Mostarkić Gobbo: Sanja i molitelji, femicid i feticid
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 11 Prosinac 2025 18:06
Poznata aktivistkinja Sanja Sarnavka bila je, kaže, “kod kuće, u pidžami, frustrirana i nemoćna” kad je čula za nedavno ubojstvo nekoliko žena. “A mi pričamo o veličanstvenosti majčinske uloge”, dodala je. Kako uistinu dovesti u vezu “veličanstvenost majčinske uloge” i ubojstvo, možda bi zapravo bilo najbolje upitati one kojima je na listi prioriteta ubojstvo djeteta u ženskoj utrobi.
No, kako su se u cijeloj priči našli i molitelji na trgovima, tema je koju nije lako dohvatiti zdravorazumskim objašnjenjem. Međutim, ženski pokret(i) u Hrvatskoj pokušali su.
Sarnavka, molitelji i gay parada
Feminističke udruge ističu da je moguće dovesti u korelaciju molitelje na trgovima, odnosno “vraćanje žena u rodne uloge za koje smo mislile da smo napustile i porast nasilja nad ženama”. Kažu da to ide “ruku pod ruku”.
Na početku svog javnog nastupa na Dnevniku Nove TV, u prilogu koji je govorio o femicidu gdje su se mogle čuti gore navedene izjave, Sanja Sarnavka poručila je da bi bilo bolje “premjestiti” molitelje s glavnih trgova na druge lokacije. Premjestiti. Valjda kao da je riječ o nekoj fotelji koja ti više ne odgovara uz stolić, pa je makneš u kut prostorije.
“Nikakva zabrana nije potrebna, već druga lokacija. Mislim da je za jedan takav čin, kao što je duhovna molitva u kojoj trebaš intimno komunicirati s Bogom, prikladnija drugačija lokacija gdje neće biti nasilja i oni neće privlačiti pažnju. Ne vidim u čemu je problem.” Izjavila je to Sanja Sarnavka, žena kojoj su, usput rečeno (paradoksa li životnoga!), tijekom njezine bolesti ljudi slali blagoslov i molitve.
No, stvari se brzo zaboravljaju, pa Sarnavka sada u društvu vidi “repatrijarhalizaciju”. Zanimljivo, obzirom da praksa i statistika u Hrvatskoj zadnjih godina pokazuje golemi porast nekih sasvim drugih pravaca i ideja. Primjerice, porast rodne disforije kod djece, koji je evidentno društveno, a ne medicinski uvjetovani fenomen.
Dakle, molitelje bi Sarnavka dislocirala. No, bi li “premjestila” možda i gay paradu? Ako je za molitelje “prikladnija drugačija lokacija gdje oni neće privlačiti pažnju”, kako to da nitko to nije predložio za LGBTIQ+ populaciju koja godinama paradira hrvatskim gradovima? Ne bi li to bila diskriminacija? Ali nije li želja za “premještanjem” molitelja diskriminacija? Moliteljima treba intimnost za molitvu, ali intima sudionika gay parade ne mora biti dislocirana?
U potpunosti je nevažno slaže li se netko s ovakvim oblikom javne molitve ili ne, no je li se netko ozbiljno (osim udruge U ime obitelji u svom izvješću) i institucionalno “pozabavio” upornim glasnim ometanjem molitelja, javnim vrijeđanjem, prozivanjem, njihovom dehumanizacijom, pa čak i nabijanjem osjećaja krivnje kroz njihovo povezivanje s kaznenim djelima ubojstva žena?!
Zar zaista nitko u ovim konstrukcijama ne vidi problem?
Molitelji krivci za crnu statistiku?!
Činjenicu da su u statistici ubojstava žene češće žrtve od muškaraca, nitko ne bi trebao negirati. Statistika je vrlo plastičan prikaz stanja. No, nije li licemjerno, u krugovima koji se načelno, vrišteće i napadno zalažu za ravnopravnost spolova, zalagati se za naziv ubojstva koji je, eto baš prema toj ravnopravnosti, diskriminatoran? I je li, na kraju krajeva, uvođenje terminologije feticida u kazneni zakon, smanjilo broj ubojstava? Ne, naprotiv.
