Javor Novak: Pobjeda
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 20 Prosinac 2022 13:01
Pa ljudi moji je li to moguće?? Prespavali smo i probudili se: je, moguće je!! Hrvatska je brončana, Hrvatska je treća svjetska nogometna sila! Krali su nas, tukli su nas, proglasili penalom što nije, oteli penal koji je, uvalili suca koji to nije i opet smo pobijedili, svemu unatoč. U najužem smo svjetskom krugu najboljih nogometnih reprezentacija! Neka pati koga smeta.
Da, ovo je bilo ono pravo lice, pravo reprezentiranje jake, vješte, profesionalne Hrvatske. Srce vatreno. Od više od stotinu svjetskih nogometnih nacija, od toliko onih koji su otpali, Hrvatska je brončana!
Pobjeda nad Marokom zaista je za nas zlatna. Kao što je zlatan Zlatko Dalić, Gvardiol, Oršić, Modrić, Perišić ma svi, svi. A što tek reći za genijalnog Livakovića? Nema tih dovoljnih riječi pohvale i divljenja. Svi su se Vatreni borili lavovski i izdurali do zadnje kapi krvi. Izdržali sve napade Maroka koji je u završnici bjesnio, tukao naše, svađao se sa sucem, glumio faulove i kao roj osa napadao hrvatski gol. Uzaludno. Bravo dečki, bravo Vatreni podigli ste Hrvatsku visoko, visoko. Ujedinili svu Hrvatsku kako samo vi možete. Malena Hrvatska pobijedila je uvjerljivo – pobijedila je deset puta brojniju naciju: Maroko. Izbacila ga je sa svjetskog prvenstva. Ali i ne samo Maroko već i toliko stanovništvom veće i bogatije nogometne nacije prije njega.
Strašan je podatak koji se čuo: FIFA objedinjuje 211 zemalja trideset više od Ujedinjenih nacija. 32-je reprezentacije su se natjecale a Hrvatska je među prve tri! Živjet će ovaj narod. Vivat Croatia!
Argentina – Francuska
Bila je to još jedna tekma za infarkt. Tekma u kojoj je makljaže bilo na obje strane: stradale su cjevanice, glave, bedra, udarci su pljuštali po cijelim tijelima. Bilo je i slobodnih udaraca i penala ali igralo se, letjelo se dalje. Borbenost Argentinaca me oduševljavala ali ni Francuzi nisu bili loši. Dogodio se sudar Titana. Bili su tako brzi na terenu. Tako se moglo i dogoditi da su pljuštali golovi: čak šest komada! Ludnica za gledatelje diljem svijeta. Ni u jedne od dviju ekipa nije se ni u 120-oj minuti osjetio ni pad u igri, ni pad u snazi, trčali su kao da je riječ o prvih 20-et minuta. I još su plesali i trčali terenom i kad je utakmica završila. Slavili su grlato pred svojim navijačima na tribini. Tako je do samoga kraja i tlak gledatelja skakao. I opet se pokazalo, kao u četvrtfinalu, kako je mala razlika u kvaliteti između vodećih reprezentacija svijeta. Među trima najvećima: Argentini, Francuskoj i Hrvatskoj. Razlika je teško vidljiva. I onda u završnici, u finalu svih finala – penali, ali Argentina je potpuno zasluženo pobijedila Francusku, bila je bolja. Sada se pokazalo i kako poraz Hrvatske od Argentine nije bio slučajan – ta riječ je o prvacima svijeta!
Navijao sam jučer za Argentinu i ona je zaista sve do 80-te minute igrala uvjerljivo bolje. No onda se u samo dvije minute Francuska s čak dva gola vratila i izjednačila. Koji je to strašan preokret bio! Neviđen. I bez penala susret se nije mogao okončati. A tu je Argentina opet bila snažnija i uvjerljivija, bolja i preciznija. Logično, Francuzi su tugovali. Njihov predsjednik Macron izašao je na teren i grlio je i očinski pokušao utješiti svoje reprezentativce, gubitnike.
doček
Bilo je luđe nego prije četiri godine. Spektakl za pamćenje. Cijelom trasom od zračne luke dr. Franjo Tuđman do grada palile su se baklje, ispaljivao se vatromet, klicanju, mahanju nije bilo kraja. Ulice su gorjele. Policajci na motorkotačima turirali su od veselja motore. A kad su se naši Vatreni digli na krov drugog, otvorenog autobusa, stanje je postalo neopisivo. Neopisivo. Autobus je vozio kroz maglu od baklji i raketa, policija je morala hodati uz njega, otvarati prolaz. Svaka čast hrvatskim policajcima, koji su u ovakvom kaosu uspjeli održati red. Ljudi su mahali i s otvorenih prozora stanova. Vijorile su se hrvatske zastave, vrištale su tinejdžerice, jedna je i mahala transparentom: „Sosa oženi me“!
