Javor Novak: Dolijala „novinarka godine“

Pin It

Perjanica ideološke borbe, mirisno cvijeće ljevice i orjunaša, njihova Danka partizanka, dolijala je hrvatskome pravosuđu. Toga su se od početka pribojavali i u tzv. Hrvatskom novinarskom društvu, koje je tek skup ideoloških prvoboraca. Zato su oni nju nagradili i proglasili novinarkom godine.

Mislili su pa ne će valjda naše pravosuđe proganjati jednu novinarku, našu novinarku, jer valjda novinari su kasta iznad svih, oni nikada ne mogu biti krivi, ali su se grdo prevarili. Zato su se i preventivno toliko derali protiv suca Turudića, predosjetili su oni vrrlo dobro da će on raditi svoj posao, a ne štititi puke ideološke novinarčiće gladne naslovnica, tiraže i slave. Pod svaku cijenu. Pa čak i upadom na tuđu imovinu.

Danku Derifaj sada se ponovno želi izdignuti na razinu slučaja, žrtve pravosuđa i navodno totalitarne države. Galami se, svi su novinari - pouzdanici na stražnjim nogama. Danka zgubi-danka koja se verala po tuđoj imovini i tražila trešnje sada se još jednom želi obraniti i proizvesti u uzor novinarske profesije. Jao takvoj profesiji. Čak ni razvikanoj i precijenjenoj odvjetnici Sloković sada nisu važna djeca koja su ustrašena gledala nepoznate ljude s nepoznatom opremom kako zure u njih kroz staklo njihova doma. I nešto govore u mikrofon ne mareći za interes male djece. Kako se slobodno šeću po njihovoj terasi i prstima upiru u njih. Ne, to je valjda normalno. Djeca prvo! Čak odvjetnica ide tako daleko da navodi neistine kako spomenuta terasa uopće nije Thompsonovo vlasništvo nego je uzurpirana. Ne znam jedino je li netko toj velikoj odvjetnici rekao kako postoji ustanova koje se zove Gruntovnica?

Nevjerojatno dokle idu dreka i uporne laži tih ideoloških novinara sirotana, a leftarda: nešto je to slično proslavi dana lažnog ustanka u Srbu. Ne može se nikakvim povijesnim činjenicama negirati taj ustanak. Ne-ne nikako jer, kad bi taj nadnevak pao, padaju i sveučilišne karijere, padaju i političari koji su godinama trubili kako je taj ustanak legitiman, istinit i nadasve povijesno utemeljen. Tako i sada, kad se ne može negirati da se neka novinarka majmunirala po ljestvama i penjala na terasu neke kuće, može se lagati kako to uopće nije Thompsonovo vlasništvo. Tobože brani se pravno stanje, a u stvari novinarku-provalnicu. Jer čak da to i nije Thompsonova terasa, a jest, ona je onda vlasništvo svih drugih stanara te kuće. Pa onda pitam: jesu li joj oni dali dozvolu da se pentra i kamerom snima prilog s terase koja je (tobože) njihova?  

Sličica: Priča mi kolega kolumnist kako je svojevremeno bio u Opatiji izvještavajući s nekog događaja. I kako je znatiželjno lutao kad je već bio dolje i imao službeni automobil, ugledao je vodu boje mlijeka kako se ispušta i TE Plomin i ulijeva u istoimeni zaljev uništavajući riječno - morski život u njemu. Spustio se niže iz gradića Plomina u tvornički krug i krenuo foto-aparatom snimati taj ekocid. Kad li na nekoliko metara od obale ugleda odraslu krepanu lisicu. I naravno snimi i nju. Sad je li ona noću pila tu vodu pa krepala ne zna se, kao i da li je točna tvrdnja da se bijesne lisice čovjeka ne boje te da se onda spuštaju i do vode.

Bilo kako bilo, on je primijetio neku muvanu među radnicima Plomina koji su obučeni u plave kute trčali prema njihovu službenom automobilu. Kolega se zato brzo skupio i pojurio automobilom do izlaza iz tvorničkog kruga. Pitate se zašto je tako postupio? Pa zato, kazao mi je on sam, što bio on ili ne bio novinar, nije ni tražio još manje dobio ikakvu dozvolu za ulazak u krug tvornice. Pogotovo nije dobio dozvolu da slobodno luta tim pogonom i još snima ono što on hoće i ono što on pronađe. Dakle, sve je jasno i s našom premilom Dankom: upala je u tuđe dvorište. Svejedno da li je ono bilo Thompsonovo ili drugih stanara te kuće. I sad se ona kroz medije uporno dere na sva usta kako je ona profesionalna, kako je samo obavljala svoju dužnost. Možda i je ali nam još nije otkrila za koga?

Javne osobe teško da mogu imati privatni život, ali odvjetnica Jadranka Sloković ga niti ne krije, javno se hvali ljubavnom vezom s odvjetnikom Čedom Prodanovićem. A on je kao mladi pupoljak slučajno s faksa upao ravno baš u Državno tužiteljstvo Jugoslavije. Ništa manje. Zatim je punih 15 godina obnašao dužnost zamjenika općinskog tužitelja pa kad se dokazao podobnim tada je avanzirao u zamjenika okružnog tužitelja pa opet gore, sve gore i gore - sve do Državnog tužiteljstva. Provjeren drug. Imao je, kako piše wikipedija, ništa manje nego čak 47 zamjenika, dakle moćan je to neki i svjestan drug bio. Naše gore list. Šteta jedino što je zbog političkih promjena i raspada Jugoslavije obnoć svenuo: već godine 1991. morao je napustiti položaj u pravosuđu. Ali zašto, zašto? Kad je bio tako silno sposoban i stalno je napredovao? Čemu? No, ubrzo se snašao i postao velik privatni odvjetnik u svojoj trećoj dobi. A pronašao se i u ljubavnoj vezi s velikom odvjetnicom. Vrana vrani.

Sad će oni zajedno ordinirati na obrani Danke. Što po sudovima, što po njihovim zakupljenim medijima. A ona će jadna sada imati manje vremena da se pentra, jer će morati do svih hrvatskih pa onda i europskih sudova da im dokaže kako Hrvatska nije u kapitalizmu. A je. Notorno je. I privatna je imovina neprikosnovena. Kad to ne bi bilo tako, kako bi onda strani investitori uopće  dolazili u Hrvatsku? Kako bi investirali? Kako bi se ovdje uopće osjećali sigurno i osobno i za svoju imovinu? Ali Danka vjerojatno žudi za Titovim povratkom na staro. Ona je mislila da može, sve ona može, pa ona je novinarka ne, a kad tamo postala je optužena novinarka godine. Možda i mis pravosuđa 2025-te?

Mislio sam da se s Izbaviteljem ne ću moći ni u čemu složiti ali sam se prevario. Ima čovjek potpuno pravo kad im poručuje: „Pozivam sve one koji su odmah odlučili to svaliti na Vladu, na nas, na mene osobno, na ministricu - da malo smire loptu i smire taj ton sveopće histerije lijevog aktivističkog spektra u Hrvatskoj…!“ Sveopće histerije aktivističkog spektra - naglašavam, a ne samozvanog HND-a.

Danka Derifaj komandos je novinarstva koja svojim merdevinskim poduhvatima dovodi u pitanje bilo čiju imovinu u Hrvatskoj. Bio je to tragičan potez novinarskog društva da ju proglasi novinarkom godine, a sada je on upravo postao njihov i uzaludan i komičan pokušaj. Pade im njihova slavljenica. Zajedno s njihovom velebnom nagradom. Poo-zdrav žiriju!

Javor Novak