Progon navodnih ustaša nastavlja se regionalno
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 10 Prosinac 2025 15:56
Vrijeme pristojno. Bez potresa, poplava i ostalih prirodnih nepodopština. Sveti Nikola smirio more i malenu djecu, ponešto popustile i tenzije. Još se samo ponegdje prepričavaju marševi onih pola milijuna Hrvata i Hrvatica protiv hrvatske države, hrvatskoga jezika i uopće. Ili sam nešto pobrkao. Bit će da jesam. Znači, nešto crvenoga jada, ali dostojna. Dostojna prijezira.
Nego, ta jezična dimenzija nije izazvala veću pozornost, a trebala je. Crveni su mravi u maršu u biti zahtijevali povraćanje srpskohrvatskoga ili u najmanju ruku, ha, hrvatskoga ili srpskog u sklopu negiranja hrvatske nacije i njezina identiteta, živjeli. A da je jezik hrvatski u samostalnoj nam državi još malo napredovao i oslobodio se olovnoga balasta, svjedoči nov prijevod Biblije, u radionici više od dvadeset prevoditelja. Prijevod s izvornih jezika, znači i aramejskoga. Čitam u jednim novinama da je čuvena zagrebačka Biblija iz 1968. ipak još imala „jugoslavenskih“ jezičnih natruha, što je pomalo ili popuno nepravedno, ali kada se zna u kakvom je stanju bio hrvatski jezik (Deklaracija godinu prije), možda u tomu ima zrno istine. Samo zrno, ne i klasje. U svakom slučaju, treba pozdraviti novi prijevod, stvaran u miru Božjem, a ne u žurbi kao onaj iz 1968. kao svjetlo u komunističkom mraku.
Kako bilo, okrećemo se budućnosti, lakšim temama kao što su nogomet i pjevanje. Ma jest, donesen je u prošlom tjednu i proračun, treba zabilježiti. Otkad pamtim u samostalnoj Hrvatskoj, koja god opcija obrazlaže proračun, uvijek kaže da je socijalan i razvojan. I tako, proračunato i na vrijeme idemo prema sljedećoj godini u kojoj računamo i na zlato. Nogometno. U Americi, a gdje bi, mnogi su Hrvati i u prošlosti sudjelovali u zlatnoj groznici. Igrat će 48 reprezentacija, posve suvišno, jer zna se da pobjeđuje Hrvatska. Ne valjda Engleska, koja je navodno izmislila nogomet, ali i zaboravila igrati, ne valjda Gana ili Panama. To glede skupine. Poslije lakše. Ameri su naravno od izvlačenja parova napravili cirkus, doveli u Washington Trumpa, kojemu je Infantino podilazio vrlo infantilno. Nešto se igra i u Kanadi, koju će do lipnja Donald ionako prisajediniti USA-i, a možda i Meksiko. Već sada svi strahuju od velikih vrućina, igrači nabavljaju suncobrane, uz kostobrane. Ako bude prihvaćen prijedlog zagrebačkoga Dinama, utakmice će trajati više od 100 minuta, jer navodno tek nakon stote može doći do pogotka. Glede hrvatskih navijača: oni su u Ameriku otputovali već početkom prošloga stoljeća, pa i prije, da zauzmu bolja mjesta.
Druga je velika buduća predstava Eurosong, oko kojega ima prijepora. Ne radi se o Thompsonu, nego o Izraelu. Može li pjevati ili ne. Nekoliko je zemalja već najavilo da ne će pjevati ako pjeva Izrael, među njima i Slovenija, a bit će još. Hrvatska se naravno ponaša kunktatorski, kao i do sada. S nastupom Izraela složio bih se ako bude prihvaćena scenografija koju predlažem: da se u hintergrundu odvija film o sedamdeset tisuća ubijenih Palestinaca, s osobitim kadrovima pobijene djece. Na špici filma može biti riječi i o hamasovskom napadu na kibuce, poradi konteksta.
U Hrvatskoj inače uglavnom mirno, kobasice i pivo, natječu se u adventiranju ne samo gradovi, nego i manja naselja, rasvijetljena Hrvatska usprkos lijevoj klateži, koja samuje i dobiva užasne poruke da je Antifa u Americi proglašena terorističkom organizacijom, ili će biti. Ja ljevicu i antife, našu, ne ću reći hrvatsku, razumijem: prvo je deset godina ldpatila da opet dođe na vlast, a kada je početkom stoljeća opet došla, sve je uprskala, pa opala. Opala. Imala je i epizodu (medicinski rečeno) nakon pada Sanadera, pa opet opala (oba su pala) jer je glupa i ne razumije se u politiku. Sada pak čeka ne samo deset, nego dvanaest godina, i naravno da je izvan sebe. Radi se o svojevrsnom PTSP-u, osobito izraženom kod nekih zastupnika i zastupnica ljevice u Hrvatskom saboru. Već sam pisao o mogućem liječenju, spomenuo blagi Normabel, ali čini se da trebaju jači medikamenti.
