Meter: Koje će biti posljedice za Trumpa, SAD i svijet zbog izbornog debakla republikanaca
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 05 Studeni 2026 18:06
Trump je izdao svoje najvjernije biračko tijelo iz konzervativnog pokreta MAGA i umjesto obećanog povlačenja Amerike iz ratova, kao i brzog završetka ukrajinskog rata – istu je uvukao u rat protiv Irana koji je republikance najviše i koštao teškog poraza, dok je Ukrajinu nastavio pomagati oružjem.
Nakon što je poslije efektnog svrgavanja Madura, bez ijedne prolivene kapi krvi američkog vojnika stigao na vrhunac slave i kod kuće i u svijetu gdje su ga se svi državnici počeli bojati zbog pokazane odlučnosti primjene američke vojske u zaštiti nacionalnih interesa SAD-a te je stekao “tutulu” “svjetskog cara” – učinio je kardinalnu grešku koja je deklasirala Republikansku stranku.
Po demokrate i republikance-jastrebove u slučaju opoziva Trumpa prijeti jedna puno veća opasnost od gledanja Trumpa kao “šepavog patka“ još dvije godine. Riječ je o činjenici da bi tada dužnost v.d. predsjednika SAD-a (do izbora 2028.) preuzeo glavni adut MAGA Amerikanaca – sadašnji potpredsjednik JD. Vance, koji je za neoconse i demokrate opasniji neprijatelj od samoga Trumpa. Isto vrijedi i za europske liberalne elite.
Ovakav završetak iranskog rata značio bi teški američki geopolitički poraz na Bliskom istoku, koji onda ne odgovara ni demokratima, ali još više i Izraelu. Zato bliskoistočnu regiju u iduća dva mjeseca čekaju vrlo burna vremena.
Postoji i teoretska mogućnost da Trump i Kongres oko ukrajinskog rata uđu u oštar sukob što bi onemogućilo američku posredničku ulogu u ratu a primoralo Rusiju i Europu na pokretanje ozbiljnog dijaloga kako njihova sigurnost ne bi ovisila o američkim političkim hirovima. Međutim, mislim kako su američke elite toga jako dobro svjesne i da se to neće dogoditi.
Moguće je i vraćanje na početak rata: poznate ruske stavove o “denacifikaciji i demilitarizaciji Ukrajine”, te one američke (koje je preuzela i Europa), o “nanošenju Rusiji vojnog i strateškog poraza” – što je pak siguran put u kataklizmu, tada već bez mogućnosti popravnog ispita.
Ono što se prema svim anketama proteklih tjedana u Sjedinjenim Državama očekivalo, jučer se konačno i ostvarilo. I to u još kakvoj formi! Republikanska stranka doživjela je teški poraz na međuizborima održanim u utorak, 3. studenog, izgubivši kontrolu nad oba doma Kongresa – Zastupničkim domom i Senatom – prepustivši ih u ruke demokrata.
U nekim tradicionalnim utvrdama republikanaca demokratski kandidati ostvarili su i povijesni uspjeh, poput onog u Kansasu, gdje demokrati u utrci za Senat nisu pobijedili skoro čitavo jedno stoljeće – od 1932. godine!
Bez obzira na ove, po rezultatima krajnje zanimljive izbore (osvajanja oba doma Kongresa neke od dviju stranaka nije nikakav presedan ali debakli ovakve vrste nisu baš česti), vrlo brzo ćemo ih zaboraviti i prepustiti međusobnim stranačkim prepucavanjima. Naime, unutarnji američki politički, gospodarski i općenito društveni procesi, a još više oni geopolitički na globalnoj pozornici – odvijaju se neviđenom dinamikom i oštrinom pa će fokus analitičara biti u roku od 24 sata ponovo usmjeren na njih. I to s punim pravom!
