Vire iz šinjela
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 17 Prosinac 2025 13:00
Nebrojeni su napisi i zapisi o orjunaškim protestima pod imenom antifašizma. Kao jaka srdobolja prolijeva se iz njihovih redova dah netrpeljivosti protiv hrvatske države i neskrivena je antifina demonska namjera: oblatiti Hrvatsku, razoriti mir i pouzdanje u stabilnost njenih državnih organa, razuditi dijelove tijela na komade iz povijesnih anatomskih bolnih seciranja:
amo je Istra, za koju neka glupačica srpska pevaljka koja ima vilu u Istri kaže da to i nije Hrvatska, nego Italija; dalje je Dalmacija koja povremeno ima punjene tice na čelu bijeloga Splita pa uklanja i ruši gradske spomenike. A tamo daleko, daleko kraj mora – tamo je Dubrovnik… Tko zna čiji je skupa sa svojim Gundulićem i ostalim velikanima. Misle antife. Slavonija se ispraznila pa može opet biti meta razne klateži koja se ne mora dovesti na tenkovima obasutima cvijećem, sada se može kupiti, tko ima više para, njegova divojka.
O glavnom gradu Zagrebu, koji to više nije ako mislimo na njegovu snagu da ponese misaonom i inom energijom hrvatske ljude, otužno je govoriti. Dopao je u ruke anacionalnim švarcšpilerima, koji dišu punim plućima abortivni, eutanazijski i rodni zrak što dopire iz vrlo dalekih destinacija europskih progresivaca.
Među antifama, kako ih od milja narod zove, ističu se one osobnosti kojima su korijeni ušiveni u šinjele starih komesara i konjanika iz ćelija partijskoga „zlata“ , što su onomad ujahali npr. u Karlovac i počinili pokolje. Takvih potomaka šinjelaša ima na pretek u svim pokrajinama, ali ponajviše uz more gdje su dobivali stanove i dobre mirovine poslije pokolja i odslužene JNA službe.
Ima u toj povorci antifa onih koji putuju plaćeni za taj poduhvat protesta od grada do grada i izvode nadnaravna umjetnička djela kao na primjer: krađa hrvatske zastave sa zida Sisačke biskupije pa potom pošarana prostačkom izrekom ponesena u proteste. Ili mogu za stoticu eura bubnjati na trgovima protiv molitelja.
U antifama se nalaze ubačeni došljaci iz neke susjedne zemlje kojima se korijeni gube u pustarama gdje se može kupiti diploma na pumpnoj stanici i njima se mogu svi naši veleumni šutljivi akademici utišati do neprepoznatljivosti. Iz tih manjinaca i njihovih redova strše oni kojima se ne smiju brojati krvna zrnca, koji na primjer mogu dobiti dana 14. srpnja 2025. godine, devet dana iza Thompsonovoga koncerta, ovu svotu: 91.828,48 eura za sljedeće potrebe: Ministarstvo kulture i medija daje bespovratna sredstva Mili Kekinu: za Potpore male vrijednosti, Unaprjeđenje poslovnih procesa profesionalnoga umjetnika, Transformacija i jačanje konkurentnosti kulturnih i kreativnih industrija, te Mehanizma za oporavak i otpornost.
I dok se tako nemilice dijeli naš hrvatski novac na protuhrvatske majstore pjevače, u tim protestima osobitu ulogu imaju srpske Novosti i dionici milijuna za 40 kulturnih centara. novine NovostiZaboravivši kako su djeca zaštićena u našem demokratskom društvu, objavljuju naslovnicu svojih kanibalskih novina oslikanu djetetom-demonom: dječakom odjevenim u hrvatski grb, a njemu, koji je neman, iz usta curi krv dok poduprt sotonskim likom životinjskoga bezumlja iza leđa, iz zlih očiju sijeva namjera napasti jadnoga srpskoga izletnika ili stanovnika Hrvatske koji se boji uopće živjeti u ovoj in eternam ustaškoj zemlji. O tom strahu svjedoči posvudašnja dobro plaćena Sarnavka čiju svekrvu? je hvatao strah od odlaska u starački dom u kojem žive starci i starice Hrvati, pa je morala u židovski dom!!! Sirota žena bila je ugrožena od onoga krvoločnoga dječaka s naslovnice Novosti jer je mogao doći u starački dom i tko zna kakvo nedjelo učiniti toj Srpkinji, svekrvi? Sarnavkinoj. O onoj djeci pobijenoj u Domovinskome obrambenom ratu, a bilo ih je više od 400, ništa kod Sarnavke i kompanije njenih partijanerica, koje sve odreda žive siromašno i gladuju takoreći.
I dok se voze od grada do grada plaćene da obave neko zlodjelo protiv Hoda za život, molitve na trgovima, Božića, (lanjske godine podmetale kuglice na bor usred Jelačić placa s pitanjima: što je to uopće bilo devedesetih!), smišljaju svoje performanse i provokacije kao onaj najnoviji s osamnaest ruža za ubijene žene. Valjda je nekome prekipjelo kako Sarnavkini pijuni lažno predstavljaju svaku inicijativu s hrvatske strane, a koja se ne poklapa s njihovim ljevičarskim, izopačenim woke standardima; lažno predstavljaju nastojanja Hrvata da sačuvaju tradiciju i identitet, kamo spada i molitva, pa počeo taj netko gaziti ruže koje su istinska podvala, iako iza njih počivaju jadne duše ubijenih žena. To je bila gruba pogrješka i nema isprike. Sarnavka peticijaUbijanje je smrtni grijeh, najveći. A ovaj nesretni gazitelj ruža nije razmišljao o boljem performansu kojim bi razobličio njihovu rodnu sarnavsku politiku: ubij dijete u utrobi jer ti smeta, ali ne diraj ubojicu! Ubojice su samo muškarci, oni koji mole su posebno opasni ubojice jer se čuje kako svaki dan baš ti potiču na ubijanje!
Samo zlo čeljade može živjeti u toj inverziji, u toj laži, u prljavštini svojih izmišljenih zločina što ih molitelji počiniše. Ta zar uistinu mislite da se od suza za ubijenima ubiše rodne spasiteljice? Krive državu za nedovoljno postupanje prema ubojicama žena. Tu ima istine kao i u slučajevima kad žena ubije - najnoviji primjer iz njihovih redova: u zapuštenom zagrebačkom brlogu rodno neodređeno žensko čeljade ubilo je muškarca! Zaklalo čeljade. O tome smo pisali, a poslije tajac. Tajac i o onom dječaku iz Pule, malom Denisu, kojega su ubile dvije „majke“ i jedan muškarac pride, i još nekim primjerima kad su žene ubile dijete ili gledale kako ga netko ubija. O svemu tajac. Zakoni se ne provode, suci ne sude. Istina.
Konačno, riječ o potpisima za referendum o zabrani „klečavaca“ na trgovima. Sakupljeni bez ikakvih identifikacija, imena izvučena od klikova na tri kontinenta, sama imena i prezimena, bez oiba ili adrese, a kamo li potpisa. I to se zove dokumentacija. Akcija za još jedan aplauz u Gradskoj skupštini grada Zagreba za Sarnavku kojoj je miris šinjela vrlo blizak.
Oj momačka zemljo mila, ironično pjevaju mnoge sarnavke, arijane, handlovi, benčići, teršelići i pusići… vihore se crne zastave s ukrižanim kostima naše djece i majki, a naš ministar pravde u Vladi muca junačkim glasom.
