Meter: Trump dobio polugu za igru dobrog i lošeg policajca
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 19 Rujan 2026 12:06
Trump je ovim zakonom dobio sve ono o čemu je dugo maštao (u suprotnom zakon ne bi niti bio usvojen). Dobio je snažnu polugu za vođenje pregovora s glavnim američkim globalnim suparnicima prema poznatom obrascu “dobrog i lošeg policajca”.
Za Trumpa postoje dva ključna problema zbog kojih bi njegovo veselje usvajanjem ovog zakona (kojeg on još mora potpisati, a u što sam uvjeren da hoće) moglo biti kratkotrajno. On ih je sigurno svjestan.
Jedna od najvažnijih vijesti globalnog geopolitičkog karaktera u posljednje vrijeme bila je jučerašnja odluka Zastupničkog doma američkog Kongresa o usvajanju zakona o ‘paklenim sankcijama’ protiv Rusije i Irana. Tu se prije svega misli, jer to je i najvažniji dio zakona, na tzv. sekundarne sankcije koje se namjeravaju primjenjivati prema zemljama najvećim uvoznicima ruskih energenata. Njih je pet, od kojih se najčešće u prvi plan ističu Kina, Indija i Turska.
Ovisno o načinu njihove primjene, a za to je široke ovlasti dobio predsjednik Donald Trump – mogle bi imati dalekosežne posljedice ne samo za one zemlje koje bi se navedenim zakonom sankcionirale, već i po same Sjedinjene Države.
O tome u velikoj mjeri svjedoči i jučerašnji tekst medija POLITICO, u kojem se navodi kako je globalni odgovor na zakon o sankcijama Rusiji bio brz i odlučan. Ali prije detalja iz samoga teksta, ukratko objavljujemo reakcije triju ključnih država na usvojeni zakon američkog Kongresa kojih se on najviše i tiče:
Moskva je upozorila da će produžiti rat protiv Ukrajine;
Indija je obećala zaštititi svoje interese;
Peking se usprotivio onome što je nazvao nezakonitom “proširenom jurisdikcijom”.
Trumpove ovlasti
Medij podsjeća kako usvojeni zakon, između ostalog ovlašćuje Trumpa da nametne 100%-tne sankcije pet najvećih globalnih kupaca ruskog goriva, što je uznemirilo američke saveznike. Od 2022. godine Kina je kupila 50% ruskog izvoza sirove nafte, Indija 37%, Turska 5%, a EU 5%. Prema neprofitnom Centru za istraživanje energije i čistog zraka sa sjedištem u Helsinkiju, tijekom tog razdoblja blok je također postao najveći kupac ruskog LNG-a (49%) i ruskog plinovodnog plina (32%).
Glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov u četvrtak je novinarima rekao slijedeće: „Naravno, pratimo napredak ovog dokumenta. On se odnosi na neprijateljske akcije. I naravno, uvođenje bilo kakvih dodatnih sankcija sigurno će zakomplicirati napore za pronalaženje mirnog rješenja u Ukrajini.“
Indijsko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da je New Delhi prethodno “vrlo jasno artikulirao” potencijalni utjecaj takvih mjera na svoje odnose s Washingtonom te da će “poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu svojih trgovinskih i gospodarskih interesa”.
U međuvremenu, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Guo Jiakun rekao je da Peking obavlja normalnu trgovinu sa svim zemljama na ravnopravnoj osnovi i “neće tolerirati pritisak ili miješanje trećih strana”.
Što se tiče EU, kritičari zakona o sankcijama tvrde da on daje Trumpu preširoke ovlasti za dijeljenje pogodnosti ključnim ruskim podupirateljima (poput Kine) s kojima Washington želi opsežne trgovinske sporazume ili, obrnuto, za obračun s “neželjenim” američkim saveznicima, uključujući EU, budući da neke od njezinih država članica (poput Slovačke i Mađarske) nastavljaju kupovati naftu i plin.
Trump nije precizirao hoće li potpisati zakon o sankcijama protiv Rusije, iako je The Wall Street Journal u četvrtak, pozivajući se na Bijelu kuću, izvijestio da to namjerava učiniti. Europska komisija nije službeno komentirala zakon.
Tko je najviše kupovao ruske energente i gdje je u tome EU?
