbiju zapravo snaži u vječnoj memorandumskoj ideji kad-tad započeti drugo poluvrijeme stvaranja Velike Srbije, što im nije uspjelo u prvom. Zato moramo biti spremni! Jako spremni! Za Domovinu, naravno!
Smrt zločinca, srpskog generala Mladića osuđenog za genocid ne donosi nam baš ništa novo, pogotovo ne na planu pokajanja, ili istinskog suočavanja s prošlošću naroda iz kojega nam je došao zločinac ubijati žive, ali i pokoljenja koja se neće nikada roditi. Mladić im je pobio majke i očeve! I Bošnjake i Hrvate! U tome i jest crni smisao masovnih genocidnih zločina, događali se oni u Srebrenici, ili na Križnim putevima Bleiburga! Zločincima nije dovoljno ubiti žive, jer sadističkim masakrom nad živima, planski ubijaju i one koji se nikada neće roditi. Svi oni koji su od europskog Vučića očekivao civilizirani pijetet prema žrtvama i osudu genocida, dobili su starog srpskog Vučića, koji se u svom bitku nikada neće promijeniti, čak niti onda ako ga promijeni srpski narod na izborima. Čisto sumnjam!?
Piše politički analitičar: Kazimir Mikašek-Kazo
Tko je veći monstrum, Mladić, ili oni i onaj koji ga brani i opravdava njegove zločine navodnim zločinima drugih. Vučić je izjavio da su oslobođeni svi koji su bili optuženi za zločine nad Srbima – „od Ante Gotovine do Nasera Orića“. O Gotovini i njegovim navodnim zločinima znamo sve iz oslobađajuće presude Haškog suda. Naser Orić rođen u Potočarima, bio je zapovjednik obrane Srebrenice i brigadir Armije Republike Bosne i Hercegovine tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Orić je također optužen za ratne zločine, Haški sud ga je prvo osudio na dvije godine robije, a zatim u žalbenom postupku potpuno oslobodio svih optužbi. Eto, to velikog srpskog vožda boli:
“Sve one koji su sudjelovali u zločinima protiv Srba na prostorima Jugoslavije uvijek su oslobađali… Oni koji su sudjelovali u pogromu u ‘Oluji‘, od Ante Gotovine do ostalih. Oslobođen je i Naser Orić, bez obzira na to što su imali svjedočenje da je osobno sudjelovao u ubojstvu Slobodana Ilića“, rekao je Vučić.
Danas će, kaže Vučić, mjeriti emocije i u Republici Srpskoj i u Srbiji. Ipak se približavaju za njega povijesni izbori. Bez ikakve sumnje Mladić će biti sahranjen uz najviše vojne i državne počasti. Mjerit će emocije da vidi kako to iskoristiti u predizbornoj kampanji.
“Kako saznajem, za 16. rujna najavljeno je izricanje presude Hashimu Thaçiju i, kako saznajem, bit će većim dijelom oslobađajuća. Žele sa Zapada reći da smo jedini krivci i da to moramo prihvatiti, jer zločina nad vama nije bilo… Srpska krv nije ni važna”. rekao je Vučić.
Poklon Srbiji
Prema svim dostupnim informacijama s ovim odmakom vremena, Francuzi, Englezi i Amerikanci ( Jacques Chirac, John Major i Bill Clinton) nisu izravno naredili niti svjesno odobrili počinjenje genocida u Srebrenici, ali deklasificirani dokumenti i povijesna svjedočanstva potvrđuju da su njihove vlade donijele političke i vojne odluke koje su oslabile obranu Srebrenice i olakšale njezin pad. Ako je tome tako, taj isti Zapad kojega Vučić prozirno osuđuje suučesnik je u srpskom genocidu. Poznato je da se međunarodna zajednica, uključujući čelnike SAD-a, Velike Britanije i Francuske u kontekstu tog povijesnog trenutka suočava se s teškim optužbama za politički i moralni neuspjeh zbog propusta u sprječavanju srpskog genocidnog masakra nad nevinim civilima.
Prema tvrdnjama bivšeg nizozemskog ministra obrane Jorisa Voorhoevea i analizama bivšeg haškog tužitelja Geoffreya Nicea, potkraj svibnja 1995. postignut je tihi dogovor između Pariza, Londona i Washingtona. Francuska i Velika Britanija tražile su od Clintona obustavu NATO zračnih napada kako bi zaštitile svoje vojnike na terenu koje su bosanski Srbi uzimali za taoce.
