Marko Perković Thompson: Zašto je njegova glazba važnija od TBF-a i mainstream kuruzara
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 03 Srpanj 2025 19:05
Marko Perković Thompson već godinama izaziva snažne reakcije u javnosti, no rijetko tko se ozbiljno bavi analizom njegove glazbe. Danas donosimo cjelovitu dekonstrukciju mita koji je nastao oko njegovog stvaralaštva, posebno među onima koji se vole nazivati glazbenim znalcima s lijevog spektra.
Mit o Thompsonu: Popularan, ali glazbeno bezvrijedan?
Radi se o mitu koji su, nažalost, uspjeli raširiti ne samo među „svoje“ nego i među „naše“: da je Thompson popularan, ali je njegova glazba tobože “kuruza” – u usporedbi s TBF-om ili urbanim izvođačima poput Mileta Kekina.
No je li to doista tako? Postoje li objektivni kriteriji za procjenu glazbene kvalitete? Iako je percepcija glazbe subjektivna, profesionalna glazbena produkcija poznaje mjerljive parametre. To uključuje:
1. Produkcijska kvaliteta Zvučna čistoća (clarity) – Koliko su svi elementi pjesme jasno čujni i uravnoteženi? Balans frekvencija – Je li pjesma dobro izbalansirana između basa, srednjih i visokih frekvencija? Dinamički raspon – Razlikuju li se tihe i glasne sekcije? Prevelika kompresija može smanjiti kvalitetu. Miks i mastering – Koliko su profesionalno obrađeni finalni zvuk i nivo pjesme?
2. Glazbena struktura Harmonijska kompleksnost – Koristi li pjesma zanimljive i promišljene harmonije? Ritmička složenost i točnost – Je li ritam precizan, zanimljiv i u skladu sa žanrom? Melodijska originalnost – Sadrži li pjesma pamtljivu i jedinstvenu melodiju?
3. Tekstualna vrijednost (za vokalnu glazbu) Kreativnost i dubina teksta – Ima li tekst slojeve značenja, stilsku vrijednost, rimu, naraciju?
Artikulacija i interpretacija – Koliko je uvjerljiva izvedba vokala, emocija, fraziranje?
4. Inovativnost i originalnost Donosi li pjesma nešto novo u produkcijskom, glazbenom ili konceptualnom smislu?
Izbjegava li klišeje i kopiranje?
5. Tehnička izvedba – Za instrumentalnu glazbu: koliko je izvedba glazbenika tehnički zahtjevna i precizna? Za elektroničku produkciju: koristi li se napredna tehnologija i zvučni dizajn?
6. Profesionalni standardi – Usklađenost s industrijskim normama (radio-friendly forma, duljina, kvaliteta zvuka). Kompatibilnost s formatima za distribuciju (streaming platforme, radio, itd.)
Kada te kriterije primijenimo na glazbu i izvedbu Marka Perkovića Thompsona svaki objektivni i nepristrani glazbeni kritičar (a takvih među mainstreamlijama uopće nema) dao bi mu visoke ocjene , a u nekim kategorijama i najizvrsnije.
Ipak ima jedna kategorija, možda i dvije (3.i 4.) po kojima je Thompson, da se poslužim njegovom metaforom, sokol za sve ostale “šišmiše i vrane”. A to je tematika i inovativnost. Još je davno (nažalost) genijalni Veselko Tenžera rekao da kad bi od od naših pjesama pokušala sastaviti jedna idealna osoba da bi ta osoba imala samo srce i one doljnje organe…Ništa glava/mozak, ništa ruke, noge, trbuh mišići, samo srce i …
Tematski i emocionalni odmak od estradnog prosjeka
Tu je Thompson napravio pravu malu revoluciju; tematika njegovih pjesama najmanje je ljubavna (iako ima prekrasnih ljubavnih pjesama), a i kada je ona korespondira sa temama koje zapravo su sve teme našega života. On usjeca svaku riječ svojih pjesama u samo bilo života današnje Hrvatske (i BiH) tematizrajući najneuralgičnija pitanja naše prošlosti sadašnjosti i budućnosti. On dakle čini ono što su brojni umjetnici (pa i proroci) u povijesti činili. Izlazi iz tematskog kanona vladajućeg režima i time automatski biva subverzivan za one koji vladaju narativom, a veliki megafon onima kojima je taj vladajući narativ zabranio govor. To je pravi poziv umjetnika kroz povijest.
Tenžerina opaska, iako izrečena s ironijskim odmakom, točno opisuje prevladavajuću emocionalnu matricu estradne glazbe u bivšoj Jugoslaviji i kasnijoj Hrvatskoj: ljubavne pjesme bile su i ostale emocionalno središte popularne glazbe. Glazbeni diskurs često se vrtio oko ljubavne patnje, čežnje, prekida, požude i zanosa – najčešće bez dublje refleksije o društvenim, povijesnim ili duhovnim temama.
Domoljublje kao umjetnički akt
Dakle, što donosi Thompson?
1. Tematski zaokret
• Thompson je u domaću glazbu uveo domoljubne, ratne i duhovne teme, bez ironije i bez pokušaja dekonstrukcije. On pjeva ozbiljno o Bogu, Domovini, ratu, patnji i povijesti.
• Njegove pjesme često imaju povijesni ili liturgijski ton, što je rijetkost u popularnoj glazbi.
2. Retorička i emocionalna ozbiljnost
• Dok ljubavne pjesme često koketiraju s banalnošću, Thompson svoje teme tretira s visokom emocionalnom i retoričkom napetošću – koristi epski, gotovo liturgijski govor.
• U tom smislu, njegova glazba može djelovati kao “ozbiljna glazba za mase”, što je svojevrstan paradoks i umjetnički novum, a u svakom slučaju mokri san svih glazbenika svih fela.
3. Kolektivna emocija umjesto individualne
• Umjesto introspektivne ljubavi prema jednoj osobi, Thompson evocira emociju pripadnosti: ljubav prema Domovini, narodu, vjeri, zajednici.
• To je zaista osvježenje u sadržajnom smislu – njegov rad postavlja širi emocionalni horizont, koji uključuje tragediju, ponos, žrtvu i nadu, a ne samo ljubavni zanos.
Ozbiljna glazba za ozbiljne ljude
Može se reći da je Thompsonov tematski okvir doista novum u hrvatskoj glazbenoj produkciji: ne zato što prvi koristi domoljubnu temu, nego zato što ju stavlja u središte glazbenog izraza, pritom oblikujući vlastiti glazbeni idiom.
Time razbija tenžerinski stereotip o hrvatskoj glazbi kao sentimentalnom monologu između srca i spolnog nagona. U tom smislu, njegov rad predstavlja svjetonazorsko, poetsko i emocionalno širenje hrvatske glazbene matrice.
Dakle dragi moji “lijevi kvalitetnjaci” koji nikada ne ćete izaći iz svoje močvare, vaša glazba je obična kuruza u usporedbi sa glazbenim izričajem, djelom i pojavom koju predstavlaja Marko Perković Thompson!
Sorry, ali tako je.
