WHO nastavio napadati prava savjesti
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 28 Listopad 2025 17:01
Iako ne postoji međunarodno prihvaćeno pravo na pobačaj, to nije spriječilo UN-ove “stručnjake” za ljudska prava u tijelima za praćenje ugovora da insinuiraju takvo pravo
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je drugo izdanje svojih smjernica o pobačaju za 2022., s onim što se čini jedinom svrhom uključivanja oštrijeg jezika protiv prigovora savjesti na praksu pobačaja od strane pružatelja zdravstvenih usluga.
Prvo izdanje smjernice inzistiralo je na tome da “pristup i kontinuitet sveobuhvatne skrbi o pobačaju budu zaštićeni od prepreka stvorenih prigovorom savjesti” i pozvalo je nacionalne vlade da to reguliraju. Tvrdio je da “prigovor savjesti u odredbi o pobačaju može postati neobranjiv” ako se pokaže nemogućim regulirati prigovor na način koji “poštuje, štiti i ispunjava prava tražitelja pobačaja”.
Glavno ažuriranje u drugom izdanju smjernica od više od 200 stranica bio je odlomak koji raspravlja o sustavnom pregledu literature financiranom od strane Programa za ljudsku reprodukciju (HRP), UN-ovog višeagencijskog projekta smještenog u okviru WHO-a koji je objavio izvorne smjernice.
Prema autorima pregleda, u jedanaest zemalja koje su anketirali nisu uspjeli “identificirati nijednu zemlju ili okruženje u kojem je prigovor savjesti reguliran na način koji je bio učinkovit u osiguravanju dostupnosti i dostupnosti pobačaja u praksi”. WHO/HRP se možda približava odgovoru na vlastito pitanje o tome može li se prigovor savjesti jednom zauvijek proglasiti “neobranjivim”.
Smjernice o pobačaju koje dolaze iz WHO/HRP-a nisu samo medicinske preporuke za kliničare, već i političke smjernice za političare i aktiviste. Prvo izdanje smjernica o pobačaju iz 2022. došlo je s opsežnim prilogom o izvorima o ljudskim pravima. Naime, nijedan od njegovih citata nije bio iz stvarnih dokumenata o ljudskim pravima o kojima su pregovarale države članice UN-a. Gotovo svi citati bili su od “stručnjaka” za ljudska prava. Ne postoji međunarodno prihvaćeno pravo na pobačaj, ali to nije spriječilo UN-ove stručnjake za ljudska prava u tijelima za praćenje ugovora da insinuiraju takvo pravo.
Skupa mreža navoda protiv zdravoga razuma
Prva tijela za praćenje ugovora koja su promicala pobačaj kao pravo bila su Odbor za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW) ili Odbor za ljudska prava, koji nadzire Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR). Praksa se proširila među UN-ovim stručnjacima za ljudska prava, a preuzeli su je i drugi birokratski subjekti unutar sustava UN-a, poput WHO-a. Uobičajeno je da se međusobno citiraju, stvarajući gustu mrežu citata koja se može pratiti do nekoliko neodgovornih stručnih tijela, koja djeluju izvan svojih mandata.
Autori pregleda literature primjećuju da, iako se nacionalni standardi razlikuju, “iznimno je rijetko da neka zemlja izričito zabrani prigovor savjesti na pobačaj.” Također ističu da “nijedno međunarodno tijelo za ljudska prava do danas nije okarakteriziralo prigovor savjesti kao kršenje ženskih prava”. Izraz “do danas” vrlo je važan: ako bi ugovorno tijelo, kao što je Odbor CEDAW ili Odbor za ljudska prava, u bliskoj budućnosti proglasilo prigovor savjesti kršenjem prava, vjerojatno bi citiralo ovu ažuriranu smjernicu o pobačaju kao opravdanje – a zatim bi se redom citiralo u budućim publikacijama WHO/HRP-a.
U međuvremenu, WHO je odlučio da će, ako se prava savjesti uopće žele održati, morati biti ograničena u mjeri koja nema poznatog presedana.
Dr. sc. Rebecca Oas/hrvatski-fokus.hr
