Javor Novak: Blagostanje samo što nije stiglo

  • Ispis
Detalji
Objavljeno: Utorak, 19 Srpanj 2022 12:55
fShare
Pin It

iznuđena petica

Uličarenje, koje je u politički govor, u našu svakodnevicu, i u sve vijesti, još kao premijer Zoran Milanović, sada kao tzv. hrvatski predsjednik, uveo, traje i dan danas. Sada čak i s neviđenim tv-vrijeđanjem srednjoškolskih profesora.

Njegovoj dragoj ženici još nije svanulo da ona kao žena predsjednika, ne bi smjela ni dolaziti u školu, još manje intervenirati a posebno ne slati nekakve mailove školi. Sama činjenica da ju brani M. Jergović dovoljno govori. Tragično je da Ministarstvo prosvjete RH sada nema baš nijednu mogućnost da njezinom posrnulom sineku, bijednim političkim pritiskom a ne znanjem zarađenu peticu, po žurnom postupku, poništi. Jer, prošlo jednom, proći će i drugi put pa će se sve to onda,lijepo tako, nastaviti i na fakultetu.

yuro

Diple nam u sve svoje diple Plenković, otišli Marić i naravno guverner Vujčić o velikim prednostima ukidanja kune. Što bi oni drugo, kad im bjelosvjetski birokrati a gazde, tako nalažu. I sve to pri sadašnjim krizama, jednim većima od drugih: corona, potresi, neviđeno divlja inflacija, opći pad standarda svih građana…i sada još novi val inflacije nakon ukidanja kune! Kaže mi prijateljica: kad sam 2018. otišla u mirovinu, ona mi je bila četiristo kuna iznad one prosječne hrvatske ali neki dan je službeno objavljeno kako je prosječna mirovina veća za tristo kuna od moje mirovine! Eto, to je slika Plenkovićevamuljanja jer valjda su se povisile one mirovinetine iznad osam tisuća kuna. To je slika stvarnog propadanja hrvatskih građana. I kada budu dizali mirovine: mi smo u srpnju a oni će to u siječnju i to za samo deset posto. I to navodno, jer daleko je siječanj. To se zove kaskanje za stvarnošću, bacanje pijeska narodu u oči, ali i stvarno kockanje sa životima hrvatskih ljudi. I na sve to još i euro kao yuro.

Tako su nam isto diplili i nekadašnji političari, kad smo 2013. sumnjivim putem, izglasali ulazak u EU. Udar za udarom na hrvatske građane nastavlja se nesmiljeno iako je opće poznato da nam je od ulaska u EU trebalo čak dugih sedam godina da napokon započnemo povlačiti iz EU fondova više novca nego što ga plaćamo za članstvo. Ali još uvijek ni riječi o tome koji nam je ukupni skor. Jer, jedno je na godišnjoj razini postići suficit a drugo je zbrojiti svu onu iskeširanu lovu u tih sedam godina za članstvo u EU pa ju staviti u omjer koliko smo realno love, ukupno,u tom razdoblju zapravo bili povukli. Politička RH tako se pokazuje potpuno pogubljenom domaćicom: ne zbraja sva davanja - ne zbraja sva primanja pa pojma nema na čemu je u konačnici. Ali zato to vrlo dobro vide građani sami.

Euro uvodimo prvog siječnja, već mnogo prije toga moguće će biti plaćanje objema valutama. Zamislite nonsens guvernera Vujčića, koji je prošlog tjedna, pri nekakvom trulom slavlju zbog EU odluke o hrvatskom uvođenju eura, ispalio: „Očekujem da će do 14. siječnja 2023. svi bankomati imati euro.“ Do 14. siječnja? Tek do 14. siječnja!? Pa je li njemu uopće jasno koje će to silne gužve izazvati? I po bankama i na bankomatima i po dućanima i po tržnicama? Koji će to pritisak biti. I on se zove guverner HNB?Svi odavno već govore: Beč smo zamijenili Beogradom a njega Bruxellesom, slabo su vidljive razlike.Političke sluge bili, svi sluge ostali. 

Čeka nas dakle novih sedam gladnih godina s poskupljenjima i inflacijom zbog ulaska u eurozonu, dok se napokon stvari ne počnu polako pomicati na bolje. Već i sam ulazak u nekakvu zonu, loše zvuči. Hoće li corona buknuti na jesen, još ne znamo sigurno, ali brojke već pokazuju nagli rast oboljelih. 