Od 2022. godine Kina je kupila 50% ruskog izvoza nafte, Indija 37%, Turska 5%. Međutim, u krug najvećih kupaca smjestila se i Europska unija – također s više nego respektabilnih 5%, što je zanimljivo s pozicije njene, sada već otvoreno ratničke političke retorike prema Rusiji . Europska unija je pritom bila i najveći kupac ruskog LNG-a (49%) tijekom navedenog razdoblja, ali i najveći kupac ruskog plina iz plinovoda (32%).
Jučer je Mađarska zatražila od Sjedinjenih Država da joj ne nameću dodatne carine zbog kupnje ruske nafte i plina prema zakonu o “paklenim sankcijama”. To je nakon posjeta Washingtonu izjavio predsjednik Odbora za vanjske poslove mađarskog parlamenta Marton Hajdu.
Pritom je obećao kako će vlada premijera Pétera Magyara smanjiti ovisnost zemlje o ruskim energetskim resursima.
„Tisa (vladajuća mađarska stranka, op.GN.) razumije opasnosti i nedostatke energetske ovisnosti o Rusiji, a plan za rješavanje ovog problema bit će uskoro spreman. Zamolio sam svoje američke partnere da pomognu u izuzeću Mađarske od ovog zakona, a Sjedinjene Države da podrže napore naše zemlje da diverzificira svoju opskrbu energijom“, napisao je Hajdu na Facebooku.
Hoće li Trump nametnuti sankcije Putinu?
Ovdje želim upozoriti na slijedeće. Navedeni američki zakon izričito navodi kako predsjednik SAD-a mora uvesti osobne sankcije protiv ruskih državnih dužnosnika, što onda uključuje i predsjednika Vladimira Putina. Također uključuje i blokiranje sve ruske imovine i imovinskih interesa koji se nalaze u Sjedinjenim Državama, ulaze u Sjedinjene Države ili su pod kontrolom američkih građana ili tvrtki, kao i zabranu transakcija s takvom imovinom. Nadalje, Putinu se odbija ulazak u SAD: bit će mu odbijena viza, a njegova trenutačna viza bit će opozvana zajedno sa svim ostalim važećim dokumentima za ulazak.
Međutim, kako to uvijek biva kada je riječ o svjetskim silama i njihovim vođama, jasno je kako, uz mogućnost sankcioniranja, usvojeni zakoni redovito ostavljaju i prolaze za njihovo zaobilaženje. Jer za događaje na terenu koji mogu izmaći kontroli (ukrajinski rat je sigurno jedan od takvih ali nikako i jedini), kao i za one koji zahtijevaju međusobnu suradnju kako ne bi izbio širi regionalni, a da i ne govorim globalni požar – moraju postojati komunikacijske veze između šefova nuklearnih velesila. Oni i postoje, a postojat će i dalje (nazovimo ih “vruće linije”, “crveni telefoni” ili kako god hoćete). Kao što oduvijek postoje i postojat će kontakti između obavještajnih struktura takvih država ma kakvi bili njihovi odnosi (najbolji primjer, za koji mnogi ne znaju, je kako i sada, dok su u krvavom ratu, postoje određeni kontakti između ruskih i ukrajinskih obavještajnih službi).
Dakle, i jučer usvojeni američki zakon uključuje iznimku: zabrana ulaska ne primjenjuje se ako je ulazak u Sjedinjene Države nužan za ispunjavanje međunarodnih obveza Washingtona, posebno Sporazuma o sjedištu UN-a. To znači, na primjer, da bi zasebno putovanje u New York na događaj UN-a teoretski moglo potpasti pod ovu iznimku.
Ako Trump potpiše zakon, on ga formalno primorava da uvede sankcije protiv Putina koji je u zakonu čak naveden kao prvi kojemu se one moraju nametnuti. Trump je obvezan nametnuti sankcije, a ne samo da mu je dano pravo da to učini. Štoviše! Članak 102 zahtijeva da se one uvedu najkasnije 30 dana nakon donošenja zakona, a zatim da se preispituju i obnavljaju svakih 180 dana.
Međutim, i politika i pravo su kategorije za koje postoji široko rasprostranjeni narodni izraz kojeg iz pristojnosti neću navesti. Tako i u predmetnom slučaju. Usprkos svemu navedenom, Trump i dalje ima mogućnost da Putina ne sankcionira jer članak 115 daje američkom predsjedniku ovlast da odobri iznimku od primjene bilo koje odredbe o sankcijama određenom stranom državljaninu.