No, feministice su pronašle novi način za pronaći krivce. Treba naći nekoga tko bi u njihovim očima odgovarao profilu ubojice. Da! To su “klečavci”! Mora da oni svake subote idu na trgove, kleknu i mole da se u Hrvatskoj počini što više ubojstava! Ili se dođu pomoliti, pa se vrate kući prebiti do smrti svoje žene, kćeri, majke i sestre! Razmišljaju li tako ove aktivistice koje se samo silno plaše da ih netko, ne daj Bože, smjesti u očekivanja brige za djecu i(li) skuhanog ručka?
I što uopće spada u “rodne uloge koje smo napustile”? Kuhanje? Pranje odjeće? Briga za djecu? Jesu li sve feministice žene koje se hrane isključivo po restoranima, a odjeću im pere netko drugi? U stanu nemaju kuhinju da je ne bi morale čistiti, jer je to “ispod časti”? Briga za djecu je zasigurno posebna tema. Jer, nadam se da se za rođenu djecu brinu bolje od one nerođene. Pobačaj na zahtjev je postao češći od odlaska frizeru. Zbog feticida se ne polažu ruže na Trg bana Jelačića. Zbog njega se javno plješće.
Licemjerje feminističkih pokreta
Ženske udruge i feministički pokreti s jedne se strane, opravdano, zgražaju nad ubojstvima žena. No, kad je riječ o pobačajima na zahtjev, koji su u biti ubojstva djece u majčinoj utrobi, oni su im na listi prioriteta koji su u njihovim očima pokazatelj njihovog viđenja slobode.
Što rade i čime se bave osim javnog naricanja nad nepravdom vlastitih vizija? Zašto se ne guraju među muškarce? Neka se ne zadovolje statistikom radnih mjesta koje je u svom izvješću prostrla ideološki im bliska Višnja Ljubičić, široj javnosti poznata kao pravobraniteljica za ravnopravnost spolova!
U Izvješću za 2022. godinu, Ljubičić je navela i sljedeće:
“U usporedbi s 2021., ostao je isti prosječni udio prisutan u poljoprivredi, šumarstvu i rudarstvu (71% muškaraca i 29% žena), rudarstvu i vađenju (87% muškaraca i 13% žena), prerađivačkoj industriji (65% muškaraca i 35% žena), opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji (78% muškaraca i 22% žena), građevinarstvu (90% muškaraca i 10% žena)…”.
Smijemo li i mi kao društvo (poput Sanje Sarnavke, “kod kuće, u pidžami”) čekati da se dio hrvatskih feministica konačno odvaži i oživi, recimo, rudnik u Raši? Nije u redu da je otvoren samo za turističke svrhe, kada, sigurna sam, u toplim stanovima i kućama, “u pidžami”, nemoćne zbog neravnopravnosti spolova u Hrvatskoj, u redovima čekaju brojne žene koje su spremne zasukati rukave. Čujem da su vagoni za ugljen još tamo. I da je tek 12 stupnjeva, pa nije zgorega upozoriti i na dodatni sloj odjeće.
Femicid i feticid
Jedno slovo može činiti golemu razliku, a tako je i slučaju femicida i feticida. Pa ponovimo: u feminističkim krugovima, distinkcija je više nego jasna. Femicid je poželjna terminologija, ali ne i akt, dok je feticid kao akt uvijek dobrodošao, ali nije lijepo tako nazivati “slobodan izbor žene”.
Sigurna sam da bi javni rad brojnih feministica bio daleko više cijenjen kada bi one i privatno bile autentične. Ovako, dok profesionalno glume brigu za druge žene, osobno ih (i javno) prozivaju, kleveću, diskriminiraju i blate. A kad je to moguće, i lobiraju za njihovu profesionalnu i osobnu degradaciju. A to je tako “sestrinski” i “ženski”. I još sve začine izrazom “draga”.
Nitko normalan nije za ubojstva žena. No, ja nisam ni za ubojstva muškaraca. Ni nerođene djece. Ni osoba s invaliditetom, ni starih, ni onih u terminalnoj fazi bolesti kojima ekstremno lijevi aktivisti diljem svijeta nude “dostojanstven odlazak” u vidu ‘potpomognutog samoubojstva’.
Tko su danas “ranjive skupine”? Možda dio njih leži upravo među onima kojima je Ustavom RH zajamčeno pravo na javnu molitvu. Jer, dok se u Europi u zatvor odvode oni koji mole u sebi, kod nas se već javno traži njihovo “premještanje”. Možda je i to početak nekog novog distopijskog vremena.
