Javor Novak: Orkani meteorološki, s gospodarskim tučama

Pin It

U svemu, jeste li vidjeli Izbavitelja na terenu s očajnim ljudima? Jeste li vidjeli Hrvatsku vojsku na ulicama Zagreba? Jeste li vidjeli predsjednika? Gdje se svi oni skrivaju? U foteljama, udobno, ispod klima? Oni ljudima nude minutu saborske šutnje! A ona je zapravo čak trodnevni kukavički muk. 

Orkan, koji je prošle srijede u 16,05, u najgore vrijeme, pogodio Zagreb, a zatim izazvao ogromne štete duž Slavonije, odnio je i četiri života. A zatim sve još jedanput u petak popodne! Više od 200 ranjenih! Štete su posvuda grozne, ljudi su očajni ali ipak najstrašnije slike dolaze iz Zagreba. U to doba dana ljudi su se vraćali s posla i pravo je čudo u toj velikoj nesreći što žrtava nije bilo mnogo, mnogo više. Plivala je Ilica naročito oko Iličkoga placa, Gračanska cesta postala je u hipu široki brz i opasan potok, stabla su padala posvuda, čini se najčešće u Španskom ali ni Zrinjevac nije ostao pošteđen. Nekim divnim čudom izostale su uobičajene nagle i duboke poplave nastale kod podvožnjaka na Miramarskoj i Škorpikovoj. Limeni krovovi još su se jednom pokazali najriskantniji i najmanje otporni na vjetar koji je u Zagrebu bio tek nešto brži od devedeset kilometara na sat dok je na istoku, oko Županje, dostizao čak dvostruku brzinu i snagu! A onda, u petak novih 80 km/h plus olujna kiša po zagrebačkim, tolikim otkrivenim, krovovima! 

Mnogi se stariji Zagrebčani ovakvih oluja ne sjećaju, neki tek blijedo spominju početak sedamdesetih kada se na grad navodno također obrušilo teško olujno nevrijeme. Hrvatska enciklopedija bilježi ovaj podatak: „Tornado je kraj Novske 1892. podignuo željeznički vagon težak više od 13 tona i odbacio ga na udaljenost od 30 m, ranio putnike i izazvao veliku štetu.“ Ali to je bio tornado, a ne orkan. Poznato je da njegova pijavica usisava i krupne predmete s površine mora ili tla i centrifugalno ih razbacuje okolinom.  

Ono o čemu se nedovoljno govori jest da je Hrvatska u mreži brojnih radarskih postaja. Najmanje njih četrdesetak nalazi se nad RH, Italijom, Austrijom i Slovenijom, Mađarskom… u čemu je onda problem da se snimljene jače oluje najave na vrijeme, satima unaprijed, kad je poznato da su njihove brzine dolazaka male, tek 60 do 70 km na sat?? 

Što nam zapravo preostaje? Samo prilagoditi se ovim gadnim anomalijama čija će učestalost u budućnosti očito rasti. Prilagoditi se načinom gradnje i načinima orezivanja stabala u urbanim područjima. Zašto u Hrvatskome primorju nema toliko odletjelih limenih krovova? Zato što se gradi za buru. Kad će to kontinentalni dio Hrvatske napokon shvatiti? Velik posao orezivanja starih stabala još uvijek ignoriramo, još ga nismo shvatili ozbiljno. Čovjek je taj koji je svaki komadić zemlje u gradovima opkolio asfaltom i betonom pa je svaki lom grana ili pad cijeloga stabla teška katastrofa koja to u prirodi uopće nije.  

U svemu, jeste li vidjeli Izbavitelja na terenu s očajnim ljudima? Jeste li vidjeli Hrvatsku vojsku na ulicama Zagreba? Jeste li vidjeli predsjednika? Gdje se svi oni skrivaju? U foteljama, udobno, ispod klima? Oni ljudima nude minutu saborske šutnje! A ona je zapravo čak trodnevni kukavički muk. 