Prije nego se okrenemo posljedicama jučerašnjih izbora, valja reći da će Republikanska stranka već od danas prionuti dubinskoj analizi uzroka teškog poraza koji vrlo lako mogu (ali i ne moraju ako u iduće dvije godine iz ovoga izvuku pravilne zaključke i povuku prave poteze) dovesti i do poraza njihovog kandidata na predsjedničkim izborima – što je neusporedivo važnije u sustavu američke hijerarhije vlasti od izbora za Kongres. Ono što je pritom već sada jasno, njihov kandidat za predsjedničke izbire više sigurno neće biti Donald Trump (koji je znao govoriti o promjeni ustava i svojoj trećoj kandidaturi, iako vjerojatno ni sam to nije previše ozbiljno shvaćao, ako zbog ničega drugo onda zbog visoke starosne dobi).
Pritom će se analizirati dvije stvari koje su činjenice:
Prvo: Trump je izdao svoje najvjernije biračko tijelo iz pokreta MAGA i umjesto obećanog povlačenja Amerike iz ratova, kao i brzog završetka ukrajinskog rata – istu je uvukao u rat protiv Irana koji je republikance najviše i koštao teškog poraza, dok je Ukrajinu nastavio pomagati oružjem (makar to činio posredno – preko saveznika u NATO-u koji kupuju američko oružje u tu svrhu). Iranski je rat doveo do vrtoglavog rasta cijena nafte, ali i svega drugog – od prehrambenih proizvoda do nekretnina, a radi usporavanja rasta inflacije Fed je morao povisivati kamatne stope, što uvijek ima negativne posljedice za rast gospodarstva, prije svega za investicije – pa je u američkom društvu krajnje nepopularan iranski rat definitivno uništio rejting republikanaca.
I to nakon što je Trump prethodno bio na samom vrhuncu. Naime, svrgnuo je venezuelanskog čelnika Nicolasa Madura bez klasične vojne intervencije i bez jedne žrtve američkog vojnika pa su taj Trumpov veliki uspjeh (kojim je postigao vrhunac popularnosti u zemlji ali i stekao neformalnu titulu „svjetskog cara“ kojeg su se od tada svi državnici svijeta istinski bojali zbog dokazane odlučnosti) kao takav pozdravili čak i demokrati i veliki dio američkih građana. Međutim, pokazalo se – bio je samo pokazatelj Trumpovog prelaska s politike svojevrsnog američkog novog izolacionizma (preciznije fokusa na zapadnu hemisferu ali i na borbu s Kinom kao najvećim konkurentom SAD-a u 21. stoljeću) na imperijalnu politiku usmjerenu očuvanju ozbiljno uzdrmane američke globalne dominacije (uvjeren sam, i to sam više puta rekao u svojim analizama, kako je upravo s potonjim ciljem Trump i doveden na vlast u svom drugom mandatu od dijela tamošnje „duboke države“, a ako ga ne bude mogao ostvariti, ili pak njegova politika počne donositi po SAD negativne posljedice – bit će ot te iste “duboke države” maknut bez ikakvog pardona).
I drugo: Trump je potpuno marginalizirao snažne MAGA figure u svojoj administraciji i okružju općenito, bez čije pomoći ne bi mogao osvojiti vlast (najbolje se vidi u njegovom prilično hladnom odnosu prema potpredsjedniku J.D. Vanceu otkako se ovaj usprotivio pokretanju rata protiv Irana (iako ga je kasnije prihvatio ali samo kao nužnost s obzirom na svoju dužnost) koji mu je pružio veliku podršku u njegovoj predizbornoj utrci i kojeg se već smatralo budućim republikanskim predsjedničkim kandidatom). Tako je vrlo brzo nakon što je imenovao svoju administraciju učinio neočekivani zaokret koji je šokirao američko MAGA tijelo – smijenio je mnoge MAGA predstavnike (Mike Walz, Tulsi Gabard, a onda i Elona Muska koji je bio i jedan od najvećih financijera njegove kampanje), i okružio se republikancima neokonzervativcima poput Marca Rubia (potonji je prije izbora priznao da je bio neocons ali da to nije već nekoliko godina te je snažno podržao Trumpovu kandidaturu) , dok se ponovo zbližio s republikancem-jastrebom, sada pokojnim senatorom i svojim neprijateljem nakon prvog Trumpovog mandata Lindsey Grahamom (lani je s njim rado igrao golf na svom imanju na Floridi) jednim od najvećih zagovornika rata protiv Irana, pomoći Izraelu, kao i jačanja američke pomoći Ukrajini (poznat je kao koautor, uz senatora Richarda Blomenthala, čuvenog i nedavno usvojenog zakona o „paklenim sankcijama“ protiv Rusije. Nije teško primijetiti – sva trojica bili su identičnih vanjskopolitičkih pogleda – potpuno suprotnih konzervativnom MAGA tijelu republikanske stranke koji se sada osjećaju od Trumpa prevareni i izdani, i što je dovelo do jučerašnjeg izbornog kraha.
