Zašto Ministarstvo ne štiti djecu od posvojitelja koji ne zadovoljavaju zakonske uvjete?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 20 Listopad 2026 14:50
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike ni u drugom slučaju nije uložilo žalbu na odluku Upravnog suda u Rijeci povezanu s pokušajem pokretanja postupka posvojenja u životnom partnerstvu osoba istog spola.
Odvjetnik i specijalist upravnog prava Karlo Novosel, u razgovoru za Narod.hr, upozorava da se time može propustiti mogućnost sudske kontrole odluke te podsjeća da sudovi trebaju primjenjivati zakone, a ne stvarati nova pravila.
Riječ je o slučaju dviju žena koje od 2020. žive u životnom partnerstvu, a od 2021. su upisane u Registar udomitelja. Od 2024. upisane su i u Registar potencijalnih posvojitelja. Udomile su dvoje djece dojenačke dobi, od kojih jedno s njima živi gotovo šest, a drugo četiri godine.
Nakon što je biološkim roditeljima oduzeta roditeljska skrb, partnerice su područnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalni rad podnijele zahtjeve da se po službenoj dužnosti pokrene postupak posvojenja. Uredi nisu odgovorili, a Ministarstvo je odbacilo njihove žalbe uz obrazloženje da se, prema Obiteljskom zakonu, postupak posvojenja ne pokreće na zahtjev stranke.
Upravni sud u Rijeci presudama od 14. kolovoza i 16. rujna 2026. poništio je rješenja Ministarstva. Naložio je da se podnesci partnerica tretiraju kao predstavke iz članka 42. Zakona o općem upravnom postupku te da nadležni uredi obavijeste postoje li uvjeti za pokretanje postupka. Sud pritom nije odlučio da postupak posvojenja mora biti pokrenut niti da posvojenje treba biti zasnovano.
Prva je presuda postala pravomoćna nakon što Ministarstvo nije podnijelo žalbu. Izostanak žalbe otvorio je pitanje zašto nadležno tijelo nije zatražilo preispitivanje sudske odluke pred višim sudom, osobito s obzirom na prijepore oko odnosa članka 42. ZUP-a i posebnih odredbi Obiteljskog zakona.
Novosel: Nejasno je zašto Ministarstvo nije ulagalo žalbu
U razgovoru za Narod.hr Novosel je izostanak žalbe Ministarstva ocijenio neuobičajenim i protivnim interesima države.
„Nejasno je zašto Ministarstvo nije ulagalo žalbu na ovu odluku”, rekao je. Objasnio je da žalba ne služi samo osporavanju ishoda pojedinačnog postupka, nego omogućava višestupanjsku kontrolu sudskog postupanja.
„Ulaganjem daljnjih pravnih lijekova omogućuje se testiranje nezakonitog postupanja suda i to kako višestupnjevito, tako i kasnije pred Ustavnim sudom odnosno međunarodnim sudbenim institucijama”, istaknuo je. Upozorio je i na moguće posljedice: „Ovako bi potencijalno mogli ostati uskraćeni u kontroli nezakonitog postupanja suda te bi se mogao stvoriti (a očito se već i ciljano stvara) javni narativ da je ‘sud odlučio’ iako sud zapravo nije odlučio nego je odlučio nekontrolirani pojedinac.”
Granice sudskog tumačenja
Jedno od središnjih pitanja odnosi se na članak 42. Zakona o općem upravnom postupku. Sud je naložio da se podnesci partnerica tretiraju kao predstavke prema toj odredbi, čime nije naložio da se posvojenje odobri, ali je otvorio pitanje odnosa općeg upravnog postupka i posebnog uređenja posvojenja u Obiteljskom zakonu.
Novosel je u razgovoru naglasio načelno stajalište o ulozi sudova: „Temeljna funkcija suda nije stvarati pravo već ga primjenjivati. Ne može sud pored decidiranog propisa obrazlagati da bi propis trebao biti drugačiji pa ga zato ne primijeniti. Propise donosi zakonodavna, a ne sudbena vlast.” Dodao je da je „funkcija suda primijeniti pozitivan propis, a ne donijeti pozitivan propis odnosno izmisliti svoj propis.”
U istom kontekstu istaknuo je: „Obzirom da je propis takav kakav jest istu navodnu diskriminaciju može anulirati isključivo zakonodavac izmjenom navodno diskriminatornog propisa, a ne sud.”
