Suludi napad na stidnicu i stidnu dlaku: Pravobraniteljica želi zabraniti ove riječi, jezikoslovci umiru od smijeha
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 09 Siječanj 2026 18:06
Sretan sam što živimo u zemlji tolikog blagostanja, u kojoj ima novca za pokretanje i vođenje ovakvih postupaka. Tim se ironičnim riječima krajem godine na sastanku u Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić u ime Hrvatskog liječničkog zbora obratio njegov predsjednik, ugledni liječnik i profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Željko Krznarić.
Njegova se opaska odnosila, naime, na apsurdnu činjenicu da je pravobraniteljica od ožujka 2024. godine pokušavala provesti “inkviziciju” nad jednom pomalo arhaičnom hrvatskom riječju. Riječ je o stidnici, koja se u nekim udžbenicima te stručnoj medicinskoj literaturi može naći kao riječ koja označava ženski spolni organ. Uz nju, “na tapetu” su se našle i stidne dlake. Stav je pravobraniteljice, naime, da riječ stid ni na koji način ne bi trebala biti povezana s nekim dijelom ženskog tijela, zbog čega je odlučila oformiti čak i radnu skupinu uglednih stručnjaka kako bi se napokon hrvatsko jezikoslovlje moglo prestati stidjeti stidnice.
“U zemlji u kojoj je samo ove godine ubijeno 19 žena, ona se time bavi!?”, bio je najčešći komentar žena različitih dobi i svjetonazora kada smo im rekli da se o riječi stidnica formira radna skupina u uredu koji bi se trebao brinuti o ravnopravnosti spolova.
U pravobraniteljičinu obranu valja reći i, da se na osnivanje posebne “radne skupine za stidnicu i stidne dlake” odlučila nakon što je u njezin ured pristigla pritužba jedne (i jedine) osobe, navodno profesorice, kojoj je zasmetalo što se taj izraz rabi u školskome udžbeniku Priroda za 6. razred osnovne škole.
Nepotreban postupak
Stoga se pravobraniteljica obratila nadležnim institucijama – Institutu za hrvatski jezik te Hrvatskom liječničkom zboru i Hrvatskom filološkom društvu. Iz dokumenta kojim raspolažemo razvidno je da se Hrvatski liječnički zbor, barem tako tvrde u Uredu pravobraniteljice, u načelu slaže da bi stidnicu i stidne dlake trebalo zamijeniti prikladnom terminologijom, no pravobraniteljicu su uputili da se obrati Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, što je ona i učinila. Kako od njih godinu dana nije stizao odgovor, pravobraniteljica je za 8. prosinca ove godine sazvala radni sastanak na koji su došli svi pozvani, od Instituta i Zbora do predstavnika kroatista.
I akademski predstavnici i liječnici zauzeli su stav da je mijenjanje riječi potpuna besmislica, odnosno, kako ne vide potrebu da se uvodi nova terminologija. Štoviše, u liječničkom su zboru “predmet” predali na pregled članovima ginekološkog te opstetricijskog društva, dakle liječnicima koji vjerojatno najčešće koriste spornu riječ stidnica. Ni iz jednog od njih nije stigla nijedna druga poruka osim da je riječ o tupavom i nepotrebnom postupku.
Pravobraniteljici je najveći problem stid u riječima stidnica i stidne dlake, jer tijela se ne bismo trebali ni stidjeti ni sramiti. Zanemaruje pritom da je to riječ, kako su nam objasnili jezikoslovci, praslavenskog porijekla koja nema izravne veze s onakvom riječju stid kakvu danas koristimo. Jedini koji je stao na pravobraniteljičinu stranu bio je Institut za hrvatski jezik. Njihov ravnatelj, dr. sc. Željko Jozić, koji je na toj funkciji od 2012., rekao nam je kako su na zamolbu pravobraniteljice postupili baš kako bi i na zamolbu svake institucije – znanstvenim pristupom.
