Antidemokratske pojave u Njemačkoj: Demoniziranje i pokušaji zabrane AfD-a
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 17 Studeni 2025 16:04
![The EU and terrorism [What Think Tanks are thinking] | Epthinktank | European Parliament](https://i0.wp.com/epthinktank.eu/wp-content/uploads/2017/06/eprs_brie_tt_603966_eu-and-terrorism_final.jpg?fit=820%2C512&ssl=1)
Antidemokratske tendencije snažno se uvlače u njemačku politiku, gdje se otvoreno prijeti od strane političkog establišmenta zabranom najsnažnije i najveće njemačke stranke Alternativa za Njemačku (AfD). Takve tendencije zahvaćaju i druge države Europe gdje se pokušavaju demonizirati domoljubne i suverenističke opcije (Poljska, Mađarska, Slovačka, Italija, Češka).
Takva tendencija zahvatila je drugu najveću državu i drugi stup EU – Francusku. Tamo je glavni oporbeni vođa Marine Le Pen sudskim putem izbačena iz politike i mogućnosti izlaska na izbore. Marine Le Pen je karizmatična i vrlo popularna žena na čelu najveće francuske parlamentarne stranke Nacionalno okupljanje (RN).
Poveznica njemačkog AfD-a i francuskog RN-a jest da su velike domoljubne i suverenističke stranke koje se snažno protive briselskom eurocentrizmu, te nametanju nadnacionalnih zakona u Francuskoj i Njemačkoj od strane EU. Osim toga, obadvije stranke vrlo snažno se protive ilegalnoj imigraciji i smatraju je velikom opasnošću za budućnost njihovih naroda i zemalja. Obje stranke su snažan protivnik ekstremnih ljevičarskih politika diljem Europe.
Domoljubne i suverenističke stranke meta političkih i medijskih napada
RN je 2024. samostalno izašao na izbore za Europski parlament u Francuskoj. Dobio je daleko najviše glasova građana Francuske – 31,37%, dok je velika koalicija Besoin d’Europe bila na drugom mjestu sa 14,60% glasova.
AfD je u 2025. najpopularnija stranka u Njemačkoj, a posebno je popularna u istočnim dijelovima Njemačke koji je puno propatio kroz cijelo 20. stoljeće. Oni su pola stoljeća bili pod terorom totalitarnog komunizma s najgrubljim kršenjima ljudskih prava, a od 1933-1945. pod totalitarnim nacional-socijalizmom.
AfD je danas pod ogromnim pritiskom vladajućeg establišmenta, koje sežu do pokušaja zabrane stranke. Mnogi u Njemačkoj u tome vide antidemokratske, pa čak i totalitarne tendencije, s obzirom da Njemačka ima loše iskustvo s dva spomenuta najveća totalitarizma 20. stoljeća: nacional-socijalizmom i komunizmom.
Popularnost AfD-a raste, a time i zabrinutost političkog establišmenta
Danas snažno raste popularnost Alternative za Njemačku (AfD). Kada “stranka-uljez” postaje opasna za vladajući establišment, otvoreno se razmatra njena zakonska zabrana.
Dana 9. studenoga, savezni predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier, iz lijevog SPD-a, izjavio je da se zabrana AfD-a ne može isključiti ako bi predstavljala “prijetnju demokratskom poretku”. Ove riječi evociraju na uznemirujući presedan: Njemačka koja se proglašava nositeljem slobode i demokracije u EU, razmatra zabranu stranke koju podržava više od četvrtine građana.
Službeno opravdanje je floskula o obrani demokracije, ali u stvarnosti radi se o napadu na demokraciju. Demokracija koja zabranjuje stranke, a time i obespravlja građane koji je podržavaju, bori se za vlastite političke položaje i želi zadržati već etabliranu vlast.
Dok njemački politički establišment, a osobito ljevica, stvara strah u javnosti od “ekstremističke opasnosti” (na sličan način kao što čine lijeve stranke i dio medija u Hrvatskoj), AfD nastavlja rasti. Najnovije ankete pokazuju da Afd ima oko 27% glasova, što je više koalicije (pseudo)konzervativnih stranaka CDU/CSU.
Uspjeh AfD-a nije slučajnost.
Uspjeh AfD-a nije slučajan – Njemačka na raskrižju
AfD iskorištava nezadovoljstvo milijuna građana Njemačke jako umornih od štednje, energetske krize, negativne imigrantske politike i općenito politike koja se čini više podložnom interesima Bruxellesa nego interesima Njemačke.
To je prosvjedni glas građana, ali i glas nacionalne svijesti istih.
U istočnim dijelovima Njemačke, nekada industrijskom srcu zemlje, AfD je ukorijenjen kao stranka utemeljena na nacionalnom identitetu, kojeg veliki dio Nijemaca ne želi utopiti u nametnutom multikulturalizmu. Veliki dio Nijemaca želi zadržati i ojačati nacionalni suverenitet, nasuprot globalističkih i internacionalističkih tendencija koje dolaze iz središta moći, bilo u Njemačkoj, bilo u Bruxellesu.
Glas za AfD je glas biračkog tijela koje se osjeća isključenim iz političkog narativa koji dominira medijima, nevladinim udrugama i političkom mainstreamu.
Njemačka se našla podijeljena: s jedne strane, globalistički i internacionalistički centri moći koji smanjuju suverenitet zemlje, a s druge, Njemačka koja potvrđuje i ojačava svoj suverenitet.
Njemačka se nalazi na raskrižju.
S jedne strane, politički i medijski moćnici pozivaju na zabranu AfD-a. S druge strane, milijuni birača i dalje glasaju za AfD, zahtijevajući promjenu migracijske, energetske i međunarodne politike. Zabrana političke stranke ne jača demokraciju, već je slabi. Ako bi Berlin doista krenuo tim putem, učinak bi bio razoran: to bi bila potvrda da se u ime samoproklamiranog “antifašizma” i “antifašističkih vrijednosti” može napasti samo temelji demokracije, građanskih prava i ljudskih sloboda.
AfD nije samo njemačka politička snaga, već je AfD simbol one Europe koja zahtijeva pravo na izražavanje bez ušutkivanja. Ako bude ušutkana, to neće biti kraj nekakve imaginarne i političko-medijski iskonstruirane “populističke desnice” – to će biti kraj povjerenja u demokraciju i europske institucije kakve danas poznajemo.
