Bujenec: Bez cenzure: Slučaj Malešnica

Pin It

KRONOLOGIJA, ČINJENICE I OTVORENA PITANJA: U dobroj vjeri i unatoč pritiscima!

ISTINA JE VODA DUBOKA: Posao novinara je izvještavati javnost na temelju dostupnih informacija i autentičnih izvora, posebno kada službena verzija “kasni” četiri dana...

Ovo je kronologija našeg izvještavanja o slučaju Malešnica, potaknutog jedinim mogućim - novinarskim i istraživačkim motivima, a to je utvrđivanje istine i pravovremeno informiranje javnosti - te legitimno propitkivanje eventualnih nelogičnosti...

U petak - 28. studenoga 2025. godine - iz bolničkih i crkvenih krugova dobili smo informaciju o hospitalizaciji časne Marije u zagrebačkoj Klinočkoj bolnici ‘Sestara Milosrdnica’. Iz relevantnih medicinskih izvora dostavljen nam je i dokument koji dokazuje da je časna “ubodena oštrim predmetom”. Isti izvori koji su nam liječnički nalaz poslali i potvrdili njegovu autentičnost, prenijeli su redakciji Bujice da je časna sestra govorila o napadu i počinitelju, koji je - po njezinom svjedočenju - vikao “Allahu ekber”. Informaciju da žrtva za napad optužuje nepoznatu mušku osobu objavili smo na isključivo temeljem izjave same žrtve i svjedoka iz bolnice koji su nam potvrdili da je ona to zaista, kako kažu – rekla, a službene verzije događaja tada nije bilo.

Slovenska privatna i nezavisna NOVA24TV, pozivajući se na izvore unutar sigurnosnog sustava dviju država, objavila je kako je časnu Mariju “napao 26-godišnji Afganistanac od ranije poznat po nasilničkom ponašanju i krađama”, a motiv mu je,kako su objavili, bio “križ koji je časna nosila oko vrata”. Bujica Z1 televizije prenijela je vijest iz Slovenije - o kojoj se kod nas tada u eteru šutjelo i nije toliko otvoreno govorilo, a sve nam je tijekom javljanja uživo iz Ljubljane potvrdio glavni direktor NOVA24TV Boris Tomašić. Službena verzija o događaju za zagrebačkoj Malešnici kod nas ni do tada nije objavljena.

Sve navedeno, kronološki i bez naših zaključaka – uz citiranje konkretnih izvora - objavili smo u prilogu Bujice na Z1 televiziji. U prilogu su emitirane i snimke s lica mjesta - na koje je izašla policija, koja je radila svoj posao – isto kao što ga rade novinari koji su zaista nezavisni i smatraju da je legitimno izvještavati o radu redarstva te propitkivati moguće uzroke njihovih aktivnosti. Jer javnost IMA PRAVO ZNATI!

Naš je snimatelj na Malešnici snimio i u prilogu jasno vidljive nadzorne kamere, čije snimke bi možda mogle rasvijetliti sve dvojbe, ako postoje. Na kraju priloga profesionalno smo istaknuli da do realizacije emisije koja se emitira uživo i bez cenzure te prethodno završetka izrade samog priloga – službene verzije još uvijek nije bilo! A PROŠLA SU VEĆ TRI DANA!

U studiju Bujice o slučaju Malešnica, također uživo, govorio je specijalist psihijatar DR. HERMAN VUKUŠIĆ, a ne društveni higijeničari čije je drugo (ne)stručno mišljenje, sukladno njihovoj (ne)obrazovanosti i nedostatku profesionalnog kliničkog iskustva – potpuno irelevantno. Doktor je tijekom svoje SECOND OPINION javne analize primijetio i moguće nelogičnosti, kao i primjenu dvostrukih mjerila u nekim drugim slučajevima...

PITANJA NA KOJA ODGOVORE JOŠ UVIJEK ČEKAMO, A NAŠE JE PRAVO DA IH DOBIJEMO!

Kako to da se od petka do utorka čekalo i nije “smirivalo javnost”, ako su znali da časna Marija zaista ima (kako konstatira službeno izvješće) izvjesnih psiholoških problema?

Kako to da u bolnici, gdje je ozlijeđena osoba provela cijeli vikend, po izjavama svjedoka - nije ponuđena psihološka pomoć konzilijarnog liječnika, što je standardna praksa u slučajima ozljeđivanja i samoozljeđivanja?

Zbog čega je časna nakon otpuštanja iz bolnice odvedena prvo u policiju, ako – kako tvrde - ima određenih psiholoških problema pa bi bilo logično da je iz jedne zdravstvene ustanove odmah prebačena u drugu?

