Meter: Zašto Rusi po prvi put napadaju strateški most preko Dnjepra
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 03 Listopad 2026 15:05
Definitivno najzanimljiviji i najiščekivaniji događaj jučerašnjeg dana u svijetu međunarodnih odnosa i visoke politike svakako je bio govor ruskog predsjednika Vladimira Putina na posljednjem danu rada tradicionalnog Valdajskog foruma (Valdajski diskusijski klub), najpoznatijeg ruskog think-tanka, održanog u Moskvi.
Inače, tom forumu – s definitivno najvećim ugledom u Rusiji i koji je cijenjen i izvan te zemlje, ove su godine nazočili predstavnici odnosno analitičari iz više od 100 država svijeta. Pritom se Moskva diči činjenicom kako su među njima bili i brojni analitičari iz Rusiji neprijateljskih zapadnih zemalja.
Međutim, odmah valja reći kako je u potonjem slučaju riječ, o, iako uglednim po svom znanju, ali ipak analitičarima koji profesionalno ne djeluju u krugovima svojih povlaštenih ili „meinstream“ kolega koji sudjeluju u kreiranju službenih (vanjskih) politika zapadnih država. Ovi potonji – „povlašteni“ analitičari – do početka ruske invazije na Ukrajinu itekako su rado dolazili i aktivno sudjelovali u radu Valdajskog foruma. Sada bi, međutim, tako nešto posve sigurno bio samoubilački čin po njihove profesionalne karijere, jer politički su odnosi između zapada i Rusije opasno zatrovani i takvi im se „gafovi“ ne bi praštali. Iako bi, ruku na srce, takvi politolozi uvijek morali imati slobodu sudjelovanja na konferencijama navedene vrste bilo gdje u svijetu, iznositi svije stavove, razmjenjivati mišljenja o aktualnim problemima međunarodnih odnosa s drugim kolegama. Prije svega upravo s onima koji imaju njima suprotstavljene stavove. Jer osluškivati što o nekom pitanju ili problemu geopolitičkog karaktera misle stručnjaci koji sudjeluju u kreiranju vanjskih politika tvojih suparnika itekako je korisno.
Nažalost, sa sličnim se problemom danas susreću i profesionalni diplomati. Ali da ne duljim previše, krenimo na konkretne stvari.
Putinov govor
Jučerašnji Putinov govor, ako se izbace sveprisutna propaganda i predrasude kojima smo redovito okruženi u medijskom prostoru – najbolje je shvatiti kroz dvije poruke koje je, prema mom mišljenju tom prigodom odaslao javnosti, prije svega zapadu.
Prva od njih je – nazvat ću je uvjetno – miroljubiva, i počiva na Putinovom ponavljanju kako Rusija nema baš nikakvu namjeru ili planove napasti bilo koju europsku zemlju ili članiccu NATO saveza.
Druga je poruka, nazvat ću je ratnička – da će Rusija upotrijebiti sva raspoloživa vojna sredstva u slučaju da od zapadnih zemalja bude napadnut bilo koji dio ruskog teritorija.
Preciznije, Putin je konkretno rekao kako Rusija ne planira napasti europske zemlje ako one prve ne napadnu nju, i da se zalaže se za miroljubiv suživot.
Pritom se osvrnuo na ovih dana aktualnu temu ruske pribaltičke enklave Kalinjingrad – smještene između Litve i Poljske, članica EU-a i NATO saveza, a poglavito na oštro upozorenje ruskog Ministarstva vanjskih poslova odaslano posredstvom ruskih veleposlanika u pojedinim europskim državama – Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Belgija (pretpostavljam kako je London odabran zbog svog predvodništva u europskoj proturuskoj politici – kako to smatra Moskva, Dublin zbog činjenice da Irska trenutačno predsjedava Vijećem EU-a, dok je Bruxelles odabran radi neposrednog uručenja spomenute note ruskog MVP-a u središte NATO saveza koje se nalazi u tom gradu).
„Ako se razgovor okrene izravnom napadu na Rusku Federaciju – u ovom slučaju mislimo na Kalinjingrad, a moguće i na druge teritorije – onda će se pitanje korištenja Ruske Federacije svim oružjem koje joj je na raspolaganju, naravno, neizbježno i odmah naći na dnevnom redu“, rekao je ruski predsjednik koji u tu svrhu nije izrijekom spomenuo nuklearno oružje iako se to, naravno, podrazumijeva. Štoviše! Rekao je i kako napad nuklearnim oružjem nije spomenut u odaslanom upozorenju ruskih veleposlanika zapadnim državama odnosno NATO-u (što se kosi s izjavama zapadnih dužnosnika i medija, op.ZM.).
U svom se govoru osvrnuo, reći ću to tako – i na neravnotežu snaga između Rusije i NATO saveza.
Rekao je kako Rusija pretpostavlja da bi se u slučaju sukoba velikih razmjera morala suočiti s NATO-om, kojeg je opisao kao protivnika “dvostruko većeg od nas“.