Posljedice poraza republikanaca odnosno pobjede demokrata
Sada se pak okrenimo posljedicama izbornih rezultata jučerašnjih izbora po Sjedinjene Američke Države i svijet – konkretno rat protiv Irana i ukrajinski rat.
SAD
Trumpov položaj u RP (Republikanska stranka) bit će oslabljen s obzirom kako je tek nedavno nad njom stekao kontrolu – uoči svoje pobjede ujesen 2024. godine, preotevši je iz vlasti jastrebovskog krila u sjeni sada pokojnih Johna McCaina i Lindseyja Grahama ali i mnogih drugih koji Trumpa nisu voljeli . Zato bi ti sadašnji nezadovoljnici mogli pokušati iskoristiti ovaj teški poraz za ponovo preuzimanje nadzora nad strankom.
Ako do toga dođe, prijeti ne samo njihov potpuni obračun s MAGA suparnicima, već i eventualno združivanje s demokratskim zastupnicima s ciljem pokretanja procesa Trumpovog opoziva (impeachment). Za njegovo pokretanje demokratima je dovoljna i obična većina u Zastupničkom domu koju sada već imaju, ali im treba i dvotrećinska većina u Senatu koju nemaju (u trenutku pisanja ovog teksta imaju 54 zastupnika, a da bi imali dvotrećinsku većinu treba im njih 67. Tj. morali bi pridobiti i 13 republikanaca).
Međutim, po demokrate i republikance-jastrebove, u slučaju da uspiju formirati potrebnu većinu za opoziv prijeti još veća opasnost od ostanka Trumpa na vlasti, sada već kao „šepavog patka“. Riječ je o činjenici da bi u tom slučaju dužnost v.d. predsjednika SAD-a do izbora ujesen 2028. preuzeo glavni adut MAGA Amerikanaca – sadašnji potpredsjednik JD. Vance, koji je za neoconse i demokrate opasniji neprijatelj od samoga Trumpa. Isto vrijedi i za europske liberalne elite koje još uvijek dobro pamte čuveni Vanceov govor na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji u veljači prošle godine.
Zato i vjerujem da je Trump danas ovako miran, i da je bez problema prihvatio izborne rezultate, pa čak i pohvalio demokrate da su „napravili dobar posao“.
Iranski rat
Pored činjenice da se demokrati snažno protive ratu protiv Irana i da su zbog njega oštro kritizirali Trumpa i njegovu administraciju – poglavito Pentagon i njegovog šefa Petea Hegsetha (kojemu vjerojatno među prvima iz Trumpovog okružja prijete neugodna saslušanja u Kongresu), postoji i važna činjenica: sadašnji, Trumpu odan saziv Kongresa ostat će aktian do kraja ove godine.