Desnica se malo previše uplašila marša na Zagreb i inače, pa krenula iz Vukovara, nego odakle će, stvorila novu platformu s dizalicom domoljubne topline, a najbolje je taj novi građevinski pothvat artikulirao Zlatko Hasanbegović, koji se dotaknuo prvenstveno kulture. Tačno, što bi rekao Milenko Murale. Ma, sve je kultura i sve je u kulturi, a desni se centar u njoj i oko nje ponaša u najmanju ruku ambivalentno, to više što u kulturu spadaju i mediji, a oni su upravo u „kulturnom“ polju uglavnom i odavno prepušteni ljevičarima, koji se uhljebili i hvale jedni druge, uz dobre plaće. Ako im zatreba nešto više love, tu je na raspolaganju uvijek možemovska administracija zagrebačka, koja dijeli novac svojim diletantima po principu Tuđe ne ćemo.
Progon navodnih ustaša nastavlja se regionalno, u Srbiji pod normalno, ali se priključili i muslimani bošnjaci ili kako se zovu, to jest njihov ministar obrane od ustaša, navodno medicinski slučaj Zukan, koji Hrvate u epizodama u trenutcima kada ostane bez lijekova naziva ustaškom kopiladi. A što je na stvari, takoreći? Radi se o tome da “ustaška kopilad“ sve više i opet govori o trećem entitetu. Da formula tri u dva donosi samo nevolje i pogoduje muslimanskom unitarizmu. Bliža je povijest zaboravljena, kada su u dva navrata Hrvati spašavali i spasili tu nesretnu BiH, a zauzvrat dobili mrvice, izgubili Herceg Bosnu i Hrvatsko vijeće obrane, izigrani i u „međunarodnim sporazumima“ kao onom koji je predviđao konfederaciju Federacije s Republikom Hrvatskom. Tako je „ustaška kopilad“ loše prošla, a kada nešto promrsi o trećem entitetu, kada spominje Belgiju recimo ili Švicarsku, Sarajevo iskezi zube i šalje Zvekana, oprostite Zukana u obranu unitarizma.
Dobro, malo mi je Zukan dignuo tlak, moram se smiriti. Uostalom, i u Hrvatskoj lijeva klatež, podbadana pupovčanima, govori isto o domoljubnom hrvatskom narodu, ne puno suptilnije. Za podsjet: samo je jedan komentator, koliko sam antigapratio, upitao znade li se tko je organizirao marš na Zagreb i druge marševe. „Čuj, gazda, morti je to bilo spontano“, kaže Mak. „Tata ti je spontan, tako si došao na svijet“, srdim se. „Znaš, ja sam dugo u politici, na ovaj ili onaj način, i znam da ništa ne nastaje spontano. Uvijek postoji jedna, u ovom slučaju crvena rupa iz koje sve nastaje. Kao što zločin ima ime i prezime. Ja hoću znati ime i prezime, ali oni koji bi ih trebali saznati, jerbo su za to plaćeni, ne daju. Ili ne znaju, što je još gore.“
Do tada, tijela sigurnosti imaju druga, lakša posla, s femicidnim ubojicama i sličnim psihopatima. Među njima i pedofilima. Sve se više govori o eutanaziji, Slovenci ju već imaju koliko znam. Zašto povezujem pedofiliju i eutanaziju? Pa tako. Ne treba pedofil biti u terminalnom stanju, čak niti star.
Od manje važnih stvari, ha: napokon se razumije da su prostor i stanovništvo ono što čini državu.
Dubrovnik u ratu
Sveti Nikola nije bio u Dubrovniku 6. prosinca 1991. Samo krampusi srpski i crnogorski, i ofucana ali i dalje opasna jugoarmija. HRT je reemitirao dokumentarni film o opsadi i obrani Dubrovnika, čast. Vidjeli smo i one koji su se nenadano pojavili u Dubrovniku, kao tadanji ministar vanjskih poslova Davorin Rudolf. Čast. Nismo vidjeli Miroslava Tuđmana, koji se također ondje ukazao. Nismo vidjeli ni umjetnike Potočnjaka, Jelavića, Šveleca i pisca Hrvatskih kronika, ali eto, nije moglo stati u dokumentarac. No, postoje videozapisi, pa će jednoga dana sve biti poznato. Do tada, slava pripadnicima Odreda naoružanih brodova s Pelješca, koji su umnogome pomogli braniteljima Dubrovnika. Znam to iz prve ruke, sjedio sam u gliseru na protuoklopnim minama. Vrlo neugodno iskustvo.