Ali i tu postoji specifičan postupak za primjenu izuzeća. Kako bi izbjegao nametanje sankcija Putinu i najvišim ruskim dužnosnicima, Trump se mora obratiti Kongresu i podnijeti “pisanu potvrdu da je odobravanje izuzeća u nacionalnom interesu Sjedinjenih Država”, kao i “izvješće u kojem se objašnjava osnova za takvo odobrenje”.
Štoviše, članak 115. ne zahtijeva suglasnost Kongresa za suzdržavanje od uvođenja sankcija. To znači da ako američki predsjednik ne želi uvesti sankcije, Kongres to neće moći spriječiti.
Isto načelo vrijedi i za zemlje koje kupuju rusku naftu. Kako bi izbjegao nametanje sankcija protiv njih, Trump će morati dati objašnjenje Kongresu. Međutim, Kongres neće moći blokirati odluku američkog predsjednika.
Prosudba
Dakle, američki predsjednik – u ovom slučaju Donald Trump, sam odlučuje hoće li uvesti sankcije protiv Putina i drugih ruskih dužnosnika, ali isto tako i država koje s Rusijom održavaju trgovinske odnose u smislu kupnje njenih energenata. Ono što mora (a Trump je nešto morao dati zauzvrat) je svaki put osobno izvijestiti Kongres o svojim odlukama.
Trump je ovim zakonom zapravo dobio sve ono što je tražio i o čemu je dugo maštao, a u suprotnom zakon ne bi niti bio usvojen (naglašavam kako mu se otpočetka protivila Demokratska stranka zbog evidentnog proširenja ionako već dovoljno velikih Trumpovih ovlasti). Dobio je glavnu polugu za vođenje pregovora s glavnim američkim globalnim suparnicima prema poznatom obrascu “dobrog i lošeg policajca”.
Ali tu za Trumpa postoje dva ključna problema zbog kojih bi njegovo veselje usvajanjem ovog zakona (kojeg on još mora potpisati, a u što sam uvjeren da hoće) moglo biti kratkotrajnog karaktera:
Prvi je, gore u tekstu spomenuta opasnost da velike sile jednostavno odbace američke prijetnje visokim carinama i nastave međusobnu trgovinu, potpuno se ograđujući od trgovine sa SAD-om. Posebno bi bilo opasno po SAD ako bi one one pritom uspostavile svoj platni promet i u potpunosti izbacile dolar kao sredstvo plaćanja. Naravno da je Trump toga svjestan i da neće poduzimati ishitrene i oštre poteze koji bi se i njemu i Americi lako mogli obiti o glavu (iako se u tome, poznajući njegov karakter i impulzivnost nikada ne može biti sto posto siguran);
drugi je Trumpova povećana izloženost političkim pritiscima na domaćem terenu od strane demokrata ili neokonsa unutar Republikanske stranke ako odbije uvesti sankcije. Svi se još dobro sjećamo optužbi, neprovjerenih izjava i prave medijske protutrampovske hajke i histerije iz njegovog prvog mandata – poput onih da je “agent Kremlja”, koje su mu zagorčavale život i zapravo paralizirale njegov rad u Bijeloj kući.
Međutim, vremena su se u međuvremenu potpuno promijenila – prije svega na globalnom geopolitičkom planu i na štetu Sjedinjenih Država (sjetimo se samo slabog predsjednika Joea Bidena) – pa je Trump ovog puta dobio zadatak (svojim zastrašujućim stilom koji bi trebao paralizirati njegove protivnike) pokušati očuvati američku globalnu dominaciju odnosno jednopolarni međunarodni poredak. Inače sigurno nikada i ne bi bio izabran za predsjednika u drugom mandatu.
Sjetimo se samo kako je tijekom Bidenovog mandata doslovno visio na granici izricanja pravomoćnih sudskih presuda za brojne pokrenute kaznene procese, od kojih su mu neke prijetile i dugogodišnjom kaznom zatvora – poput one za navodno poticanje pobune protiv vlade kroz prosvjede na Capitol Hillu početkom siječnja 2021. godine. Sve je to, međutim, uoči novog predizbornog ciklusa 2024. godine “nevidljivom rukom” otklonjeno. Ne odbačeno, već ostavljeno sa strane – zlu ne trebalo!
Ostatak priče dobro je poznat pa je Trump danas ovdje gdje jest i ono što jest – u Bijeloj kući kao predsjednik najveće vojne sile, koji uživa u ulozi novog američkog “imperatora” koji želi postati i globalni car.
Ovo potonje će, međutim, biti puno teže. Jer žrtve su se opasno uzjogunile.
