Braniti samo svoja prava novi je oblik totalitarizma

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 09 Veljača 2023 18:07

fShare

Tweet

U naše se vrijeme ne provodi klasični totalitarni način okupacije ljudskog društva i uma, kako je to bio slučaj u komunizmu, nego nešto što se naziva meki totalitarizam, gdje se promiču „nova prava“ te postupno stvara „mržnja prema protivnicima“ i njihovu svjetonazoru. 

Povodom obilježavanja Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca fra Dario Galić, donedavni župni vikar na Širokom Brijegu u svojoj je propovijedi naglasio da se „pojedinac bez vjere, tradicije i običaja promeće u sljedbenika totalitarne ideologije…“Miliša

U naše se vrijeme ne provodi klasični totalitarni način okupacije ljudskog društva i uma, kako je to bio slučaj u komunizmu, nego nešto što se naziva meki totalitarizam, gdje se promiču „nova prava“ te postupno stvara „mržnja prema protivnicima“ i njihovu svjetonazoru. 

Novo ruho totalitarizma jest kada svatko traži svoja prava

Francuski filozof Henri Hude svojevremeno je dao opservaciju novog, tzv. „mekog“ vida totalitarizma. „Francuski je narod suočen s novim totalitarizmom i njegovom formulom: počinje s apsolutnom slobodom da bi na kraju postigao savršenu diktaturu. To je zajednički zločinački pothvat poklonika apsolutne slobode... Francuska sektaška partija odlučila je dokinuti bračni par i obitelj… Narod je suočen s pothvatom uzurpacije vlasti, čiji je cilj nametanje drukčijeg ustava, još gore, drukčijeg antropološkog sustava. Suočeni smo s vlašću, koja hoće promijeniti ljudsku narav, proizvoljno njome manipulirati, vrbovati mladež i suzbiti svako drukčije mišljenje.“ Moralni relativizam izražen je rodnom ideologijom. U danas (sveprisutnoj) amerikaniziranoj fast food-obitelji ukućani žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima. Radikalni moralni relativizam vidljiv je u agresivnom ateizmu i/ili nihilizmu, čije su posljedice relativiziranje smisla života, odgoja, obitelji, vjere, osobnog i nacionalnog identiteta!

Mladi su prihvatili vrijednosnu matricu radikalnog moralnog relativizma – sve ima cijenu, a ništa nema vrijednost.

„Vrijednosni relativizam, subjektivizam i nihilizam jesu uvod u razaranje društva“ (Đuro Šušnjić u knjizi Teorije kultura).

Kada svatko traži svoja prava, niječući svoje obveze i prava drugih, što je to nego novo ruho totalitarne ideologije! Novi „progresivci“ propisuju kako se drugi trebaju ponašati. To je ideologija radikalnog moralnog relativizma. Takvi lažni demokrati pozivaju se na dijalog i toleranciju, a opiru se argumentima i kritici. To je novo ruho autoritarnog mentaliteta. Takvi se navodno bore protiv autoritaraca, a preziru neistomišljenike. Pozivaju se na dijalog i toleranciju, a odbijaju svaku kritiku na svoj račun.

Ekstremna platforma Možemo primjer radikalne ideologije

Možemovci su već na početku svoje kampanje ukrali Obamin pobjednički slogan „Yes, we can!“

Iz te stranke deklarativno se zalažu za prava roditelja i djece, a od prvog dana rade na ukidanju demografske mjere ranije vlasti „roditelj odgojitelj“.mozemo

Poznato je da je ranija gradska vlast provodila skup pronatalitetnih mjera, a ona „roditelj odgojitelj“ bila je jedna od najpoznatijih.

Možemovci u Zagrebu promoviraju i financiraju programe za promicanje rodne ideologije u predškolskom i osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju. Ova je inicijativa dio projekta: “KINDER – Tackling gender stereotypes in education and early childhood: building a Gender-Responsive Pedagogy in Children’s Education” (KINDER – Borba protiv rodnih stereotipa u obrazovanju i ranom djetinjstvu: izgradnja rodno odgovorne pedagogije u obrazovanju djece) i došla je s Filozofskog fakulteta u Zagrebu! 

Glavni cilj im je djeci i odgojiteljima dati poduku iz rodne ravnopravnosti te djecu učiti već u predškolskoj dobi da imaju pravo tražiti da više ne budu npr. dječaci, nego su od danas djevojčice i trebamo ih zvati ženskim imenom. I obratno. Što je to ako nije ispiranje dječjeg naivnog i nezrelog mozga?! Osnove razvojne psihologije kažu nam da djeca nisu u stanju usvojiti apstraktne pojmove, kao što je primjerice pojam roda, ali „progresivci“ sve znaju. Čudno je da još nisu tražili da se i odgojitelji u vrtićima predstavljaju kao bespolne osobe uz to što žene nazivaju „osobama koje menstruiraju“. Eto nam progresivne Metropole uz progresivnog Gradonačelnika, kojemu se grad guši u smeću.

