Uzinić ne koristi grb i geslo: ‘Slično je odlučeno na sjednici Biskupske konferencije Jugoslavije 1968.’
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 30 Kolovoz 2026 09:48
Jedan od pet aktivnih nadbiskupa je Mate Uzinić, riječki nadbiskup i metropolit.
On je jedini biskup koji je prestao koristiti grb i geslo.
Katolička Crkva u Hrvatskoj prostorno je podijeljena u 5 nadbiskupija i 17 biskupija koje tvore četiri metropolije: Zagrebačku, Splitsko-makarsku, Đakovačko-osječku i Riječku te samostalnu Zadarsku nadbiskupiju i Vojni ordinarijat koji su izravno podvrgnuti Svetoj Stolici. U narednim danima predstavit ćemo grbove i gesla hrvatskih biskupa i nadbiskupa.
Tko je Mate Uzinić?
Mons. Mate Uzinić rođen je 17. rujna 1967. u Dubravi, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Nakon obavezne vojne službe u trajanju od godinu dana (1986./1987.) na poluotoku Prevlaka, na Teološkom fakultetu u Splitu završava studij filozofije i teologije te postiže akademski stupanj bakalaureat 1993. godine. Zaređen je za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 27. lipnja 1993.
Tijekom tri godine obnašao je pastoralnu službu u župama Omiš i Otrić-Struge. Studij je nastavio 1996. u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu, a 2000. godine postigao je licencijat iz crkvenog i civilnog prava. Po povratku u Split od 2000. do 2002. obnašao je službu sudskog vikara i suca na Crkvenom interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu i ujedno pastoralnog suradnika u župi Strožanac-Podstrana. Od 2001. bio je rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Od 2002. član je Prezbiterskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije a od 2004. Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja.
Za dubrovačkog biskupa imenovao ga je papa Benedikt XVI. 24. siječnja 2011. godine. Za biskupa je zaređen u dubrovačkoj katedrali Uznesenja BDM 19. ožujka 2011. godine. Papa Franjo imenovao ga je 4. studenoga 2020. nadbiskupom koadjutorom Riječke nadbiskupije i apostolskim upraviteljem Dubrovačke biskupije, a u službu je uveden 16. prosinca 2020. u riječkoj prvostolnici. Službu riječkog nadbiskupa preuzeo je 11. listopada 2022.
Prestao koristiti grb i geslo
Iako svaki biskup ima svoj prepoznatljivi grb i geslo svoje pastirske službe, mons. Uzinić odlučio je tu tradiciju prekinuti. On je 2022. godine poslao dopis u kojemu javlja javnim pravnim osobama Riječke nadbiskupije da je prestao koristiti biskupski grb te da u crkvenim prostorijama ne stavljaju više njegov portret ili sliku te da se u međusobnoj komunikaciji više neće koristiti počasni nazivi poput „velečasni“, „don“, „monsinjor“. Tako se više ni njega neće trebati oslovljavati s „preuzvišeni“, tj. nazivom kojim se titulira biskupe i nadbiskupe.
„U duhu ove odluke također vas obavještavam da sam prestao koristiti biskupski grb i da u službenim prostorijama Riječke nadbiskupije i drugih javnih pravnih osoba Riječke nadbiskupije nije potrebno stavljati portret ili sliku riječkog nadbiskupa, nakon što se skine portret ili slika riječkog nadbiskupa u miru Ivana Devčića. U službenim prostorijama dovoljno je da bude križ, slika Blažene Djevice Marije i sveca zaštitnika te portret ili slika pape.
Za HRT je tada pojasnio je kako je riječ o internom dokumentu koji nije bio poslan javnosti.
„Ta odluka nije ništa novo. Slično je bilo doneseno i na sjednici Biskupske konferencije Jugoslavije 1968. Mnogi biskupi su to primijenili za svoje područje vezano uz neke titule, između ostalih, to je napravio i blagopokojni senjsko-modruški biskup Viktor Burić”.
„Smatrao sam da se opterećujemo previše nazivima u našoj internoj korespondenciji i da to nije potrebno te sam donio takvu odluku i ne vidim u čemu je to toliko sada važna tema da izaziva ovakve reakcije”, kazao je riječki nadbiskup.
U dopuni Dekreta interne naravi od 30. studenog među ostalim Nadbiskupski ordinarijat pojašnjava da se u službenim dopisima među crkvenim pravnim osobama Riječke nadbiskupije neće koristiti titule već samo službe. Isto tako, dosadašnje titule koje nisu dokinute, ostaju u uporabi u slučajevima službene korespondencije s drugim unutarcrkvenim ustanovama izvan Riječke nadbiskupije, državnim i drugim izvancrkvenim ustanovama, u korespondenciji službenih crkvenih osoba s drugim privatnim osobama, u svakoj privatnoj korespondenciji te u svakodnevnom životu.