 „malo pogurivanje vremena“ 

Ne treba smetnuti s uma ni to da vojske SAD, Velike Britanije i Kine i ne samo one, već desetljećima eksperimentiraju i manipuliraju s vremenom. Tako je poznat i „Projekt modifikacije Wayominga“ (2005.) kojim se upucavao srebrni jodid u atmosferu u zimskom razdoblju. Znanstvenici to nazivaju: „Mi se ne igramo Boga, mi samo pokušavamo malo pogurati vrijeme. Pokušavamo samo prirodu učiniti malo efikasnijom, donijeti više vode tamo gdje je ljudima potrebno“. Međutim, pokazalo se na više primjera kako je tu riječ o katapultiranju, potpuno nekontroliranom izbacivanju prirode iz stabilnosti i ravnoteže.   

To „malo“ pogurivanje vremena opasno je igranje s potpuno nepoznatim posljedicama ali se do sada pokazalo uspješnim pri održavanju državnih parada i važnih manifestacija u Britaniji i Kini, gdje je u te dane postignuto lijepo vrijeme. Međutim nebo se otvorilo i oluje su tada grunule na drugim (neočekivanim) lokacijama. Kina ima vlastitu državnu službu za promjenu vremena koja mora osigurati lijepo vrijeme na dan osnutka države 1. listopada. U tu velevažnu svrhu svake godine upucavaju se tone kemikalija kako bi se oblaci ispraznili negdje drugdje. Također i na otvaranju Olimpijskih igara 2008. nije smjelo biti propusta. Najavljena kiša zaustavljena je kilometrima ispred glavnoga grada. Kinezi na kontrolu vremena godišnje troše 60 do 90 milijuna dolara. Ponekad dolazi i do pretjerivanja: 2009., povodom suzbijanja suše u jednoj regiji, došlo do  snježne oluje u kojoj su čitave druge regije Kine upale u potpun kaos.  

Ima i gore, još davne 1952. u kolovozu, britanski Royal Air Force proveo je operaciju „Cumulus“, oblaci su inokulirani suhim ledom. Rezultati su klasificirani kao tajni i nestali u pismohrani britanskih oružanih snaga. I to s osobitim razlogom: samo pola sata po operaciji, u Devonu (na velikom poluotoku jugozapadno od Londona), dogodila se jedna od najgorih poplava u povijesti Britanije. Od jakih kiša i bujica, kataklizmički, stradale su brojne kuće, trgovine ali i mostovi. Čak su 34 osobe poginule u katastrofi službeno nazvanoj „Božja ruka“… Da se u laboratorijima oružanih snaga brojnih zemalja već desetljećima pokušava upotrijebiti vrijeme kao oružje, uopće nije tajna, ali je trajna prijetnja.  

susjedova trava uvijek je zelenija 

Meteorološke prognoze i najave nevremena postale su medijski vrlo kurentna roba. Nude nam se prijetnje na sve strane, to prodaje medije, sezona je kiselih krastavaca, pogotovo nakon fjaska u Saboru. Tako se prenosi dramatično upozorenje poznatog slovenskog meteorologa Marka Korošeca, koji tvrdi: stižu nove superćelije (superstanice) s ekstremnim uvjetima za ogromnu tuču, razorne vjetrove i tornada u ponedjeljak i utorak jer, još jedan snažan i dubok frontalni val ulazi u pregrijanu zemlju. Taj visok rizik vjerojatno će se razviti jer dolazi do gotovo savršenog preklapanja ekstremnog smicanja i nestabilnosti u atmosferi. Dugotrajne superćelijske oluje bit će moguće diljem Balkanskog poluotoka i duž istočnog Jadrana i u utorak. U svemu tome, u tom navodno jako potkovanom stručnom mišljenju, zaboravljaju se ove ključne Korošecove riječi: „vjerojatno će se razviti“ i „bit će moguće“. 