„I u toj borbi morat ćemo iskoristiti svoje konkurentske prednosti (aludira na ruska suvremena ubojita oružja, posve sigurno – i prije svega – ona nuklearna, što se vidi iz nastavka govora, op.ZM.). Da, naravno, Francuska i Velika Britanija su nuklearne sile – mi to savršeno razumijemo i potpuno smo toga svjesni. Ali nitko drugi ne posjeduje oružje koje Rusija danas ima. To je naša konkurentska prednost“, izjavio je ruski vođa.
Osvrnuo se i na opasnosti postupne eskalacije međunarodnih sukoba, u kojima bi strane mogle prekasno otkriti da se proces više ne može zaustaviti.
„Moramo shvatiti da trenutak kada se ništa ne može promijeniti može doći vrlo brzo i neočekivano za sve. Logika eskalacije i sve oštrijih uzvratnih mjera vodi do kobne točke bez povratka“, rekao je Putin, prema čijim su riječima u korijenu takve eskalacije “arogancija i samopouzdanje”.
„Ovo je put do ruba katastrofe. Poglavito danas, kada arsenali vodećih svjetskih sila sadrže oružje sposobno uništiti sav život ili, u najmanju ruku, dovesti Zemlju u katastrofalno stanje“, rekao je Putin.
Što se tiče nuklearnog oružja rekao je slijedeće:
„Možemo li biti sigurni da se to oružje nikada neće koristiti? Naravno da ne. Moramo to zapamtiti i izbjeći takav ishod“, rekao je ruski predsjednik.
Što se tiče ruskih masovnih zračnih napada na Ukrajinu i njene trgovačke lance, ruski je vođa rekao kako su oni pokrenuti kao odgovor na ukrajinske napade na ruske veletržnice Wikdberries i Ozon.
Zanimljivo je i da je Putin pohvalio ulogu američkog predsjednika Donalda Trumpa kada je riječ o njegovim nastojanjima za rješavanje ukrajinskog rata, dok je istodobno, kada je govorio o Iranu, oštro i bez dlake na jeziku“ osudio američki rat protiv te zemlje i pohvalio, kako je rekao hrabrost i otpor iranskog naroda američkoj agresiji.
Ukrajina već pet dana nije napala ruske rafinerije
Kad smo već spomenuli ukrajinske napade u dubinu Rusije, treba naglasiti kako Kijev, prema jučerašnjim informacijama, već pet dana nije izvijestio o svojim napadima na ruske rafinerije za preradu nafte. Posljednji put je o tome izvijestio 26. rujna, kada je u noći s petka na subotu izvršen napad na rafineriju Ilsky u Krasnodarskom kraju.
Pritom je zanimljivo podsjetiti kako je već idućeg dana američki predsjednik Trump izjavio kako je ukrajinski čelnik Volodimir Zelenski pristao “usporiti” napade na rafinerije kako bi zaustavio rast cijena dizela, iako Kijev nikada nije potvrdio svoj pristanak na prekid napada, već samo da je spreman prestati napadati ruske rafinerija ali pod uvjetom da Rusija prekine napade na ukrajinski energetski sektor.
Međutim, očito je retorika prema vani jedno, a potezi u praksi nešto posve drugo. Ništa čudno: suprotstavljati se Trumpovoj „molbi“ u ovako osjetljivom trenutku po Ukrajinu bilo bi opasno, a vjerojatno i neodgovorno s obzirom kako je svima dobro poznata njena ovisnost o SAD-u, ali i to kako je SAD – rekao bih onako narodski – uz Ukrajinu ravnopravan sudionik rata protiv Rusije. I to neovisno o njegovom formalnom izvlačenju iz tog sukoba nakon dolaska Trumpa na vlast, tj. prebacivanja financiranja Ukrajine i njene opskrbe oružjem (ali u osnovi američkim, kojeg kupuju NATO saveznici za pomoć Kijevu u sklopu programa PURL) na Europu. Zato ostaje „na snazi“ podatak kako od subote nije bilo posebnih izvješća o napadima na ruske rafinerije nafte.
U međuvremenu je bilo ukrajinskih zračnih napada na skladišta nafte, o čemu je jučer rekao i Zelenski, govoreći o ruskom napadu na naftni objekt u Saratovskoj regiji (ne precizirajući o kojem je objektu riječ).
Ukrajinski javni promatrači također su primijetili izostanak “dubokih udara” na ruske rafinerije nafte ali i druge značajne ciljeve.
„Koji je razlog nedostatka udara na Rusiju? Zato što već nekoliko dana nije bilo diplomatskih udara, ne samo na ruske rafinerije nafte ili pogone za proizvodnju raketa, već čak ni na druge pogone. Nije bilo čak ni udara na Wildberry i Ozon. Ili griješim? A ako sam u pravu, koji je razlog? Je li to zato što je Zelenski vodio tako uspješne pregovore u SAD-u? Ili postoje drugi razlozi?“, napisao je bivši zastupnik Ukrajinske rade Borislav Bereza.