Dopušteni sinonim
“Institut za hrvatski jezik u ožujku 2024. godine od pravobraniteljice za ravnopravnost spolova dobio je zamolbu da da mišljenje o riječi ‘stidnica’. Znanstvenici Instituta s Odjela za hrvatski standardni jezik izradili su mišljenje u kojem su dani i neki konkretni prijedlozi te smo već u travnju svoje mišljenje uputili pravobraniteljici. Koliko mi je poznato, pravobraniteljica je mišljenje zatražila i od drugih institucija, no one se nisu odazvale, već su se samo pojavile na sastanku radne skupine koju je pravobraniteljica oformila. Ondje su izrekli mišljenje koje je potpuno oprečno mišljenju Instituta”, rekao nam je dr. sc. Željko Jozić. Istaknuo je kako mišljenje Instituta nije obvezujuće.
Njihov je znanstveni rad rezultirao dokumentom od tri stranice, u kojem se opsežno opisuju uporabe riječi stidnica, te se dopušta da se ta “sporna” riječ zamijeni izrazom vulva, latinskom istoznačnicom za sve dijelove ženskoga spolnog organa.
“Riječ vulva dopušteni je sinonim riječi stidnica. U medicinskome nazivlju supostoje tri usporedne nomenklature: domaćih naziva, naziva internacionalizama i latinskih naziva. Riječ vulva latinski je naziv, ali i naziv internacionalizam (koji se izgovorom i zapisom poklapa s latinskim nazivom, a od njega se razlikuje svojim oblicima). Slučaj je usporediv s riječju penis, koja je također i latinska riječ i u hrvatskome prihvaćeni internacionalizam. U oba slučaja, uz latinski naziv te uz prihvaćeni internacionalizam, postoje i hrvatski nazivi stidnica odnosno spolni ud, udo. Bazu Struna trebalo bi dopuniti tako da se uz naziv stidnica unese dopušteni naziv vulva (kao što se uz naziv spolni ud donosi dopušteni naziv penis). Riječ stidnica izvedena je od riječi stid. Vjerojatno je prevedenica prema njemačkome weibliche Schamm, u doslovnome prijevodu ‘ženski sram’ (Matasović i dr. 2021: 389) i/ili prema latinskome pudenda ‘ono čega se treba sramiti’ (odnosi se i na muški i na ženski spolni organ)”, navode između ostalog u svom mišljenju u Institutu za hrvatski jezik.
Doslovni prijevod
Riječi s korijenom stid i danas se u hrvatskome nazivlju nalaze u nekoliko naziva povezanih sa spolnošću. Tako nije samo u hrvatskome jeziku, nego i u temeljnome (latinskom) medicinskom nazivlju, dodaju. Primjerice, latinski je naziv za male stidne usne labia minora pudendi, za velike stidne usne labia maiora pudendi, a hrvatski su nazivi doslovni prijevodi latinskih.
“I njemački je naziv za stidne usne schamlippen (scham znači ‘sram’, u doslovnome prijevodu sramne/stidne usne, dakle i njemački je naziv doslovni prijevod latinskoga naziva. Riječ srom, čije je osnovno značenje ‘sram’, poljski je naziv za ženski vanjski spolni organ. Korijen stid u hrvatskome se medicinskom nazivlju nalazi u nazivima povezanima sa ženskom spolnošću.
U Hrvatskome mrežnom korpusu potvrđeni su i izrazi stidne dlačice, stidni predio, stidni dio (sva tri naziva za osobe obaju spolova) te stidni brežuljak (za osobe ženskoga spola). Jasno je da je u mnogim jezicima (također i u latinskome) u nazive povezane sa spolnošću ugrađena kulturna slika svijeta u kojemu je spolnost općenito, a osobito ženska, nešto čega se treba sramiti. Stoga se i u drugim jezicima u kojima je korijen domaćih naziva povezanih sa ženskom spolnošću značenja ‘stid, sram’ feminističke skupine zalažu za zamjenu tih naziva nazivima kojima bi se izbjegla negativna konotacija koju oni nose”, navode dalje.
Iznijeli su i niz zanimljivih preporuka. Tako ne bismo više imali stidne uši, stidne dlake ili stidne kosti, već preponske uši, dlake i kosti, dok bi sam spolni organ ostao vulva. Institut za hrvatski jezik ostao je usamljen s takvom idejom jer se ni kroatisti s Filozofskog fakulteta ni liječnici više nisu htjeli baviti tom temom, no zato se posljednjih dana o njoj s podsmijehom govori i u liječničkim i u jezikoslovnim kuloarima.