Putin, najveća ugroza klimi ali i…

Zapad nikako da prevlada u ratu protiv agresora Putina. Sada već mjesecima čitamo kako je on bolestan, kako čudno miče ruku, kako čudno trza nogama, kako ima podbuhlo lice, svakakve smo liječničke „ekspertize“ do sada već pročitali. I ništa od svega toga. On postupno napreduje i okupacijom zaokružuje i istok Ukrajine i njezin jug. Tu leži velika opasnost za Europu ali i za svijet kakvog poznajemo. 

Prvo, Putin je natjerao Europu da se mnoštveno i naglo vrati fosilnim gorivima jer će predstojeće zime ostati u potpunosti bez ruskoga plina. Hvala rusofilnoj Merkel, istočno-njemačke provenijencije…To će pak ubrzati globalno zatopljenje, zagađenost oceana, rijeka i atmosfere, otapanje polova… procese u kojima i prije ovoga rata, naveliko već zaostajemo. Tajfuni u Europi dugo nam to već pokazuju. Tako polako dolazimo do vršne točke u kojoj prirodu ne ćemo više moći vratiti u početno, zdravo stanje. Nešto slično kao Hrvatska s Plenkovićevom nazovi demografskom politikom. K tome, Amerikanci trljaju ruke jer će njihov, bitno skuplji plin, postati vrlo tražena roba u Europi.

Drugo, činjenica da okupatori Rusi napreduju unatoč svoj silnoj zapadnoj oružanoj, višemjesečnoj podršci Ukrajini, jasno pokazuje kako je Putin jači od svih njih zajedno.To je nevjerojatno ali je istinito. A sada mu još, nakon deklarativne Kine, stvarno oružano dolazi u pomoć i Iran. Savjetnik predsjednikaBidena za nacionalnu sigurnost, izjavio je da Iran opskrbljuje Rusiju "stotinama" besposadnih letjelica, od kojih mnoge mogu nositi naoružanje. Ne treba se, dakle, izlagati Peking, posao dostave osjetljive tehnologije i oružja, već obavlja Teheran.I eto, već se prijete i s nuklearnim oružjem. Koja će biti slijedeća zemlja? Indija? Arapski prsten Mediterana?

Sve to pak rađa ogromnu prijetnju: kad privremeno završi s Ukrajinom, za koju godinu,Putin će pregrupiratisvoje prorijeđene vojne snage, dodatno se naoružati novcem od prodaje plina Indiji i Kini i krenuti u nove ratove širom: od sjevera do srednje Europe, ali tada kao koalicija Istoka protiv Zapada. Taj pak Zapad očito,sada mora učiniti stostruko više, da bi obranio ne samo Ukrajinu veći gologa sebe.To je mnogo više od sukoba civilizacija, Zelenskij to,uostalom, naglašava gluhima, od samoga početka ruske agresije, dok su još i NATO i SAD-e spavali.

bomo makli žico

Vidi vraga nova je politika Slovenije: žurno skidaju žicu, ne ćemo više biti u njihovoj zoni, u kavezu. Čak se možda nađe i svemirski, do sada nedokučiv način, da se male ribare iz Savudrije prestane globiti zato što love u hrvatskome moru. Mogle bi države plaćati te globe. Koji idiotizam, pa ako obje države plaćaju svaka one tuđe globe i tako derogiraju sporne zakone, onda zašto se taj stupidarij, temeljem kojeg se globe šalju, ne ukine? Nego se desetljećima, maltretira hrvatske ribare.

No, što je kumovalo skidanju žica? Nije sigurno poskupljenje željeza, pa da ih sada Slovenci unovče po trostrukoj cijeni od one nekadašnje nabavne. Ne nije ni šengena niti ulazak u euro. Dragi politički Zlovenci prisiljeni su se povući (da li konačno i sa Svete Gere?) zbog jednog drugog prozaičnog razloga: koga je molit nije ga kudit. Sredina je ljeta ali brzo će jesen i zima. Hrvatski LNG, kojeg je tako često pljuvala SDP-ova Mirela Ahmetović, polako postaje EU dragulj: svi bi malo plina iz Hrvatske. Pa tako i Slovenci. Koga je molit nije ga kudit… 

Da imamo hrvatsku politiku,kao što nemamo, sada bi na stol prvo došla Sveta Gera, Slovensko povlačenje s notornog hrvatskog ozemlja a odmah zatim i pristanak na središnju crtu razgraničenja u Savudrijskoj vali. Jer, kako su Slovenci varali s arbitražom o vali ili sa Ljubljanskom bankom ili s NE Krško, ili nam podmetali nogu već desetljećima po bilo kojoj integraciji, tako su još davnih desetljeća potiho u šugoslaviji mijenjali tok rijeke Dragonje u zaljevu pa se tako pravili: ako skrenemo rijeku – skrenuli smo i republičke (sada državne) granice. Naravno, baš kao i nebeski Srbi –sve i uvijek samo na štetu susjeda. 