A pogledajmo egzaktno stanje u nedjelju u 18 sati, što amateri iz njega mogu zaključiti? Hrvatska radarska slika pokazuje potpuno bistru situaciju na nebu što će naravno zagrijati i atmosferu i tlo. Stanje vrijedi pratiti na: https://meteo.hr/naslovnica_radarska-slika.php?tab=radari. Švedski meteorološki ured; satelitska snimka kiša i oluja vidljiva je na: https://www.smhi.se/en/q/Stockholm/2673730 i pokazuje nam manja žarišta olujna vremena. Njemačka pak meteorološka stanica na: https://freemeteo.com.hr/vrijeme/?language=croatian&country=germany ukazuje nam već na veću zabrinutost: cijela Njemačka, a vjerojatno i u dijelu okolnih zemalja je u kiši, oblacima i nestabilnosti. Ako ćemo suditi po ovome, prijeđe li ta nestabilnost Alpe i naleti na vrlo zagrijanu atmosferu i tlo u Italiji, Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj, totalni nam je đumbus vrlo izgledan. Međutim osnovno je pitanje, zašto bismo se mi orijentirali i vjerovali stranim prognozama i tako podcjenjivali DHMZ? Koliko zrakoplova je trenutno u zraku nad jugoistočnom Europom? Zar svi ti stručni ljudi ne promatraju vrijeme? Po čemu je to Korošec veći autoritet od svih naših meteorologa, je li spojen na neke podatkovno izdašnije i sofisticiranije radare? Zdravo sumnjam. Jer ako je, onda je jedini mogao predvidjeti užas nad Ljubljanom i Zagrebom i Slavonijom u srijedu, te novi udar nakon samo dva dana. Ali nije. 

orkan ili tornado?  

Kolokvijalno, mnogi sada govore o tornadu nad RH, međutim za njega je karakteristična pijavica, a nju nemamo na fotografijama ovih dana. Tornada zaista jesu nešto najgore što nas može zateći. Čak i onda kad su njihove rute i vremena nastanka poznati pa se u južnom SAD-eu čak govori i o „aleji tornada“. Najčešće su pogođene države, iz Meksičkog zaljeva na sjever: Teksas, Oklahoma i Kanzas. 

Brzina razornoga vjetra u vrtlogu tornada najveća je brzina vjetra u prirodi pa sa ovih zagrebačkih mršavih 90 km/h to jednostavno nije to. Nije utjeha ali je istina. I bura na Jadranu često je bitno jača i brža. Brzina vjetra tornada može premašiti čak i 500 km/h! On može trajati kratko ali i do jednoga sata, na stazi dugoj više od stotinu kilometara. Razmjere razaranja, s podizanjem razine oceana te velikim količinama oborina, mislim kako nikome nije potrebno dodatno crtati.   

gospodarska tuča 

Pored svih tih elementarnih nepogoda i šokova, bujica i tuče s neba, u Hrvatskoj ovog ljeta imamo i gospodarsku tuču. Onu s tla. Ne zna se koja je gora, je li to ona lanjska u INI, ili je to ova najnovija plinska. Kad tome dodamo Izbaviteljevo skandalozno i tako rigidno gaženje zaposlenih žena u pravosuđu, što je logičnije nego u ovom prešućenom izvanrednom stanju kad pravosuđe ne radi, kad građani nemaju pravnu zaštitu, nego tražiti izvanrednu sjednicu Sabora? Savršeno je svejedno tko ju je predložio - opozicija, pozicija ili predsjednik. A upravo se time, potpuno promašeno, pokušavaju baviti dežurni medijski trbuhozborci adezeja.  

Njima je taj logičan zahtjev predsjednika Milanovića i oporbe jako teško pao, Izbaviteljčić je bijesan, on nam kipti. Očito sve ove afere, garnirane štrajkom u pravosuđu, doprle su i do Bruseljskih (B. Tolić) gazdi. I njihove investicije zapele su po hrvatskim sudovima. I sada što, Izbavitelj plinski prvi, mora odgovarati na pitanja, telefoni zvone, a on nam trajno želi reći kako nema afera, nema štete, ništa se ne događa… A Bruslju mora odgovarati o stvarnim svojim aferama, koje nas realno, tuku sa svih strana. Jesu li mu već gazde jasno dale do znanja da ako ovo brzo ne riješi ne će dobiti podršku za još jedan mandat? Uništenja. I sada vidi vraga - Izbaviteljčić je pobjesnio, ne zbog afera, nego zbog Bruslja. Ma kakva izvanredna sjednica? Da mu telefoni ne gore, da mu ne gori, ne bi se on šiljio s oporbom, Milanovićevim sazivanjem i dolaskom u Sabor ili ne. 

