 |
HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! POČIVAO U MIRU BOŽJEM! (02.01.1945. – 29.11.2017.) |
Istospolno „roditeljstvo” nepravda je prema djeci, a podatci to dokazuju
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 24 Lipanj 2026 13:53
Tvrdnja da djeca istospolnih parova prolaze jednako dobro kao djeca koja odrastaju uz majku i oca često se predstavlja kao zatvoreno znanstveno pitanje. Kao glavni dokaz pritom se navodi pregled Sveučilišta Cornell prema kojem 75 od 79 studija nije pronašlo razliku u dobrobiti djece. No takav zaključak, prema autorici Katy Faust, počiva na istraživanjima čija je metodologija često slaba ili ograničena.
Velik dio studija obuhvatio je malen broj djece, a ispitanici su se često regrutirali preko prijateljskih mreža, udruga i aktivističkih organizacija. Zbog toga su uzorci mogli uključivati obrazovanije, imućnije i stabilnije istospolne parove od prosjeka. Mnoge studije oslanjale su se i na procjene roditelja, umjesto na objektivne pokazatelje poput zdravstvenih kartona, školskih rezultata ili izravnih iskaza djece.
Također, rezultati se mijenjaju kada se koriste nasumični uzorci i državni podaci. Prema jednoj analizi, istraživanja s regrutiranim uzorcima u velikom su broju slučajeva nalazila povoljne ishode za djecu iz istospolnih zajednica, dok istraživanja temeljena na nasumičnom uzorkovanju nisu bilježila takve rezultate. To pokazuje koliko način izbora ispitanika može utjecati na konačne zaključke.
Kao važan primjer navodi se studija Wainright i Patterson, koja je koristila podatke iz američke Nacionalne longitudinalne studije zdravlja adolescenata. Ta je studija zaključila da se adolescenti s lezbijskim roditeljima ne razlikuju od vršnjaka iz heteroseksualnih obitelji prema školskom uspjehu, psihološkom zdravlju, delinkvenciji i društvenom funkcioniranju.
Kasnija analiza Paula Sullinsa osporila je način na koji su sudionici klasificirani. Prema njegovu tumačenju, dio adolescenata označen je kao djeca lezbijskih roditelja samo zato što se njihova majka identificirala kao lezbijka, iako eknisu živjeli u kućanstvu s dvije žene. Nakon ponovne obrade podataka prema stvarnom sastavu kućanstva, broj takvih slučajeva znatno se smanjio, a rezultati su pokazali više simptoma depresije, anksioznosti i emocionalnih teškoća kod dijela djece koja su živjela s dvije majke.
Voditeljica istraživanja poziva se i na nekoliko većih istraživanja temeljenih na popisnim i nacionalnim podatcima. Studija Douglasa Allena, provedena na kanadskim popisnim podatcima, zabilježila je manju vjerojatnost završavanja srednje škole kod djece iz istospolnih kućanstava u odnosu na djecu koja žive s vjenčanim roditeljima različitog spola. Istraživanje Marka Regnerusa pratilo je odrasle osobe čiji je roditelj imao istospolnu vezu te je zabilježilo lošije rezultate na više pokazatelja odrasle dobrobiti. Sullinsova analiza američke Nacionalne ankete o zdravlju također je pokazala više emocionalnih i razvojnih poteškoća kod djece koja žive s istospolnim roditeljima.
Autorica priznaje da i takva istraživanja imaju ograničenja. Popisni i anketni podatci često ne mogu pokazati je li dijete cijelo djetinjstvo provelo u istospolnom kućanstvu, koliko je dugo živjelo u takvoj obitelji ni jesu li roditelji biološki povezani s djetetom. Ipak, smatra da oni dovode u pitanje tvrdnju da među različitim obiteljskim strukturama nema nikakvih razlika.
U tekstu se spominje i nizozemska studija iz 2020. godine, koja je utvrdila jednake, a ponegdje i bolje obrazovne ishode obitčejdjece istospolnih roditelja. Međutim, autori su upozorili da bi dio prednosti mogao biti povezan s višim socioekonomskim statusom tih kućanstava, a ne isključivo s obiteljskom strukturom.
Zaključak je da znanstvena literatura ne daje dovoljno čvrstu osnovu za tvrdnju da su svi obiteljski oblici jednaki za djecu u svakom pogledu. Djeca mogu uspijevati i u istospolnim kućanstvima, ali autorica smatra da su najbolji uvjeti za njihov razvoj prisutni kada odrastaju uz vlastitu majku i oca, u stabilnom i niskokonfliktnom domu.
Majka i otac, prema toj argumentaciji, nisu zamjenjive uloge. Biološka povezanost, stabilnost obitelji te prisutnost i majčinske i očinske skrbi važni su čimbenici u razvoju djeteta.
Zato se pitanje istospolnog roditeljstva, zaključuje autorica, ne bi trebalo promatrati samo kroz prava odraslih, nego prije svega kroz dugoročne potrebe i dobrobit djece.
