Ove subote dvostruki dan žalosti za ‘hrvatske’ ljevičare
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 03 Srpanj 2025 18:09
Mislila sam da neću više, ali moram. Iako je manje-više sve rečeno o koncertu Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu, ostalo je tek nekoliko dana do subote. Subote do koje ‘hrvatski’ ljevičari odbrojavaju s većim žarom nego kad čekaju Novu godinu. No, možda su neki zaboravili da je ova subota ujedno i prva u mjesecu. To znači da će za ‘hrvatske’ ljevičare ona biti dvostruki dan žalosti:
em Thompsonov koncert na Hipodromu, em javna molitva krunice. Možda se zbog sebe brinu na temu zdravstvene skrbi? Jer, toliko je za njih uznemirujućih faktora u jednome danu… Plus zatvaranje dijela prometa u Zagrebu. Nešto neviđeno.
Zašto navodnici na ‘hrvatski’ ljevičari?
Vrlo mi je teško napisati hrvatski ljevičari ovako, bez navodnika. Razlog je vrlo očit: u Hrvatskoj ljevica, budimo realni, jednostavno ‘ne diše’ hrvatski. Štoviše, možda bi u ovom kontekstu i riječ ljevica trebalo staviti pod navodnike. Pola njih (ako ne i više) koji se takvima deklariraju, ne bi znali ni definiciju ljevice. A bome ni desnice. Kod nas ljevičari uglavnom glume ljevičare. U stvarnosti, ljevičarenje im dođe kao biznis. I vjerojatno su samo u svojim uskim krugovima čuli da im protivnici trebaju biti oni koji se uklapaju u vrijednosti vjere, obitelji i domovine. Ove domovine.
No, što je potonje za ljevičare u Hrvatskoj?
Oni vjeruju u “Svemir”.
Preferiraju mačke u odnosu na djecu. Stablo u odnosu na čovjeka.
Ali, više od svega, ljubitelji su svake druge zemlje iznad Hrvatske. Osobito jedne bivše.
To što žive u Hrvatskoj za njih je – kazna. Zato su ‘hrvatski’ ljevičari, kojima je (očito i institucionalno) dopušteno javno prozivati, verbalno pljuvati, ponižavati i vrijeđati, klevetati, difamirati, dehumanizirati, prenemagati se, trubiti i udarati u bubnjeve dok katolici mole i demonizirati Thompsonov koncert te smišljati “umjetnička djela” koja degradiraju hrvatske nacionalne simbole, u ovom tekstu pod navodnicima.
Strah od subote
Odatle, zapravo, i potječe cijela ova histerija oko subote pred nama. Ljudi uglavnom ne vole izlaziti iz svoje zone komfora. A ‘hrvatski’ ljevičari su navikli da se ide uz dlaku njihovih ideja, zamisli i događanja. Zato je panika ove subote. Zato je buka i ometanje svake prve subote. Nije tek koncert kakve ‘jugo-zvijezde’ ili slavlje komunističkih praznika. Baš suprotno.
I, paradoksalno, sve to dolazi od onih koji se kunu u promicanje pluralizma mišljenja i sve one već prožvakane fraze prihvaćanja i tolerancije, ali samo ako se podudaraju s njihovim stajalištima. Inače, u njihovoj glavi im postajete neprijatelj. I nema sumnje da dolazite na kakav ‘popis’ nepoželjnih.
No, čujem da ima novih (znanstveno) fantastičnih i gotovo nevjerojatnih savjeta za one koji idu na Hipodrom. Kako je, sudeći po medijima, prijetnja baš sve – od prometa do sunca na nebu, zapratite HZJZ za više savjeta. Ja ovaj put izdvajam tri favorita.
Upute za ‘ratni’ Hipodrom?
Valjda su svi koji dolaze na Hipodrom dosad skinuli aplikaciju o kojoj su detaljno govorili na konferenciji za medije članovi Thompsonovog tima još 6. lipnja. Na njoj su sve važne informacije oko samog događaja. No, i Hrvatski zavod za javno zdravstvo ima savjete. Neki od njih podsjetili su me na doba korone, a neki na rat. I to na scene kad su poginulima oko vrata nalazili medaljone s pohranjenim podacima.
Pamtimo li još kad su nas upozoravali da mahnito peremo ruke? Do 2020. svi smo, eto, hodali prljavih ruku, a nismo to ni znali. Djeci je u vrtiću te godine (znam iz osobnog iskustva) koža na rukama pucala od isušenosti zbog prekomjernog pranja i dezinfekcije. “Mama, danas smo prali ruke 59 puta, brojala sam”, jedna je od rečenica koje pamtim iz 2020.
Zato HZJZ i za 5. srpnja 2025. ima izniman savjet:
“Perite ruke sapunom i vodom ili barem koristite dezinficijens za ruke, pogotovo prije diranja hrane te nakon korištenja wc-a”. Za zamisliti se…
“Izloženost zvuku visokih decibela može oštetiti vaš sluh, ako ste osjetljivi na glasne zvukove, ponesite sa sobom pomagala koja štite sluh od buke poput čepića ili slušalica za prigušivanje buke”, poručuju iz HZJZ (ljudi koji možda nisu nikad bili na javnom koncertu?).
Hoće li možda nakon ovog savjeta i ministar Fuchs preporučiti prosvjetnim djelatnicima čepiće ili slušalice za prigušivanje buke u školama? (Ta, sluh svih stanovnika Hrvatske zaslužuje jednaku brigu, zar ne?)
Treći savjet neću ni komentirati premda sam se zapitala je li namijenjen koncertu ili ratnom području. (Scene s medaljonom oko vrata.)
“Imajte sa sobom papirić s osobnim podacima i podacima vaše kontakt osobe, kako bi vas druge osobe, u slučaju potrebe, mogle identificirati i stupiti u kontakt s vašim bližnjima.”
(Ne)vidljivi ratovi
Kako me javno zdravstvo potaknulo, razmišljam o ratu i, ne daj Bože da se ponove scenariji slični devedesetima, retorički se pitam bi li nas bolje obranili oni koji dolaze iskrenih namjera na Hipodrom ili molitvu na trgovima, ili oni koji se bave performansima na asfaltu i nad hrvatskom zastavom.
I 30 godina nakon 1995. Hrvatska i dalje, i to konstantno, vodi (ne)vidljive ratove. Oružje i oruđe su medijski prostor, ideološka nametanja i indoktrinacija povijesnim lažima. Dovoljno za napraviti nepopravljivu štetu generacijama.
Zaboravljaju ‘hrvatski’ ljevičari da sloboda nije rezervirana samo za njih. Pogotovo ona, Ustavom zagarantirana. Moja trenutna, iz članka 38, “sloboda mišljenja i izražavanja misli”. I ona iz članka 40, koja jamči “slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja”.
Ali i kad im dođe ponovna želja za širenjem lažnih vijesti, panike i neopravdanog straha od subote, neka ne brinu. Za njih će se sigurno i pjevati na Hipodromu i moliti na trgovima.