A Trg bana Jelačića? Trg je bio dupkom pun. Nikada kao sada. I pokrajnje ulice također. A svi pjevaju, mašu. Svi se grle. Mladi plešu, sve se dimi od baklji i raketa. Ma kakva hladnoća. Grmi pjesma Daleke obale. Nedostaje jedino Thompson. Čini se ove su večeri u Zagrebu izgorjele sve petarde, baklje i rakete, nije ostala ni jedna cijela. Kamere su, prateći autobus s Vatrenima, pokazivale kadrove kao da su snimljeni vojnom infra-crvenom optikom. Sve je bilo u rumenoj sjeni. Ludilo je to od slavlja, šaranje zastavama zrakom, opća euforija. Trg je iz zraka izgledao kao bojno polje. Orilo se: „Ovdje nitko nije normalan“! Bio je to dan u kojemu su svi to rado priznavali. Sve je bilo dozvoljeno.
Ne znam samo zašto je u dolasku autobusa na Trg izostala glazba, a publiku je preuzela deračina s pozornice, isprazno skandiranje umjesto da je puštena najljepša hrvatska pjesma Moja domovina. No još se čeka izlazak Vatrenih… a kad su se popeli na pozornicu i kad je krenula pjesma Prljavaca plesali su i pjevali i vatrogasci na krovu svojih vozila. Atmosferu petardi, raketa, baklji i konfeta snimali su mobitelima i sami Vatreni. Kao da nisu vjerovali svojim vlastitim očima, željeli su se ovoga dugo, što duže sjećati i svima snimke pokazivati. Ne znam zašto prvo nije dana riječ genijalcima ovog svjetskog prvenstva Daliću i Modriću, barem. Nego smo ih čuli tek mnogo kasnije.
poraz
Kad neki političar ne može podnijeti poraz, pa suparnicima javno pronalazi pejorativna imena, lijepi razne pogrdnice, on pokazuje svu svoju slabost. Slabost čovjeka koji ne zna gubiti. Kad neki visoki državni političar nije u stanju podnijeti politički poraz pa vrijeđa, on ne samo da pokazuje svu svoju slabost nego i ne podnosi demokraciju. On je dvostruki gubitnik. Ne razumije prirodu i suštinu parlamentarizma. Time pokazuje i svoje raskošne osobine tiranina koji uvijek očekuje da sve bude po njegovome. Toliko i primitivno i zastarjelo u 21-om stoljeću. Toliko o čovjeku koji je izrastao iz Briselskih kancelarija, iz samog srca Europe. Bio je daleko kad se kovala suvremena samostalna Hrvatska.
Riječ je dakako o predsjedniku Vlade RH Plenkoviću koji je u Saboru doživio demokratski poraz. Doživio je težak poraz unatoč kupovanju ili pridobijanju za sebe nekih glasača koji inače nisu ni uz Plenkovića ni uz ono što je još preostalo od HDZ-a, ali su u ovoj truloj trgovini pronašli neki svoj trenutni bitan interes.
Pogledajmo sada kakve je sve to gafove Plenković bacio u lice sabornicima, medijima i svom hrvatskom građanstvu i to s jednog od tri najviša politička položaja u državi. Kaže kako se dogodila „…velika razdjelnica u političkom životu Hrvatske“… Prvo: gle čuda, zar odavno već u političkom životu svake demokratske nacije ne postoje politički suprotstavljene strane, pozicija i opozicija? Dogodila se „…velika razdjelnica (kako im tepa) na one ozbiljne, odgovorne, one koji štite nacionalne interese…“ (!) (svašta: nacionalni interesi se štite tako da se riskira rat s Rusijom, umiješanost u rat!?). Zatim se potpuno gubi i teško javno vrijeđa sve koji ne misle kao on. Kaže razdjelnica „…na one koji štite nacionalne interese od političkih patuljaka i kukavica…“ (koja sramota za jednog predsjednika Vlade ovakav primitivan rječnik koristiti u javnome diskursu) …„koji nisu bili u stanju donijeti pravu odluku…“ (vrijeđa zastupnike, oni nisu bili u stanju?!, dokida im pravo na slobodno glasovanje po vlastitoj savjesti, smatra da su oni donijeli odluku koju nisu smjeli i koja je kriva odluka...) On zna što oni misle. On zna što oni nisu ili jesu smjeli??
