Zbog ulaska u OECD hrvatska vlast odustaje od dijela sinekura u javnim poduzećima: Živi bili, pa vidjeli!
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 01 Svibanj 2025 07:01
Vlast se ponovno bavi uređivanjem upravljanja poduzećima koje ima u svojem vlasništvu.
Ministar financija Marko Primorac najavio je kako će novi zakonski okvir o kojem ovaj tjedan raspravlja Sabor omogućiti transparentniji proces izbora članova nadzornih odbora u državnim poduzećima u kojima će najmanje 33 posto članova morati biti
"neovisno u odnosu na društvo i vlasnika u smislu dioničkih udjela ili ostvarivanja prihoda iz poslovnog odnosa s društvom ili povezanim društvima".
To znači da bi nešto više od trećine članova nadzornih odbora trebali biti ljudi koji nemaju vlasnički udio u poduzeću koji nadziru niti su u poslovnom odnosu s poduzećem ili povezanim tvrtkama koji im donosi prihod.
Depolitizacija i profesionalizacija upravljačkih struktura uvjet je za primanje Hrvatske u OECD, Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj. Nadzorni odbori trebali bi uprave društava birati na javnim natječajima i tako će se zadovoljiti forma depolitizacije.
A što smo radili dosad?
Ciničniji promatrači hrvatske stvarnosti mogli bi se zapitati da kako to da do 2025. godine upravljanje državnim kompanijskim portfeljem još uvijek nije depolitizirano pa čak niti formalno?
Čim se takne u državna poduzeća taknulo se vezivno tkivo same vlasti jer državne su tvrtke nerijetko alat za ostvarivanje političkih ciljeva. Pustiti državno poduzeće da bude vođeno na čistim za poduzeće najzdravijim principima uz nezavisne nadzornike koji znaju čitati, a ne samo listati poslovne knjige operacija je zapravo visokog rizika jer političkim vlastodršcima smanjuje manevarski prostor u osiguravanju svojeg karijernog opstanka.
To je jednostavno tako. Izrazimo li se u terminima hrvatske gramatike, predsjednik Vlade s predsjednikom ili predsjednicom uprave državnog poduzeća može razgovarati koristeći samo imperativ, odnosno ‘Napravi to...!’, a kad se nađe s predsjednikom ili predsjednicom uprave privatnog poduzeća onda mora pribjeći kondicionalu, odnosno ‘Ako vi, onda mi ...”
O državi u kojoj posluju svi su na neki način ovisni, ali ta razlika u načinu je ono što je važno. Još jednom ćemo raspravljati o neovisnosti stručnih pojedinaca dovoljno obrazovanih da preuzmu ulogu poslovnih nadzornika poduzeća u državnom vlasništvu, onih poduzeća u kojima poslovne odluke nisu uvijek, a možda ni većinom vođene najboljim poslovnim interesom, one kompanije u kojima su natječaji za posao uvijek pod sumnjom da su namješteni, u kojima nikad zapravo ne znate hoće li sutra osvanuti na naslovnici kakvog portala u novoj sočnoj aferi. Inače, posluju solidno na aktualnom valu viška novca i sveopćem manjku kadra.
Pitanje neovisnosti stručnjaka
Vrijedno je još jednom otvoriti pitanje što ljude uopće čini nezavisnima? Trebali bi željeti biti i ostati nezavisni te odoljeti mogućoj pojavi želje da osobno profitiraju na zavisnosti, odnosno da svoju početnu neovisnost protrguju za neku prizemniju korist. Velike su šanse da se takve prilike u okruženju državnih kompanija ukažu. Da bi uopće na početku bili neovisni moraju imati materijalnu samodostatnost, odnosno gubitak preuzete funkcije u nadzornom odboru trebao bi biti nešto što mogu podnijeti bez pretjerane štete za svoj poslovni i materijalni položaj. Neovisnost podrazumijeva u određenoj mjeri poštovanje osobnih principa, a oni nekad znaju biti skupi pa neovisan stručnjak valja biti spreman platiti ih.
Ispune li se ti uvjeti neovisnost ipak ne može neometano cvjetati jer su joj nužni i neki vanjski uvjeti. Dovoljno je kratko ih navesti. Riječ je o pravnoj sigurnosti i svođenju korupcije na minimum. Bez osiguravanja ta dva uvjeta neovisnost pojedinca u sustavu nadzora državnih kompanija neprestano je ugrožena što otvara novo pitanje, ono o motivaciji zaista neovisnih stručnjaka koji su materijalno samodostatni da se upuštaju u takav angažman.
Smisao depolitizacije i profesionalizacije nadzora i upravljanja državnim poduzećima je barem djelomično oduzimanje jedne poluge moći iz ruku političke vlasti. Je li vlast zaista spremna od te poluge odustati ? Do sad nikad nije bila spremna. Ni jedna.
