Možemo li naučiti djecu da koriste umjetnu inteligenciju, a i dalje misle svojom glavom?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 14 Listopad 2026 13:53
Znam da je roditelju teško gledati kako se dijete muči ili treba ići spavati ili ići na slobodnu aktivnost, a zadaća nije napisana. Najlakše nam je pokazati mu rješenje i završiti priču. Ali kad bolje razmislimo jasno nam je da ako svaki put odradimo teži dio umjesto njega, dijete neće steći sigurnost da nešto može samo.
Upravo čitam savršen esej moje studentice, u kojem je sve točno, odličan uvod, zaključak još bolji, nema ni jedne riječi viška, gramatički odlično. I pitam se: što je ovdje stvarno njezino, kako ona autentično razmišlja, što stvarno razumije vezano uz psihoterapiju, hoće li se snaći u radu s klijentima, s obzirom na to da u cijelom tekstu ne vidim “nju”, jer riječ je o budućoj psihoterapeutkinji, piše psihologinja Gordana Buljan Flander.
A i moja djeca s kojom radim mi se znaju pohvaliti: „Sve mi je Chat GPT napisao za pet minuta! I sve je super točno.” Pa kad ih pitam: „Dobro, a što si naučio?“ ne pokazuju previše brige. Bitno je da su dobili peticu.
A i roditelji znaju priznati da su upravo oni, uz pomoć umjetne inteligencije, napisali djetetu zadaću. Kažu da je bilo kasno, dijete nije znalo kako početi, svi su već bili umorni i nervozni, međusobno posvađani, a ujutro je trebalo predati zadaću.
Zašto dolazi do toga?
Razumijem kako se to dogodi. Roditelj želi pomoći, prekinuti i izbjeći daljnju svađu i napokon završiti dan. Međutim, to je prilika da porazgovaramo na koji način je to u najboljem interesu djeteta. Riješili su večerašnju zadaću, smirili napetu atmosferu, ali dijete nije naučilo kako će sutra samo riješiti sličan problem.
Naime, dijete uči dok pokušava, dok traži riječ, kad je frustrirano jer ne zna, dok pogriješi pa pokušava ponovno, kad mu se i ne da, ali ipak nastavi još malo.
Znam da je roditelju teško gledati kako se dijete muči ili treba ići spavati ili ići na slobodnu aktivnost, a zadaća nije napisana. Najlakše nam je pokazati mu rješenje i završiti priču. Ali kad bolje razmislimo jasno nam je da ako svaki put odradimo teži dio umjesto njega, dijete neće steći sigurnost da nešto može samo.
Isto vrijedi za umjetnu inteligenciju. Ako djetetu objasni zadatak, zada mu slične nove zadatke, objasni logiku – može pomoći. Ako ga riješi umjesto njega, dijete je dobilo odgovor, ali nije vježbalo niti je išta naučilo, osim da će netko drugi obavljati njegove zadatke.
AI može pomoći, ali…
OECD je 2026. upozorio da učenici uz umjetnu inteligenciju mogu napraviti bolji rad, a da pritom ne nauče više. Ne mislim da su djeca zbog toga lijena. I mi odrasli bismo rado završili neugodan posao za pet minuta umjesto za sat vremena. Zato djetetu trebaju jasna pravila od nas odraslih. Ne možemo očekivati da će uvijek samo izabrati teži put.
S druge strane neki roditelji me pitaju: „Trebam li mu zabraniti ChatGPT?“ Ne mislim da će zabrana riješiti problem. Djeca će umjetnu inteligenciju koristiti u školi, kasnije na fakultetu i na poslu. Trebaju naučiti koristiti je pametno, isto kao što smo ih učili kako pametno koristiti pametne telefone.
AI može pomoći djetetu da razumije npr. razlomke, može mu dati druge zadatke za vježbu, može ga ispitati lektiru, pomoći mu da napravi plan rješavanja zadataka. Može mu objasniti gradivo jednostavnije i ponoviti koliko god puta treba.
