Rumunjski izborni preokret: Je li ova zemlja poligon EU za zaustavljanje suverenizma?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 27 Svibanj 2025 19:02
Nicușor Dan, pro-briselski kandidat u Rumunjskoj, u dva tjedna dolazi s 2,4 milijuna na preko šest milijuna glasova i pobjeđuje Georgea Simiona, suverenističkog političara koji je nadmoćno pobijedio u prvom krugu. Nikome čudno. Ali da su uloge bile obrnute, Bruxelles bi već digao uzbunu, tumačeći pobjedu suverenista opasnošću. Dvostruki standardi EU elite.
Niz vrlo čudnih političkih događanja zapljusnuo je obale višenacionalne europske tvorevine s glavnim gradom Bruxellesom – Europske Unije. Nakon konstantnih višegodišnjih sukoba, sporova i pritisaka briselske elite s državama Višegradske skupine – Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka – EU proširila je politički pritisak na druge države u kojima se stvorila snažna suverenistička opcija.
Italija, Francuska i Njemačka – je li demokracija u opasnosti u najvažnijim državama EU?
Možemo se, čisto radi sjećanja, osvrnuti i prisjetiti sudskih progona kojima su bili izloženi najvažniji suverenistički lideri Italije i Francuske, Matteo Salvini i Marine Le Pen.
Salvini je bio optužen da je kao ministar nezakonito sprječavao iskrcavanje ilegalnih imigranata sa jednog broda, što samo po sebi prosječnom čovjeku izgleda kao nonsens optužnica. Naime, u neka druga vremena, ministri bi dobili pohvale za sprječavanje kršenja zakona i ilegalnog ulaska stranih državljana u suverenu državu. U današnja vremena se ministri vuku po sudu. Naravno, posebno ako su suverenističke opcije.
Nedavni slučaj sudske presude zatvorom i zabranom političkog djelovanja Marine Le Pen podsjeća na neka prošla vremena i način kako su se mračne ideologije 20. stoljeća obračunavale s političkim protivnicima. Sudskim presudama je to sve bilo legalno. Marine Le Pen je najveći oporbeni protivnik Macrona i lider stranke Nacionalnog okupljanja. Sud u Francuskoj osudio je Le Pen na kaznu zatvora od četiri godine, od toga dvije uvjetno, i na pet godina zabrane političkog djelovanja.
Sve to ide u prilog opciji Emanuela Macrona, kojega podržava snažna i moćna francuska masonerija, ali i drugi politički-gospodarski krugovi koji žele nestanak utjecaja suverenističkih opcija s političke scene Europe.
O besmislenim, antidemokratskim i totalitarističkim idejama zabrane AfD-a u Njemačkoj, koji ima podršku jako velikog broja Nijemaca, nije potrebno trošiti riječi – osjeća se jak miris autokratskog, pa i totalitarističkog razmišljanja, u odnosu na ideje političke slobode i temeljne zasade demokracije na kojima je izgrađena dobra stara Europa, koja je danas prošlost koje se sjećamo.
Dapače, upravo oni koji optužuju AfD za totalitarističke ideje, svojim postupcima i razmišljanjima potvrđuju da su suštinski puno bliži tom spektru ideja i razmišljanja nego AfD.
Napomenimo i ovo: Italija, Njemačka i Francuska su temeljne države Europe sa razvijenim demokracijama davno prije stvaranja EU. Sada se u njihovim državama odigravaju politički procesi koji zabrinjavaju mnoge ljude.
Važnost Moldavije i Rumunjske za NATO i EU
Stječe se dojam da izbori u Moldaviji i Rumunjskoj nisu smjeli ‘pobjeći iz ruke’ pro-europskim i pro-NATO opcijama u Moldaviji i Rumunjskoj, nasuprot suverenističkih koji su zbog povijesne bliskosti i gospodarske koristi željeli imati neutralne političke odnose prema Rusiji (koja je zadnjih 20 godina definitivno odbacivana konstantno iz Europe, prije svega politikom transatlantizma SAD-a i Velike Britanije).
Nakon čudnih izbornih događanja u Moldaviji, dogodila su se još čudnija u Rumunjskoj.
Bitno je istaknuti da se radi o dvjema geopolitički važnim državama koje se nalaze na jugoistočnoj i južnoj granici Ukrajine, s pristupom Crnom moru i blizinom crnomorske ukrajinske luke Odese, koja je posljednji grad u rukama Ukrajine na Crnom Moru. Crno more je vrlo važna strateška točka za Rusiju, Ukrajinu, ali i NATO savez koji gradi veliku bazu na obali Crnog mora. Ne veliku, nego najveću u Europi, i to točno nasuprot Krima – ključne geopolitičke i vojne točke Crnog mora.
Time taj prostor postaje strateški, vojno i geopolitički važan u budućim potencijalnim sukobima ili političkim pritiscima, bilo prema Rusiji, ili potencijalno prema Ukrajini, ovisno o razvoju događanja.
Podsjetimo se da su u I. svjetskom ratu, kao i II. svjetskom ratu, ovi i širi prostori bili poprište najvažnijih bitaka koje su umnogome odlučile ishod ratova. To dovoljno govori o važnosti tog prostora, o čemu bi se moglo mnogo napisati.
NATO dolazi u blizinu Krima u Rumunjskoj – to je činjenica o kojoj se malo priča.
Moldavija i njeni čudni izbori
Moldavska predsjednica Maia Sandu osvojila je drugi mandat na izborima krajem 2024. porazivši svog suparnika Alexandra Stoianogla, kojeg podržava tradicionalno proruska Socijalistička stranka.