Kojim to pravom Plenković radi?, osim što je izgubio glavu. Pa nastavlja: „Oni će živjeti dugo i živjet će sa stigmom (!)(nova uvrjeda, tko misli drugačije živjet će sa stigmom!) Kako jadno i nisko. „Potrudit ćemo se da ih ta stigma prati“ (znači nakon svih tih uvrjeda i podcjenjivanja istresao je i otvorenu prijetnju!). Pa što to Plenković misli? Da je on Bog? Da će on određivati što je ispravno a što krivo, tko ima pravo misliti drugačije a tko nema. Koga će on to sve politički stigmatizirati u Saboru, nakon što ih je ovako najteže javno izvrijeđao!? Jel' to on misli da je vječan? Pa mnogi ti koje on danas tako primitivno vrijeđa trajali su prije njega a trajat će u Saboru i poslije njega.
I sada mi recite odakle se to u Hrvatskoj cijedi govor mržnje? Isti taj govor mržnje koji Plenković tako često osuđuje…
Zaista, nikada se nisam kao sada toliko stidio predsjednika hrvatske Vlade. Nikada kao do sada nisam osjetio njegovu bijedu pri tolikom sramoćenju svih ljudi koji misle drugačije, kao što sam to osjetio prošli petak kad se Plenković javno i bijesno ispovraćao na sve svoje neistomišljenike. Kada je ishvalio sve sebi podobne a popljuvao demokraciju, bijesan što ona uopće postoji. Plenkovićeva je demokracija izgleda ona u kojoj svi misle kao on. Ma kakav parlament! Koja tiranija i primitivizam! Koja bahatost. Koje novo uvođenje podobnosti i podobnika. Koji totalitarizam. On će stigmatizirati sve koji ne misle kao on!
Ako ikada a onda sada Plenković je zaslužio da odstupi, dade trenutnu ostavku i bude žurno smijenjen. I svaki takav treba biti žurno smijenjen koji bjesni na demokraciju i njezine rezultate čim mu oni ne odgovaraju. Zdravlja nacije radi. Jer taj otvoreno dokida parlamentarizam.
Hvala dragome Bogu da je u Hrvatskom saboru prevladao razum. Da su mnogi i odlučujući zastupnici shvatili da uvježbavanje ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, vojnika jedne od zaraćenih strana, ne znači ništa drugo nego otvoreno uključivanje Hrvatske na jednu od strana u ratu. Nije tu naravno riječ o tome da Ukrajini ne treba dati podršku, treba ju dati. Ali, Hrvatska se već do sada isuviše isticala u toj pomoći… ali vojska je vojska… hrvatski teren je hrvatski teren. Uvježbavanje ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj sasvim je nešto drugo od svega do sada.
Uostalom to uvježbavanje, ako je to po Plenkoviću velika nužnost i potpuno opravdano i nekakva nedvojbeno ispravna odluka, zašto ju jednoglasno i s aklamacijom nisu prihvatile sve do jedne zemlje članice Europske unije? Bogatija gospodarstva, s daleko većom vojskom, ako hoćete. Jesu li i te zemlje i njihovi političari kukavice? Jesu li neodgovorni i ne štite svoje nacionalne interese? Tko je onaj tko ne štiti nacionalne interese – veleizdajnik? Zar te države i njihovi političari nisu u stanju donijeti ispravnu odluku? Jesu li i te zemlje i njihovi političari politički patuljci? Trebamo li i na te zemlje, na sve te političare, baciti Plenkovićevu fetvu? Predsjednik Vlade očito nije svjestan što je sve izrekao. Srami se Plenkoviću!
Eto, takva je nažalost bila ova godina, godina koja ide kraju. Neka nam slijedeća bude bolja. Bila je to teška i žalosna godina. Posljednja u kojoj smo imali monetarni suverenitet. Dragu nacionalnu kunu zamijenit će bezlični euro.
Svim čitateljima i prijateljima te uredništvu portala od srca želim Čestit Božić i Sretnu Novu Godinu!
Javor Novak