Napomenuto je da ova odluka ne ulazi i ne dira prava redovnika i tituliranje koje ostaje kao i do sada (č.s. – časna sestra, fra – fratar, don za salezijance, pater za isusovce itd.) te ne zabranjuje oslovljavanje monsinjor, prečasni, velečasni u svakodnevici. Također je pojašnjeno kako se dekretom ne zabranjuje postavljanje slike i portreta nadbiskupa već dokida obveza postavljanja, prenijela je IKA.
Kako je izgledao grb nadbiskupa Uzinića?
Kada je zarađen za dubrovačkog biskupa, izabrao je grb i geslo. Prema opisu u časopisu Naša Gospa, Uzinićev grb optočen je crkvenim klobukom sa širokim obodom, zelene boje, s kojega visi po šest zelenih kita sa svake strane. Ispod klobuka, a iznad grbnoga štita biskup ima latinski križ. Spomenuti dijelovi (atributi) označuju grbonošin status.
Po sredini, sve u zlatnoj, svetac (Vlaho) okrenut prema desno, u biskupskom ornatu (mitra i plašt; pastirski štap), s maketom Dubrovnika (prepoznaju se tvrđava Sv. Ivana, tri luka Gradske kavane, kupola Katedrale i Gradski zvonik) u lijevoj ruci. Desnom rukom blagoslivlja. Vlahovo lice, ruke i maketa Grada su bijeli. Pozadina je crvena, a na donjoj četvrtini plava, u valovima. U gornjim kutovima bijelom su bojom upisana glagoljska slova az i ot.
Prvo i zadnje slovo glagoljske azbuke jeka je dvaju Kristovih rečenica iz Knjige Otkrivenja u kojima je on definiran prvim i posljednjim slovom grčkoga alfabeta: „Az jesam alfa i omega, načetak i konac, glagoljet Bog, sej i bejej i gredej, Vsedržitelj. – Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.” (1, 8) i: „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!” (22, 13).
„Slova az i ot, odnosno alfa i omega, koja na mojem grbu predstavljaju Krista od kojega sve potječe i kojemu sve vodi (usp. Ivan 16, 28), izabrao sam da bi predstavila glagoljašku baštinu Nadbiskupije iz koje dolazim i Poljicā, kraja iz kojeg potječem”, rekao je Uzinić.
Blaženi Alojzije Stepinac imao je istu misao, tj. Α i Ω na svojem grbu. Sveti Vlaho kao prvo simbolizira Dubrovačku biskupiju čiji je zaštitnik, a kao drugo označuje ideal služenja don Mate Uzinića Dubrovačkoj Crkvi.
Vlahovo lice, ruke i Grad su bijeli jer označuju ono ljudsko u svetome Vlahu („od ljudi”) – i u Gradu („za ljude”). Upirući pogled u az, želi se nadahnjivati na Isusu Kristu koji je Početak, posredovati to božansko kroz svoju ljudskost, povjereni mu Grad (pod srcem, u lijevoj ruci) štititi u burnim vremenima na koje podsjeća uzburkano more i isporučiti ga u sigurnu luku, onomu koji je Svršetak.
U moru se nazire riba. Još je Tertulijan (160.-230.) usporedio krštenike s ribicama koje slijede Ribu (piscis), vezano uz ideal novoga rođenja (Ivan 3, 3-5) u vodi krštenja (prvotno ime za krstionicu bilo je piscina, ribnjak). Riba je na grčkome ιχθύσ (ikhthýs), a to je ujedno i kratica složena od početnih slovā riječi: Ίησους Χρισός, Θεου Υιòς, Σωτήρ (Iēsoȗs Khristós, Theoȗ hyiòs, Sōtér) što znači: Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj. Zato kršćani još od II. stoljeća crtaju ribu kao najkraći obrazac svojega vjerovanja po kojem se razlikuju od sljedbenika drugih religija i što sadržava ono što je bitno vjerovati za spasenje. Snagom te vjere, sveti Vlaho i današnji naraštaj vjerujućih, poput apostola Petra može hodati po moru (Matej 14, 29) makar ga vjetar i oluje ovoga svijeta bacali tamo i amo.
Crvena pozadina simbolizira ljubav i novo svitanje, a ona je i simbol mučeništva, biskupove spremnosti da kao pastir i svoj život položi za ovce (usp. Ivan 10, 15). Crvena boja, zajedno s uzburkanim morem koje započinje bijelom niti, predočava i hrvatsku zastavu čijoj zemlji i narodu pripadaju Dubrovačka biskupija i novi biskup.
Ispod štita ispisano je geslo: OD LJUDI ZA LJUDE. Ono je preuzeto iz Poslanice Hebrejima: „Svaki veliki svećenik, doista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.” (5, 1-4).