 I tako se trbuhozborci adezeja zapliću ko pilad u kučine. Zajedno s Izbaviteljem. Što dalje, sve više. Sad ih je sravnilo ne što ljudi ne dobivaju plaću, ne što se krade težak državni novac iz HEP-a i iz INA-e, nego zamislite problema: Milanović je najavio da ne će doći na izvanrednu sjednicu! A Njonjo se u kupaćim gačicama već sveselio kako će predsjednik u Saboru „morati objasniti svoj zahtjev“. Da stvarno, od presudne važnosti nisu tri gadne afere, nego što će Milanović reći o onome o čemu je već dva puta, što usmeno što pismeno, izvijestio javnost. A zašto bi on uopće morao doći u Sabor? Gdje to piše u Ustavu?  

Ovog vikenda vidjelo se koliko je saborska, sada tako raspaljena oporba, u stvari nemoćna. Što će učiniti? Što rasvijetliti? Što promijeniti? Ništa, padale su uvrjede svih vrsta i ništa konstruktivno. I to se zove radna sjednica?? Adezejci još u subotu iskazuju nepovjerenje u ikakvu korist od ove izvanredne sjednice. Nažalost točno. No, ovako proziran pokušaj distrakcije od strane adezeja, te od strane Izbaviteljevih trbuhozboraca, još nismo vidjeli. A mediji naravno (pr)odano papagajski ponavljaju isti taj njihov potpuno promašen, a onirički pjesmuljak: al' će doći il' ne doći…  

Još jednom sura komunjarska procedura, birokracija i nekakav saborski pravilnik, pojeli su istinu i odnijeli pirovu pobjedu. „Odbijanje zaključka da Vlada utvrdi odgovorne za preprodaju HEP-ova plina i nastalu štetu od 10 milijuna eura, oporba je nazvala 'vrijeđanjem i zastupnika i građana". I zaista je tako. Očito, svim  saborskim zastupnicima i svima nama trebaju jake demonstracije kako bi se ovu osionu vlast napokon stjeralo u zakonske okvire. Jer zaključak vladajućih oporba je potpuno opravdano nazvala sramotom, "bijednom epizodom Sabora", "vrijeđanjem i ruganjem", "omalovažavanjem naroda", te "šamarom štrajkašima". Damir Habijan zvan deva, ta adezejova gljiva već dugo zagađuje hrvatski demokratski prostor grebući se za bolje plaćen položaj. Najtočnija je pak bila Ružica Vukovac (Za pravednu Hrvatsku) koja je predložila da se razmisli o raspuštanju Sabora jer se nažalost srozao na najniže grane. 

Pravo pitanje je ne hoće li se ukazati Milanović, već zašto je tako hrabro izostao Izbavitelj? Genijalno je i Izbaviteljevo minoriziranje važnosti Hrvatskoga sabora („ministar ima drugu zadaću“). Kako genijalno, njih se sve to uopće ne tiče: ni Izbavitelja niti ministra. „Ovo je jedan politikantski napor“ okarakterizirao je Hrvatski sabor Izbavitelj plinski, a sasvim bezdušni.  

Čini se da je najpozitivnija stvar koja se mogla u petak popodne dogoditi ona kad je voda zaprijetila sabornici, priprijetila je da će ih sve potopiti i taj kokošinjac otplaviti u nepoznato. Indikativno u subotu popodne, grom je, kao nikad viđeno, udario i u HRT-ov toranj na Sljemenu te izazvao mnogima tako željen prekid programa. Jer, i prirodi je više nego puna kapa njih i svega njihovoga. 

