Ukrajina ostala bez industrije čelika, jer je potpuno uništena u ruskim napadima
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 21 Rujan 2026 16:00
Pogrešna strategija: put od donedavnog, skoro globalnog lidera u izvozu čelika – do kraha nacionalne metalurške industrije
Industrija čelika praktički je prestala postojati kao posljedica razornih ruskih zračnih napada
Jedna od ukrajinskih industrijskih žila kucavica, ponos zemlje, koji joj je gotovo do jučer donosio goleme proračunske prihode – uz poljoprivredne proizvode sigurno najveće izvore deviznih sredstava, ali i zapošljavao veliki broj ljudi – industrija čelika, praktički je prestala postojati kao posljedica razornih ruskih zračnih napada.
Prije nastavka osvrta na ovu temu, samo kao ilustraciju navodimo podatak kako je Ukrajina 2007. godine bila osmi najveći svjetski proizvođač i treći najveći izvoznik željeza i čelika.
Navedeni ruski napadi, koji još uvijek traju gotovo u režimu 7/24, poglavito su intenzivirani početkom srpnja ove godine, neposredno nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski javno i slavodobitno najavio 40-dnevnu intenzivnu kampanju ukrajinskih dalekometnih napada dronovima u dubinu ruskog teritorija (ta je kampanja inače počela početkom ove godine, nekako paralelno s početkom američko-izraelskog rata protiv Irana, i rezultirala je krajnje neugodnim, ali nikako ne i fatalnim posljedicama po Moskvu – i u financijskom i u reputacijskom smislu).
Cilj kampanje bio je primorati ruskog predsjednika Vladimira Putina da sjedne za pregovarački stol i prihvati sporazum o završetku rata – naravno, po zapadnim uvjetima.
Nastavak te priče dobro znamo: navedeni rok Volodimira Zelenskog je davno prošao, a rezultat je, umjesto Putinove de facto kapitulacije njegova izjava da je Zelenski “otvorio Pandorinu kutiju”, i gotovo potpuno devastirana ukrajinska infrastruktura, de facto uvedena pomorska blokada zemlje, i zaustavljen ili krajnje otežan njen izvoz. Sve više, osim preko crnomorskih i dunavskih luka – i preko glavnih kopnenih graničnih prijelaza.
Ovo stanje producira i krajnje mračne prognoze po Ukrajinu za nadolazeću zimu, koju mnogi zapadni analitičari vide kao najtežu od početka ruske invazije na tu zemlju 22. veljače 2022. godine. Pritom se pozivaju na najavu ruskog političkog i vojnog vrha o pokretanju masovnih zimskih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu.
Tragedija s dugoročnim posljedicama
Zanimljiv tekst na temu potpune devastacije ukrajinske metalurgije objavio je u nedjelju, 20. rujna, britanski Financial Times, navodeći kako je u Ukrajini pogođena velika većina industrijskih pogona za proizvodnju čelika.
Medij se pritom pozvao na Oleksandra Vodoviza, šefa kabineta generalnog direktora velike ukrajinske holding tvrtke Metinvest (tvrtka predstavlja grupu čeličana i rudarskih tvrtki, a posjeduje operacije u Ukrajini, Italiji, Bugarskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u, info: Wikipedia).
Prema njegovim riječima, napadi balističkih raketa usmjereni su na ključne proizvodne pogone u metalurškim tvornicama, paralizirajući proizvodnju (Zaporiška i Dnjepropetrovska regija).
„Znali su sve o pogonima, točno su znali gdje udariti. Balistički projektili bili su usmjereni na visoke peći u tri pogona, uključujući dva u vlasništvu Metinvesta i postrojenje ArcelorMittal u Krivom Rogu (ArcelorMittal je multinacionalna kompanija sa sjedištem u Luksemburgu, koja svoje pogone za proizvodnju čelika ima u 14 zemalja, op.GN.). Trenutačno ne znamo koliko će popravci trajati – danima, tjednima, mjesecima ili godinama“, rekao je Vodoviz. Te dvije tvornice zapošljavaju više od 15 000 djelatnika.
Zajedno su te tvrtke činile čak 90% ukrajinske proizvodnje čelika, ali nakon napada bile su prisiljena zaustaviti svoje poslovanje.
„Danas Ukrajina više nema čeličnu industriju“, konstatirao je Oleksandr Vodoviz za britanski medij.
Ukrajina nema alternativnu strategiju
U analizi našeg urednika Zorana Metera od 30. kolovoza, koja se itekako podudara s navedenom temom o kojoj danas piše utjecajni britanski medij, navedeno je između ostaloga i slijedeće:
„Ukrajinska strategija udara u dubinu Rusije – koja će Moskvu za 40 dana baciti na koljena i primorati je na pregovore – je pošla po zlu iako će na njoj i Kijev i zapad sigurno ustrajavati još neko vrijeme, jer druge i bolje više i nemaju. Ali time i ubrzano rastu rizici izbijanja velikog rata zapada i Rusije. … Kijev sadašnju rusku, de facto devastaciju Ukrajine smatra „kolateralnom štetom“. To je veliki rizik Zelenskog, jer je njegova strategija u svojoj biti po Ukrajinu destruktivna. Budućnost zemlje u tom će slučaju isključivo ovisiti o spremnosti i volji zapada da se za nju beskonačno brine.“
U analizi se kaže kako je strategija Zelenskog dovela do „sustavnih (za razliku od ranijih povremenih) i razornih (znatno više nego što su bili prethodni) ruskih napada na slične ciljeve u Ukrajini, što dramatično povećava štetu ukrajinskom gospodarstvu i privatnom biznisu“. „O tome najbolje svjedoče napadi na ukrajinsku crnomorsku i dunavsku lučku infrastrukturu i trgovačke brodove neovisno pod čijom zastavom plove u tim zonama, što je de facto dovelo do pomorske blokade Ukrajine – kao i na sam Kijev.
I jedne i druge napade karakteriziraju dva ključna čimbenika: masovna primjena ruskih balističkih, krstarećih i hiperzvučnih raketa i dronova (što je po zapad svojevrsni otrežnjujući podatak s obzirom na ranija medijska izvješćivanja o ruskoj vojnoj nemoći) s jedne, i ukrajinski kronični nedostatak američkih proturaketa (presretača) za sustave (lansere) PRO Patriot s druge strane.“
… “Osim što ju (Ukrajinu, op.GN.) pretvara od snažno ovisne zemlje o zapadu u potpuno ovisnu zemlju, nastavak strategije međusobnog iscrpljivanja vrlo brzo (ako se ovaj ratni ritam nastavi i dalje) može dovesti do potpune deindustrijalizacije Ukrajine, prebacivanja proizvodnje u inozemstvo, brzog povećanja nezaposlenosti i do masovnog napuštanja zemlje njenih građana – poglavito mladih – koji u njoj više neće vidjeti životnu perspektivu.”
Zapravo, u spomenutoj analizi iznijete konstatacije i prosudbe najbolje i potvrđuje navedeni tekst britanskog Financial Timesa nad kojim bi se mnogi morali zamisliti – uključujući i stratege koji definiraju političke odluke i u Kijevu i među njegovim saveznicima.