Ali može i napisati cijeli sastav, riješiti zadaću i navesti knjigu ili autora koji uopće ne postoji. Može pogriješiti, a zvučati kao da je potpuno sigurna. Zato dijete trebamo naučiti da ne smije samo prepisati odgovor nego se zaista upoznati s temom.
Još ne znamo kakav će biti dugoročni utjecaj umjetne inteligencije na djecu. Ne možemo suvereno reći da ona „uništava dječji mozak“. Za takvu tvrdnju nemamo dokaze. Ali znamo nešto vrlo jednostavno: ono što dijete samo ne prouči i ne vježba, ne može ni dobro naučiti.
U jednom britanskom istraživanju iz 2025. gotovo svako četvrto dijete od 8 do 12 godina već je koristilo umjetnu inteligenciju. To nisu hrvatski podaci, ali pokazuju da ova tema više nije daleka ni nama. Većina djece već koristi te alate. Pitanje je koristimo li ih zajedno s njima i učimo li ih kako.
Pravila za korištenje
Dobro im je postaviti pravila, koja mogu stati u nekoliko običnih rečenica poput:
1. Prvo pokušaj sam. Pročitaj zadatak. Zapiši što ti prvo padne na pamet. Riješi onoliko koliko znaš. Tek onda traži pomoć.
2. Traži da ti objasni. Pitaj: „Možeš li mi ovo objasniti jednostavnije?“ Nemoj pitati: „Napiši mi cijelu zadaću.“
3. Moraš razumjeti ono što je napisano. Ako mi svojim riječima ne možeš objasniti odgovor, ne možemo to smatrati riješenom zadaćom.
4. Provjeri je li odgovor točan. Pogledaj u udžbenik ili pitaj učitelja. Umjetna inteligencija može pogriješiti i izmisliti podatak.
5. Neka tekst zvuči kao ti. Pitajmo dijete: „Bi li ti ovo stvarno tako rekao? Razumiješ li što to znači?”
Roditelji, naravno, žele znati je li dijete samo napisalo zadaću. I, naravno da ne možemo uvijek znati i da ne trebamo izigravati detektive. Zato dijete ne bih odmah optužila. Pitala bih ga kako je došlo do odgovora. „Što ti je bilo najteže?“ „Zašto si ovo ovako napisao?“ „Gdje si to provjerio?“ Ne moramo znati matematiku bolje od djeteta. Samo provjerimo s djetetom razumije li ono što je napisano.
Ni roditelji ni AI
A kada mi roditelji priznaju da su zadaću napisali oni, ne pomaže ih osuditi. Važnije je razumjeti zašto se to dogodilo. Možda su se bojali loše ocjene, možda su bili umorni ili su htjeli izbjeći sukob. To je prilika da dogovorimo što će sljedeći put napraviti drukčije.
Nekad dogovorimo da pomognu djetetu da počne, ali da ne završi umjesto njega. Ili da zajedno pročitaju zadatak, postave pitanje umjetnoj inteligenciji i provjere zajedno odgovor. Završna zadaća ipak mora biti djetetova.
Dogovor može biti kratak: smiješ koristiti umjetnu inteligenciju da ti objasni i pomogne vježbati, ali ne smiješ joj prepustiti cijelu zadaću. Ako nisi siguran, provjeri u literaturi ili pitaj mene ili nastavnika.
Mamama i tatama također savjetujem da kad im dijete kaže da je sve uz pomoć AI ja napisalo za pet minuta, da ne počnu odmah vikati ni uzimati mobitel. Neka pitaju: „Što sada znaš, a prije napisane zadaće nisi znao?“
Ako može objasniti postupak, alat mu je vjerojatno pomogao. Ako ne razumije ni vlastiti tekst, alat je radio umjesto njega.
Dakle, umjetna inteligencija može pomoći djetetu da uči. Ali ne može učiti umjesto njega. Kao sto to ne možemo ni mi roditelji.