Stav struke
Naime, na sastanku je bilo i oštre polemike, a pravobraniteljici je poručeno da se, ako želi latinski izraz vulva, obrati Saboru s prijedlogom da se latinski uvede kao službeni jezik u Hrvatskoj. Inače, upućeni u ovaj kafkijanski proces protiv stidnice kažu kako je sve to “uvreda inteligenciji svih građana”. “To je hrvatski naziv za vulvu, lijepo je što postoji hrvatska inačica. Ako pravobraniteljica želi latinizaciju, neka to riješi s Vladom i Saborom, liječnici se u to ne žele miješati”, rekao nam je upućeni liječnik.
“S navedenom tematikom Hrvatski liječnički zbor na pravobraniteljičinu je inicijativu prve kontakte imao tijekom 2024., a na 140. sjednici Izvršnog odbora HLZ-a, održanoj 26. lipnja 2024., zaključeno je da se slaže da je potrebno uvesti prikladniju terminologiju ako je to prijedlog pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Kako HLZ nema ekspertna lingvistička znanja u tom području, predložili smo kontaktiranje mjerodavnih institucija poput Filozofskog fakulteta, Instituta za hrvatski jezik i sličnih tijela kako bismo u konstruktivnom ozračju došli do odgovora na postavljena pitanja. Na sastanku postaje razvidno da je cijeli proces pokrenut na inicijativu neimenovane profesorice (jedne osobe) te da drugih inicijativa učenica ili učenika, roditelja ili drugog prosvjetnog osoblja, a u smislu promjene termina stidnica, nije bilo. Kako se HLZ u prethodnom periodu konzultirao s više stručnih društava, a osobito s društvima koja djeluju u segmentu skrbi o zdravlju žena, vjerodostojno smo prenijeli stav struke koji nije sklon zadiranju u standardu jezičnu praksu ni promjeni izraza stidnica, kao ni stigmatiziranju riječi stid”, rekao nam je prof. dr. sc. Krznarić, predsjednik Liječničkog zbora.
Predstavnik Katedre za standardni hrvatski jezik Odsjeka za kroatistiku FFZG-a Igor Marko Gligorić iznio je na sastanku 8. prosinca stav da pristupanje jezičnim inovacijama u navedenom smislu nije potrebno te ne podržava mišljenje Instituta za hrvatski jezik.
Ciganski gulaš
“HLZ više ne sudjeluje niti je spreman sudjelovati u ovoj inicijativi koju ocjenjujemo upitnom i zbunjujućom”, rekao nam je predsjednik Zbora dr. Krznarić. Iz Ureda Pravobraniteljice rečeno nam je kako do sastanka ne bi ni došlo da je „na vrijeme bio poznat stav HLZ“. Uputili su nas i na izvješće iz 2024., u kojem stoji da je postupak pokrenut na temelju pritužbe na školski udžbenik. U tom se izvješću navodi i kako je latinski vulva prihvatljivo jer se već koriste latinizmi kao klitoris, penis i prostata, dok je stav pravobraniteljice da se stid kao riječ veže uz negativne konotacije.
“Sasvim je nejasno zašto se pravobraniteljica uopće miješa u liječnički posao, u medicinu i medicinsku terminologiju, a to joj nije prvi put. S druge strane, svako cenzuriranje hrvatskog jezika te uništavanje lijepe hrvatske riječi nauštrb latinskog ubijanje je našeg bogatog jezika”, rekao nam je drugi sugovornik.
Doznajemo kako se Institut svojedobno bavio i “mukama po Ciganima”, jer je 2021. isti ravnatelj Jozić dobio pritužbu na naziv biljke “cigansko perje”. Kako u hrvatskome jeziku već postoji istoznačna riječ svilenica, izdana je preporuka da se ne koristi pridjev cigansko. Isti je pridjev uklonjen i iz imena “ciganski moljac”, a ciganski je ostao samo – gulaš. U to zasad nitko ne dira.
No sve ovo uistinu je nakaradan primjer čime se naše dokone institucije bave, a da riječ stidnica nije zaslužila ovakav tretman, slaže se i jedan od naših najpoznatijih stručnjaka iz polja kroatistike, član Vijeća za hrvatski jezik, prof. dr. sc. Marko Alerić. Njemu je cijela ova priča o stidnici – besmislica.