Drugim riječima, Trump ima na raspolaganju puna dva mjeseca da ovaj nepopularni rat privede kraju i da ga pokuša prikazati kao svoju i američku pobjedu iako u to više nitko ne vjeruje. Za to bi mu trebao barem jedan ustupak Teherana, prije svega onaj vezan uz zabranu proizvodnje nuklearnog oružja (što će teško dobiti jer Teheran Trumpu i njegovoj sposobnosti provedbe odnosno održavanja postignutih sporazuma više ne vjeruje). Ako se pak nastavi sadašnja situacija s ratom Trump će biti veliki gubitnik (ali s njim i SAD), jer se od početne želje da ratom smjeni režim i demokratizira Iran, da uništi njegov nuklearni i raketni program, kao i njegove proxije u regiji – baš ništa od navedenog nije dobilo. Čak se i ne zna što je s oko 400 kilograma iranskog obogaćenog urana (na 60-ak%) koji je još uvijek u iranskim rukama i zbog čega je rat ustvari i pokrenut. Štoviše, Iran je sada uspostavio praktičnu kontrolu nad Hormuškim tjesnacem koju prije rata nije imao, pa sada odlučuje koje će brodove propuštati a koje neće u i iz Perzijskog zaljeva.
Ovakav završetak rata značio bi teški američki geopolitički poraz na Bliskom istoku, koji onda ne odgovara ni demokratima, ali još više i Izraelu. Zato bliskoistočnu regiju u iduća dva mjeseca čekaju vrlo burna vremena u kojima će se izmjenjivati faze intenzivnog dijaloga (sada je ulogu posrednika preuzeo Katar) i vojnih udara – nadajmo se ipak u donekle kontroliranim uvjetima, bez velike eskalacije. Iako će se tamošnji ratovi nastaviti čak i ako Trump ne intervenira rat s Iranom opet neposredno – poput onog između jemenskih hutija i Saudijske Arabije što će, onda, sve skupa snažno utjecati na opskrbu svijeta naftom i plinom, kao i na njihovu cijenu.
Trump teoretski ima mogućnosti i za pokretanje novih ratova – poput onog protiv Kube, na koju je u tom smjeru najoštrije fokusiran upravo Marco Rubio. Ne bih uopće isključio tu opciju, jer i demokratima komunistička Kuba već skoro 70 godina predstavlja „trn u oku“.
Ukrajinski rat
Jučerašnjom pobjedom demokrata jačaju pozicije Volodimira Zelenskog jer će doći do očekivanog slabljenja mogućnosti daljnjeg jačanja Trumpovog pritiska na istog s ciljem prihvaćanja njegove nove mirovne inicijative za završetak rata koju mnogi, kao i onu prvu od jeseni prošle godine – u sadašnjem obliku (iako još nije službeno objavljen) smatraju previše „proruskom“ (uglavnom zbog “dizelskog sporazuma s Putinom i dogovora oko intenziviranja bilateralne – američko-ruske poslovne suradnje).
Stoga se treba očekivati korekcija iste inicijative kroz američki dijalog s europskim saveznicima kojeg je Bloomberg prekjučer najavio i koji bi se trebao održati idućih dana – upravo uoči obnovljenog trojnog pregovaračkog procesa u Abu Dhabiju između Rusije i Ukrajine, uz američko posredovanje (najavljen je za 10. i 11. studenog).
Ovdje će biti važno pratiti koju će taktiku izabrati demokrati, tj. hoće li baš Ukrajinu učiniti glavnim sredstvom svojih napada na Trumpa? Ne isključujem uopće, jer imaju dobre poluge za to: Trump je obećao uvesti gore spomenute “paklene sankcije” protiv Moskve, a umjesto toga je pokrenuo „dizelski sporazum“ s Putinom.
Ali to bi značilo i zalaganje demokrata za nastavak izravne pomoći Ukrajini i poticanje Europe za guranje nastavka rata i njeno poduzimanje oštrijih koraka protiv Rusije poput oduzimanja zamrznute ruske imovine u belgijskom Euroclearu i zapljene ruskih brodova iz „flote u sjeni“.