Prevagu su po prvi puta u povijesti Moldavije donijeli glasove dijaspore, jer je Sandu unutar Moldavije izgubila izbore.
Na glasanju je zabilježen najveći broj glasača u iseljeništvu koji su sudjelovali na izborima u Moldaviji od 2010. kada je dijaspori prvi put dopušteno glasati.
Unutar granica Moldavije, rezultati su pokazali da je Sandu zapravo izgubila izbore od Stoianogla s malom razlikom od 48,8 posto naspram njegovih 51,2 posto. Ali glasovi iz dijaspore su okrenuli pobjedu u korist pro-europske kandidatkinje.
Odaziv moldavske dijaspore bio je začuđujuće ogroman u odnosu na prošle izbore.
U samoj Moldaviji je to izazvalo sumnje i nezadovoljstvo velikog dijela pučanstva.
A sada Rumunjska.
Rumunjska i još čudniji izbori
Nećemo puno pisati o poništenju prvog kruga izbora u kojem je pobijedio suverenistički kandidat Georgescu, jer se o tome mnogo zna. To je politički presedan u Europi koji se nikada nije dogodio, a asocira na umješnost politike u izborne rezultate. Osim toga, kao i Le Pen, tako je Georgescuu zabranjeno ponovno kandidiranje. Stariji čitatelji sjećaju se agresivnih političkih i medijskih zahtjeva, u tada komunističkoj Jugoslaviji, za sudsku zabranu kandidiranja Franji Tuđmanu i njegovom tadašnjem HDZ na prvim izborima 1990. godine.
Sjećanja bude neodoljive asocijacije.
Krenimo dalje: u prvom krugu novih “neponištenih” predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, održanom 4. svibnja, suverenistički vođa George Simion trijumfirao je s 4.749.821 glasom, što je jednako 40,9% za suvrenista, praktički udvostručivši broj glasova svog glavnog protivnika, Nicușora Dana, koji se zaustavio na 2.452.308 glasova, što odgovara 21,1% euro-centrista. Ogromna, naizgled nepremostiva razlika.
Drugi krug: čudan preokret
U drugom krugu izbora 18. svibnja situacija se iznenada preokrenula:
Nicușor Dan je dobio 6.247.183 glasa, što je jednako 53,6% za euro-centrista.
George Simion je sakupio 5.407.881 glasova, što je palo na 46,4% za suverenista.
Dan je tako dobio gotovo 3,8 milijuna glasova više nego u prvom krugu. Povećanje od +154% u roku od dva tjedna.
Simion je, u međuvremenu, dobio samo 658.000 glasova više, unatoč tome što je bio vodeći kandidat, vođen duboko ukorijenjenim narodnim pokretom i suverenističkom porukom koju stanovništvo sve više čuje.
Dvostruki standardi: što bi bilo da se dogodilo obrnuto?
Zamislite da je suverenistički Simion napravio sličan povratak: s 2,4 na preko 6 milijuna glasova, pretekavši proeuropskog Dana. “Progresivne” europske novine bi velikim slovima objavile naslove: „Upozorenje na rusko miješanje“, „Putin pobjeđuje u Bukureštu“, „Prijetnja europskoj demokraciji“.
I umjesto toga, danas, tišina.
Svi su tihi. Nema sumnje. Nema zahtjeva za provjeru izbora, nema posebne komisije EU.
„Čuvari demokracije“, Macronovi, Starmeri, briselski aparat – čestitaju Danu. Sve uredno, sve savršeno.
Naprotiv, slave ga kao prvaka EU i njene politike koju svi obožavaju.
Jasno je da k’o dan da Danov uspjeh nije samo politički, već prije svega sistemski. Sustav koji nagrađuje one koji su usklađeni s eurocentričnom agendom, na štetu narodne volje jasno izražene u prvom krugu.
Rumunjska, u ovom kontekstu, postaje poligon za testiranje: ako suverenističkog kandidata zaustavi lavina glasova u zadnji čas, nitko ne istražuje. Ali da je smjer bio suprotan, već bismo bili usred demokratske krize koju je “vodila Moskva”.
Ishod ovih izbora zaslužuje više od slavlja. Zaslužuje istragu, barem poštenu medijsku. Koja se neće dogoditi, jer je pobijedio “naš” i “poželjan” kandidat koji želi čvrst i jasan nastavak politike birokratskog Bruxellesa. Čak i kada je taj Bruxelles stavljen pod kritiku SAD-a zbog nedostatka i manjkavosti demokracije. Samo Bruxelles treba skupiti sve tzv. europske snage, kojima su suverenisti koji se bore za svoj narod samo – smetnja.
Osjeća se miris jake centralizacije EU i daljnjeg smanjenja suvereniteta njenih država članica. Osjeća se da demokracija je trijumf pravog i poželjnog kandidata za Bruxelles, a ne poštovanje narodne volje, te slavljenje pobjede bilo kojeg kandidata kojega je narod izabrao.
Postoje poželjni i nepoželjni kandidati – to je agenda koja je posljednjih godina toliko narasla da je postala nešto uobičajeno.
Premda je duboko nemoralna i antidemokratska.
I danas, u Rumunjskoj nakon poništenih izbora i čudesnog preokreta u novim izborima u drugom krugu, mnogima nije jasno je li doista pobijedio slobodan glas ili nepogrešivi mehanizam europskih elita?