Tomašević je politički kauboj koji izaziva sukobe i širi nesnošljivost

Glavni akteri takvih i sličnih inicijativa prvo su zatrli autoritete iz struke, onda su krenuli na osvajanje institucija, a sada bi roditeljima oduzeli pravo na odgoj djece. „Progresivci“ šire krila, i žele odlučivati o svemu! To im je modus operandi ili (skrivena) intencija anarhističke paradigme rodne ideologije. Takvi „progresivci“ iz ekstremno lijeve platforme Možemo traže da ljudi bez prigovora prihvate njihove inicijative, a one koji se usude propitivati njihove skrivene namjere tretiraju kao ostatke retrogradne svijesti koje se mora odbaciti!tomasevict

Tomašević se nije i nikada se neće postaviti nadideološki. Tipovi poput Tomaševića su demagozi, politički kauboji koji izazivaju sukobe i šire nesnošljivost. On je zarobljenik političke demagoške frazeologije u traženju neprijatelja. Takvi tipovi proizlaze iz naslijeđenog mentalnog sklopa socrealizma koji ne stimulira odgovorne, kompetentne i inovativne, gdje entuzijasti i oni najbolji ostaju nezapaženi ili obilježeni kao nepoželjni.

Stoga ne čudi da je bez suvislih obrazloženja, po direktivi nekompetentnog T. T.-a deset posto ljudi iz Holdinga dobilo otkaz, zbog navodnog „racionaliziranja“ poslovanja. Na teret građana poskupjele su vodovodne usluge, a uskoro će, nakon masovnog štrajka i komunalne usluge.

Možemovci se zalažu za vladavinu prava i prava na posvojenje djece, ali bi izbjegavali Hašku konvenciju, jer su njihovi stranački kolege i simpatizeri osumnjičeni za moguću trgovinu djecom.

Teško da će Zagreb ikada imati nekompetentniju vlast. Gradonačelnik, kojega zovu „Lenjin u tenisicama“, prvi službeni posao dobio je u četrdesetoj godini života, a više od desetljeća je studirao – do trideset i druge godine! Bavio se aktivizmom i ekološkim pitanjima u udruzi koju je nazvao Institutom.

Možemovci na čelu s (gradonačenikom) Lenjinom u tenisicama svoju su političku platformu gradili kao borci za zaštitu okoliša, tvrdili su da ih zanimaju komunalne teme te da među programske prioritete (prije izbora) stavljaju uređivanje problema otpada u Zagrebu, nikako državnu politiku, a najmanje ideologiju. Naravno da su lagali! Istina, i danas se deklarativno zalažu za zeleni Zagreb, a nikad nije grad bio u većem neredu.

Tomašević i možemovci zadojeni crveno-lijevom ideologijom očito nisu znali što ih čeka, a podcijenili su svoje nesposobnosti. gradzagreb 360 2Prije izbora su bili protiv klijentelizma i nepotizama, a danas ga nastavljaju (opravdavajući se ranijom  vlašću u Zagrebu, jednako kako opravdavaju i svoju nesposobnost u obnovi nakon potresa – od koje i danas imaju noćne more).

Tomašević odbacuje stručnjake. Po tome je nazadniji čak i od talibana! Naime, Ivica Šola u jednoj svojoj kolumni ironično komentira: „Kada su ušli u Kabul, talibani su vikali 'Kabul je naš', Možemo slogan su imali, gle opet 'Zagreb je naš'. No, za razliku od ovih iz Možemo, talibani su shvatili da samo s 'našima' nemaju znanja upravljati Afganistanom, pa mole one koji nisu njihovi da im pomognu. Talibani ne žele ponavljati greške iz prve vladavine kada ih je manjak kompetentnog kadra, osim nabrijanih ideologa, učinio mrskima narodu… Stoga ozbiljno smatram da bi vlast u Kabulu jedina bila kadra iz svog iskustva urazumiti kolege u Zagrebu da ne ponavljaju njihove greške. Neka Alah bude Zagrepčanima u pomoći!“

Živim u Osijeku gdje nova vlast radi na inim projektima, a sam grad je postao veliko gradilište! Jednom riječju, konačno se događaju veliki pomaci na bolje! I to je jedan od razloga zašto na kraju ovog teksta molim čitatelje da mi odgovore poznaju li nekompetentnijeg gradonačelnika ili načelnika neke općine od TT- a?!

Zaključno 

Ljudska povijest ima čitav niz primjera svih totalitarističkih ideologija koje su eliminirale sve one koji su se drznuli kritizirati one na vlasti. Braniti samo svoja prava, svoje ideje, svoj svjetonazor i svoje drugove, a u drugima vidjeti neprijatelje, novi je oblik totalitarizma.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/hkv.hr

• Prethodno
• Sljedeće