To bi pak naglo povećalo mogućnost ruske eskalacije rata i njegovo prelijevanje na tlo Europe, a pitanje je kako će Moskva reagirati i nakon spomenutog najavljenog sastanka američke i europske delegacije o Trumpovoj novoj inicijativi. Podsjećam kako je ona prethodna nakon takvog sastanka bila razvodnjena s početnih 28 na svega 18 točaka i što je Moskva odmah odbacila i označila Trumpovim odustajanjem od “duha Anchoregea” (misli se na usmeni dogovor na summitu Trumpa i Putina na Aljasci 15. kolovoza prošle godine o okvirima za završetak rata).
Ovdje treba dodati i kako su i demokrati, kao i sam Zelenski, sigurno svjesni i velikih rizika od nastavka rata unedogled i po samu Ukrajinu. Njoj već predstoji teška zima uslijed neprestanih ruskih udara na njen energetski sustav, koji bi se, u slučaju propasti najnovije Trumpove inicijative nedvojbeno proširili i pojačali.
Ukrajinski poraz za Washington je neprihvatljiv, međutim za sprječavanje istog SAD ne namjerava krenuti ni u konvencionalni a kamoli nuklearni rat s Rusijom (tu je tezu prvi „zacementirao“ Trumpov predhodnik Joe Biden još 2022. godine, a pridržava je se i Trump). A da bi izbjegao međusobnu konfrontaciju koja bi morala uslijediti u slučaju izbijanja neposrednog rata Rusije i neke od članica NATO saveza ili cijelog bloka zbog savezničkih obveza, nužno je nekako rat privesti kraju.
Postoji i teoretska mogućnost da Trump i Kongres oko ukrajinskog rata uđu u oštar sukob što bi onemogućilo američku posredničku ulogu u ratu a primoralo Rusiju i Europu na pokretanje ozbiljnog dijaloga kako njihova sigurnost ne bi ovisila o američkim unutarnje -političkim hirovima.
Međutim, mislim kako su američke elite toga jako dobro svjesne i da neće dozvoliti gubitak svog utjecaja na ukrajinski rat, što pak najviše implicira određenu korekciju tvrdih stavova Trumpa s jedne (investicijska suradnja s Rusijom, priznanje Krima), i demokrata s druge strane (Ukrajina u NATO, povlačenje Rusije na granice iz 1991.) s ciljem postizanja neke kompromisne politike prema pokušaju završetka ukrajinskog rata.
Međutim, i u tom će se slučaju nešto morati pitati i Moskvu, koja će, također, ako rat želi brzo privesti kraju morati odustati od nekih svojih tvrdih stavova čega za sada nema na vidiku (što ne znači da ne može biti).
Ako se sve to ne dogodi, vraćamo se na početak rata: poznate ruske stavove o “denacifikaciji i demilitarizaciji Ukrajine”, te one američke (koje je preuzela i Europa), o “nanošenju Rusiji vojnog i strateškog poraza” – što je pak siguran put u kataklizmu, tada već bez mogućnosti popravnog ispita.
Kratki zaključak
Trump će od nove godine i konstituiranja novog saziva Kongresa definitivno postati „šepavi patak“. Ali patak koji će još uvijek imati manevarskog prostora za privesti svoj mandat do kraja. Hoće li to biti na radost SAD-a i svijeta, ili na žalost – još je teško reći.
Za cca tri tjedna Trumpa očekuje trojni summit sa Xi Jinpingom i Vladimirom Putinom u Kini. Ova dvojica svoje su izborne brige već riješili u svoju korist (Xi lani, Putin u rujnu) pa mogu biti bezbrižni i na Trumpa po tom pitanju gledati „svisoka“. Iako vjerujem da bi bili zadovoljniji razgovarati s Trumpom kao pobjednikom, jer ovako, ako što međusobno i dogovore, u praksi se vrlo brzo može pokazati neizvedivo – čim se ustroji novi saziv američkog Kongresa.