Ova odluka o uskraćivanju zračne potpore nije prenesena nizozemskim mirovnim snagama Dutchbat u Srebrenici niti bosanskim vlastima. To je ostavilo enklavu potpuno nezaštićenom, kada je vojska Ratka Mladića započela zločinački napad. Deklasificirani dokumenti CIA-e pokazuju da su zapadne sile Srebrenicu i Žepu smatrale dugoročno neodrživima. Clintonova administracija bila je fokusirana na obranu Goražda i Sarajeva, te na crtanje novih karata za mirovni sporazum, pri čemu su istočne enklave ustupljene srpskoj strani u zamjenu za teritorijalnu cjelovitost drugih dijelova BiH. Klasična trgovina teritorijem i ljudskim životima. Veliki je to poklon Srbiji, što Vučić neće nikada priznati. Da je bilo imalo političke volje, nakon nekoliko snažnih zračnih udara NATO snaga, poslovično hrabri srpski agresori razbježali bi se kao zečevi. Kao što se dogodilo u Kninu!
Još jedan poklon Srbiji
Sjedinjene Američke Države i zapadna diplomacija su u listopadu 1995. godine, tijekom operacije „Južni potez“, brutalno i ucjenjivački su zaustavile napredovanje Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH prema Banja Luci. Udružene vojne snage Hrvatske i BiH nalazile su se na samo 23 kilometra od grada, a srpska vojska i lokalno vodstvo bili su u potpunom rasulu.
Američka administracija, na čelu s Richardom Holbrookom, intervenirala je i pritisnula predsjednika Franju Tuđmana da obustavi operaciju iz navodno nekoliko ključnih političkih i humanitarnih razloga u koje sada nećemo ulaziti, jer nisu predmet ove analize.
Ali možemo pretpostaviti, da nije bilo „Američkog veta“, Srbi bi bili pregaženi sve do Drine, tako da bi i Srebrenica bila slobodna od zločinačkog zagrljaja Ratka Mladića, a on bi bio kažnjen onako kako zaslužuje daleko prije pravorijeka iz Haaga. Iako nitko sa Zapada nije želio niti planirao masakr, zapadni su lideri svjesno prihvatili pad Srebrenice kao političku realnost, ne razmišljajući o razmjerima genocida koji će uslijediti.
Treći poklon Srbiji
Kontekstualno se sve poklapa. Treći i najveći poklon Srbiji je teritorijalno cjelovita Republika Srpska čijom je konstitucijom zapravo Srbija nagrađena u pokušaju stvaranja Velike Srbije strašnim osvajačkim ratom protiv Hrvatske i BiH. Nisu stvorili Veliku Srbiju, stvorili su malu veliku Srbiju i to uz pomoć međunarodne zajednice, koja poklonom Republike Srpske još jednom nije dozvolila da Srbija bude totalno poražena. Ostavili su to bure baruta za svaki slučaj, jer ako i njima katkad zatreba zločin bez kazne, ili osvajanje tuđih zemalja kako to danas radi Putin, zlu ne trebalo? U BiH imaju presedan kojega su sami sebi stvorili i na kojega se mogu pozvati ako im usfali? I tu prestaju sve Dobricaćosićke laži i jadikovke Aleksandra Vučića. Srbija je u vrijeme premijera Borisa Tadića žrtvovala Ratka Mladića znajući da će biti osuđen za genocid čime je bačena teška ljaga na srpski narod, a nakon toga se pojavljuje Vučić spasitelj sa židovskog groblja nad Sarajevom, koji Ratka Mladića slavi kao heroja čime zapravo želi amnestirati srpski narod, odnosno svoje biračko tijelo. Mrtvi Ratko Mladić postaje Vučićevo najjače predizborno oružje! Veličanjem zločinca i zločina sa svrhom nepriznavanja krivnje, učestalo i ponovo to rade bez prave reakcije i osude međunarodne zajednice. To međunarodno „ne bi se štel mešati“, Vučića i Srbiju zapravo snaži u vječnoj memorandumskoj ideji kad-tad započeti drugo poluvrijeme stvaranja Velike Srbije, što im nije uspjelo u prvom. Zato moramo biti spremni! Jako spremni! Za Domovinu, naravno!
U pravu je naš vrli ministar obrane Ivan Anušić.
Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo/kamenjar.com