Rusija počela napadati strateške mostove na Dnjepru
Rusija je jučer izvršila dva napada dronovima na strateški najvažniji kijevski most – Južni most, preko rijeke Dnjepar, nužan za opskrbu lijeve obale glavnog grada, ali i ključni dio glavne prometnice za prijevoz robe s desnog (zapadnog) dijela Ukrajine na lijevi (istočni) dio zemlje i obratno.
Čak 90% tranzitnog prometa između lijeve i desne obale Ukrajine prolazi preko Južnog mosta, dok preostalih 10% vozila koristi druge kijevske mostove, prijelaze u Kanivu, Čerkasima, Kremenčuku i dalje na jug. Most povezuje autoceste M-05 (Kijev-Odesa), M-06 (Kijev-Čop) i M-03 (Kijev-Harkiv/Izjum/Slavjansk). Također prevozi značajan dio vojnog prometa.
Od početka rata, Rusi se nisu previše iskazali u rušenju mostova. Imali su dosta problema po pitanju stupnja učinkovitosti tih napada. Osim toga nisu napadali velike mostove preko Dnjepra (izuzetak je ručno miniranje velikog mosta u Hersonu nakon povlačenja ruskih snaga sa zapadne obale u listopadu 2022. g.), izgrađene još u vrijeme SSSR-a i sposobne izdržati teška zrakoplovna i raketna bombardiranja od NATO saveza, kako se tada planski radilo sa svim strateškim objektima u toj zemlji.
Međutim, Rusija je, čini se, za uništavanje mostova u pozadini sada pronašla ključni alat: zrakoplovne razorne bombe KAB, koje su jeftinije od raketa i mogu postići željeni učinak masovnim raspoređivanjem. Međutim, kako je znano da su i te gravitacijske bombe (sada modernizirane i kao klizne tj. lebdeće) bile razvijene u SSSR-u i da ih Rusija ima golemi broj u skladištima, nameće se pitanje zašto ih onda ranije nije koristila, a zapravo ih i još uvijek ne koristi za napade na strateške mostove na Dnjepru?
Tu očito ima i vojnih i političkih razloga: od činjenice da su relativno daleko od crta bojišnica i da bi ruski zrakoplovi-nosači tamo bili puno ranjiviji s obzirom kako je za pretpostaviti da su zaštićeni snažnim sustavima protuzračne obrane, preko pretpostavke da bi Ukrajinci za odmazdu srušili po Rusiju strateški važan Krimski most (puno je bliži bojišnicama od mostova na srednjem i sjevernom dijelu Dnjepra) kojeg su već više puta napadali i tome dokazali da im je u dometu tj. da to mogu učiniti ako žele, do toga da bi ti napadi izazvali oštre političke osude Moskve od zapadnih pokrovitelja Ukrajine jer bi aludirali da Rusija želi osvojiti čitavu Ukrajinu istočno od Dnjepra, kao svojevrsne geografske razdjelnice, a ne samo područje Donbasa i tzv. Novorusije koje je Moskva službeno anektirala početkom listopada 2022. godine.
Kako kod bilo, ruska vojska nije često napadala udaljene ukrajinske mostove – sve do jučer u Kijevu, kada se situacija promijenila.
Dvostruki napadi na Južni most izvršeni su vrlo preciznim bespilotnim letjelicama Geran-4 ili Geran-5 na mlazni pogon, protiv kojih ukrajinska protuzračna obrana trenutačno nema lijeka i zbog kojih Kijev najviše i trpi svakodnevne zračne napade.
Za razliku od mnogo razornijih balističkih raketa (za obaranje kojih su Ukrajini nužni američki presretači za sustave Patriot – iako niti oni ne jamče uvijek uspjeh u obaranju balističkih raketa ali su jedini u zapadnom arsenalu koji to mogu činiti, a to im je i glavna svrha), koje su puno skuplje i vremenski i tehnički složenije za proizvodnju – Rusija dronove proizvodi u golemim količinama pa ih masovno i koristi, dok balistiku radije čuva za „posebne prilike“.
Ovi dronovi ne mogu samostalno srušiti strateške mostove preko Dnjepra ali mogu oštetiti ceste ili željezničke tračnice na njima i time otežati ili čak zaustaviti odvijanje prometa u vrijeme dok je označena opasnost od zračnog napada (za dronove je u Kijevu uveden tzv. žuti alarm zbog kojeg se prekida promet u područjima gdje se takvi napadi očekuju). A preko Južnog mosta odvija se i promet podzemne željeznice s lijeve na desnu obalu grada i obratno.
Prije dva dana jedan od takvih dronova digao je u zrak i dalekovod u Kijevu, a jučer je pogodio i potporni stup Južnog mosta (ako bi bili učestali, takvi bi napadi mogli ne samo destabilizirati statiku mosta, već dovesti i do njegovog rušenja), što znači da su Rusi osigurali način za dobivanje izuzetno preciznih koordinata koje su potrebne za napade dronovima ovakve vrste, poput stupa dalekovoda ili nosača mostova.