Kako je moguće da policijski službenici zaprimaju kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja od osobe koju smatraju psihički bolesnom?

Kako je moguće da policija podnosi kaznenu prijavu za lažno prijavljivanje protiv osobe čije psihičko zdravlje smatraju suspektnim, a što su dokazali njezinom hospitalizacijom u posebnoj ustanovi?

Ako je osoba - kako kažu – psihički bolesna, zbog čega svi duboko žalimo, kako je mogla raditi u školi i s djecom koja su pretrpjela ogroman šok upravo tijekom brutalnog napada nožem?

Zbog čega pojedini roditelji imaju potrebe reagirati, al’ se nečega boje i pod uvjetom da ne otkrijemo njihov identitet (koji je poznat redakciji) šalju poruke, mailove i pisma u kojima tvrde da je časna MARIJA TATJANA ZRNO vedra i posve normalna osoba – te, prije svega, sjajna učiteljica na kojoj nisu primijetili nikakvo čudno ponašanje, a njihova je djeca iskreno vole?

Kakvi to ljudi šire priču da je časna nakon navodnog samoozljeđivanja došla u samostan, presvukla se, svjesno lagala i otišla u bolnicu, a nama neke njezine sestre u Kristu govore da isprva uopće nije htjela nikuda ići - niti dizati galamu. Navodno, došla je doma skinula zakrvavljenu odjeću, previla ranu i mislila je kako je sve u redu jer je riječ o, na sreću, tek lakšoj ozljedi... Nakon nekog vremena nastavila je krvariti pa su zajedno pozvali Hitnu, a liječnici - kada su vidjeli o čemu se radi – sukladno protokolu, pozvali policiju.

Kako to da je dežurnim dušebrižnicima - koji se redovito izruguju Katoličkoj crkvi, vrijeđaju ljude koji mole krunicu na trgovima, relikvije Sv. Leopolda Mandića uvredljivo nazivaju “lešinom”, a vjernike s mržnjom “nekrofilima”, Stepinca “ratnim zločincem”, a pojedine biskupe “zaštitnicima pedofila”, međugorske vidjelice “ludima”, a don Josipa iz Kaštela “bioteroristom koji širi koronu” ODJEDNOM toliko “stalo” do časne sestre nad čijom se sudbinom )shodno svemu prethodno iznesenom) privatno - oholo i osobito drsko - naslađuju?!

NOVINARSTVO I DNOvinarstvo

Neki su mediji već u petak imali informaciju kako će sve završiti hospitalizacijom časne Marije u posebnoj ustanovi... Zbog čega odmah nisu objavili ono što je konstatirala službena verzija, ali tek nakon četiri dana?! Toliko “obzirni” i “profesionalni” nisu bili kada je svojedobno notorni Saša Leković izmislio “atentat” na njegovu velevažnost?! Digla se kuka i motika, reagirao je njegov poluprivatni tzv. HND, “mainstream” mediji su napadali sve i svakoga s desnog dijela političkog spektra, a na kraju je stigla i službena verzija - kojom je utvrđeno da je Leković vozio staru kramu na kojoj su popucali dotrajali hrđavi šarafi! Nikome od njih nije palo napamet da se ispriča bilo kome, a kamoli da Lekovića strpaju u ludnicu ili protiv lažljivca podnesu kaznenu prijavu!

Tu je i slučaj Sarajlije Jergovića koji je optužio “huligane” da su na pročelju njegove zgrade ispisali neki grafit. Kada se netko samo usudio dovesti u pitanje autentičnost išarane poruke ili tek izustio da su to možda napravili Miljenkovi ‘drugari’ prethodno istrenirani crtanjem svastike (ne na frankističkim sendvičima majonezom, već na zelenom nogometnom terenu) kako bi ispao “žrtva fašizma” - jugolijeva kamarila ekstremno se razbjesnila, digla na zadnje noge, uz prijeteći urlik sumnjivcima: KAKO SE USUĐUJETE I POMISLITI ILI IZGOVORITI NEŠTO O SAMOGRAFITERSTVU?!

Sudbina časne Marije zaista je nešto – što iskreno dirne u srce svakog poštenog, pristojnog i normalnog čovjeka. Bez obzira na to - kakav će biti konačni epilog ovog pretužnog slučaja – ostat će zapamćena surova okrutnost kojom su baš svi, uz histrionsko hinjenje empatije, postupali prema osobi zbog čijeg smo društvenog statusa imali razloga vjerovati da govori istinu.

Velimir Bujanec