sustavna dekapitacija 

U svom tom galimatijasu možemovci itekako koriste gužvu i kolju stalno i ideološki. To je jedno što znaju. O aferi na Filozofskom fakultetu profesori pišu: “Nekad mi se čini da kod nas na FF ima onih za koje staljinizam nikada nije ni prošao“. O čemu je riječ? Jedan od najvećih, ako ne i najveći hrvatski književno-teorijski autoritet, znanstvenik, akademik, profesor doktor, dugogodišnji sveučilišni profesor, Krešimir Nemec, odlaskom u mirovinu, potpuno neuobičajeno, izbačen je s Filozofskog fakulteta u Zagrebu! Tko se to usudio? „U upravi su sjedili ljudi tanašne znanstvene biografije, a o ljudskim kvalitetama da i ne govorimo“ pišu profesori FF. Četiri loša ubiše Miloša. Kad nisu u stanju dosegnuti znanstvene kvalitete i radove akademika i kapaciteta Nemeca, treba ga dekapitirati birokratski. Mediokriteti su se oduvijek jagmili kako srušiti pametnije i sposobnije od sebe. Na bilo koji staljinistički način. 

Napunivši 65 godina akademik Nemec podnio je molbu F. fakultetu da mu se produži radni odnos na još nekoliko godina. To je uobičajeni postupak, formalnost. Do sada nije bilo profesora na Odsjeku koji je odbijen. Jedino prof. Bratulić nije tražio produljenje. Akademik je Nemac s toga opravdano očekivao da će ta procedura u njegovu „predmetu“ biti tek formalnost. Međutim Uprava, (dekanica Štetić i vrlo „pravedna“ lijevo zastranjena Uprava) odlučila je profesorovu molbu glatko i besramno odbiti. Sramno, akademik Nemec nije im politički ali ni po dostignutoj visokoj znanstvenoj kvaliteti odgovarao. Rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras svojevremeno je suspendirao dekanicu Filozofskog fakulteta Vesnu Vlahović-Štetić zbog kršenja zakona i Statuta Sveučilišta u Zagrebu. Odluka o suspenziji temelji se na presudi Županijskog suda u Zagrebu iz lipnja 2020. kojom je Vesna Vlahović-Štetić pravomoćno osuđena za šikaniranje, odnosno mobing A. Čovića kao zaposlenika Fakulteta, čime je ugrožavala dostojanstvo zaposlenika u sferi komuniciranja, održavanja socijalnih odnosa i kvalitete profesionalnog statusa, stoji u priopćenju. Potpuno presedanski, akademik Nemec odbijen je tobože u ime mladih kolega, koji žele radno mjesto. No, uskoro je i jedan kolega na FF dobio otkaz, iako mlad. Ni on im nije bio na partijskoj liniji i po volji. Konačno ovakva ideološka sramota FF-ta nije novost, još je 2020. dr. Ivo Banac napisao: “Nogiranje Mislava Ježića od tzv. Vijeća na Filozofskom nije vijest.” Nego je pravilo? Sada se to baš takvim stvarno i prikazuje. 

No, gdje je sada rektor Sveučilišta? Gdje su drugi ugledni profesori da dignu svoj glas i zaštite svog prius inter pares? Gdje je HAZU? Gdje je ta pretjerano hvaljena kolegijalnost? Gdje famozna hrvatska kulturna javnost? Dok partija komesarski stupa, svi pokorno šute. Komunjarski marš kroz institucije se (nesmetano) nastavlja. Prijekih sudaca ne nedostaje.   

Da, sveučilište ima autonomiju, ali ne od svega. Sasvim je nedopustiv ovaj politički revanšizam, pokušaj negiranja ukupne vrijednosti znanstvenog rada profesora Nemeca. Ovo je otvoreno podcjenjivanje i komesarska sječa. Čak i nije samo u pitanju akademik Nemec, ovdje su srušene sve vrijednosti odavno provjerena znanstvenog rada i sve dobre uzance jedne sveučilišne (nekada) humanističke struke.  

Nije upitno da je FF, odlaskom legendarnog profesora i vrhunskog znanstvenika i intelektualca Krešimira Nemeca, mnogo izgubio ali su politički mediokriteti naoko profitirali. „Oproštaj“ od neponovljivog kalibra profesora, posebno na ovako ružan i sramotan način, leži na savjesti Uprave FF. Imaju li je? (Ispričavam se na opširnosti).                                                                       

Javor Novak