odlazi jer ga zovu 

Gromada od vozača, Radimir Čačić, kako nam je uzrujano najavio, prelazi na željeznicu. Logično, on voli ne bilo kakvu, nego onu brzu željeznicu. Ubilo me kad sam saznao, a mediji ga jako vole, da će izaći iz Plenkovićeve trgovačke koalicije. To će tu odioznutrgovačku koaliciju nesumnjivo razbiti jer Čačić je, kao što je opće poznato, iznimno uspješan predsjednik stranke, koja već godinama pobire fantastičan rezultat od čak možda već i 1%. Tako će njegova, jedna jedina (ženska) ručica u Saboru, donijeti presudnu prevagu a koalicija nikada više ne će biti ona ista.Never more. Kao ni Marić, još nam nije odao svoje buduće planove ali bit će da Čačića zovu u Formulu 1. Zaslužio je. 

A HDZ, što će sada ucviljeni Plenković? Pa on će po starom, po svom starom lošem kadroviranju. On će HNS u Saboru zamijeniti novim odioznim članom. Naime, Ured europskog javnog tužitelja podignuo je optužnicu protiv Dražena Barišića. Isti je dakle idealan nov Plenkovićev žetončić u Saboru. Što se promijenilo – ništa. Što će se dogoditi – pa možda neko novo kucanje u šest ujutro na vrata pred kojima je bulumenta (pravodobno obaviještenih o akciji) novinara. Dok Zlata HrvojŠipek uporno glagolja kako od njih baš ništa ne curi u javnost.

imamo li auto-ceste?

Prometno izvješće iz prve ruke: neki dan vozio sam iz Zagreba u Rijeku, točnije u mjesto Krk. Krenuo sam ranije, u sedam i četrdeset izjutra, mada je ta dionica zapravo kratka. Dok se Izbavitelj hvali našim prometnicama treba reći da u dionicu do Karlovca desetljećima nije uložena niti lipa osim u izlaz iz suprotnog smjera, u famozno Demerje. Ono,koje je slabo posjećeno. Kažem do Karlovca mada ni lipe nije uloženo ni do Bosiljeva. Još prije dobrih petnaest godina,smjer Zagreb-Bosiljevo, zbog najveće i ogromne frekvencije prometa (iz Rijeke i Splita) morao je dobiti barem treće trake u oba smjera. Bila turistička sezona ili ne. 

Tog turističkog dana od Zagreba do Karlovca, stajali smo na otvorenoj cesti u nepreglednoj koloni točno tri puta. Naravno da su time sve prednosti auto-ceste pale u vodu (ali ste ih zato platili). Okolne crpke i stajališta bile su toliko krcate automobilima da slobodnog mjesta nije ni bilo. Pred WC-ima se (uz naplatu od pet kuna!) čekalo u redu od trideset ljudi.

Kad smo napokon krenuli, vozili smo brzinom od 20 do 40 km/h i zastajkivali. Sve do Bosiljeva. Tako mi dočekujemo turiste. U povratku, ne samo stajanjima i puzanjima putem, nego naravno i na naplatnim kućicama, stvarali su se stalni čepovi i kolone duge pustim kilometrima. Čak i na onim lokalnim izlazima prije Zagreba. U to isto vrijeme, na elektronskim obavijestima iznad naših glava „ažurno“ je pisalo: kolona na Lučkom duga je 1 km. Kao da su pitali Plenkovića.

Policiju sam prvi put ugledao tek neposredno pred Krčkim mostom i još samo dva puta u povratku kada su, između automobila u kolonama, u svom tom kaosu, pod slabim sirenama, motocikli jurili suludo brzo. Zbog sumanute brzine, sirene na njihovim motociklima mogli smo čuti tek kad je jureći motocikl već bio na samo dvadeset metara od naših vozila. Iz sasvim neočekivanog smjera. I tada su stranci kako koji a tako i ja, u zadnji tren trzali upravljačima u stranu, kako bi im napravili mjesta.Samo je Svevišnji čuvao te policajce kamikaze od sudara s onim mudrim vozačima, koji su vozili ili po zaustavnoj traci ili su stalno mijenjali prometnu traku. Naravno bez žmigavca, jer žigavci, kako je opće poznato, bole vozača. Čim ih uključe.

Javor Novak