“To otvara i brojna druga pitanja. Na društvenim sam mrežama vidio da se riječ stidnica rabi kao riječ za ženski spolni organ u pojedinim udžbenicima iz prirode i društva ili biologije, te da neki imaju problem s time. Treba najprije reći da su stid i sram riječi praslavenskog porijekla. Riječi same po sebi nemaju negativnu konotaciju, već je dobivaju korištenjem. Korijen riječi stid isti je kao i korijen riječi studen (zima, hladno), a odnosi se na crvenilo koje nastaje od hladnoće ili kada je netko stidljiv. Ovaj primjer može biti negativan samo ako se netko zbog njega tako osjeća, odnosno ako smatra da je stid nešto negativno”, ističe Alerić.
Pozitivna konotacija
Mnogi jezikoslovci smatraju da se stidnica ne odnosi na stid u smislu da bi se žena trebala stidjeti što ima sasvim normalan, prirodan i zdrav spolni organ, već da je to dio tijela koji ne pokazujemo ili ga se stidimo (ili sramimo) pokazivati svakomu. Što ipak zvuči logično. No po istome bi načelu stidnica onda mogla postati “sramnica”.
“Ni to nije rješenje, ali nije ni vulva, jer je to latinski. Zapravo se postavlja pitanje što je zapravo prosto i što je neprihvatljivo. Činjenica je da za muški spolni ud nemamo inačicu ‘stidnik’. No, mijenjati jezik samo zato što nekomu nešto smeta ili zato što u nekoj riječi vidi drugo značenje smjer je koji otvara druga pitanja. Svakomu može zasmetati neka riječ. Evo i primjera. Prije pedeset godina riječ ‘drug’ bila nam je draga i svakodnevna. Uostalom, iz te riječi izvedene su i riječi druženje, društvo, drugarstvo, dakle sve što ima pozitivnu konotaciju. No, s vremenom je drug, zbog povijesti, postao riječ koje se želimo riješiti”, kaže jezikoslovac Alerić.
Ističe kako se svojim mišljenjem, u kojem dopušta istoznačnicu vulva, Institut za hrvatski jezik očito htio ograditi, odnosno ići politikom nezamjeranja. No Alerić smatra da bi trebalo stati na kraj takvim pokušajima mijenjanja hrvatskoga jezika u njegovoj ljepoti i punini. Inače, neslužbeno doznajemo kako ni djelatnicima Instituta kojima je dodijeljen zadatak da provedu “rešetanje” riječi stidnica to nije lako palo jer su i sami isprva među sobom zaključili kako je riječ o besmislici. Prevladao je stav ravnatelja Jozića, koji smatra da je Institut kao znanstvena ustanova dužan reagirati ako mu se obrati neka institucija, a naročito ako je u pitanju neka riječ koja bi mogla izazvati prijepore u društvu, kao što su to očito stidnica i stidne, pardon, preponske Ženska spolnost
Sve je na kraju završilo tako da je pravobraniteljica Ljubičić “digla ruke” od cijele priče, izdavši ipak neobvezujuću preporuku svima da radije koriste izraz vulva. U toj je preporuci objasnila i što je htjela postići procesom koji je trajao više od godinu i pol dana.
“Pravobraniteljica je navedeni sastanak sazvala s namjerom konkretiziranja ideje o zamjeni izraza u području spolnosti koje u svom korijenu imaju riječ ‘stid’ u hrvatskome standardnom jeziku, odnosno formiranja radne skupine kojoj bi opća zadaća bila usklađivanje izraza u području spolnosti poput ‘stidnica’ u hrvatskome jeziku s načelom ravnopravnosti spolova, a s obzirom na to da je rad na navedenome stao na mišljenju Instituta za hrvatski jezik koje je pravobraniteljici dostavljeno dopisom od 10. travnja 2024. Budući da je u svom mišljenju Institut iznio neke konkretne i zanimljive prijedloge jezičnih rješenja, smatrali smo da bi započeto bilo uputno nastaviti i konkretizirati kako bi se na razini jezikoslovne struke osmislila bolja jezična rješenja od trenutačnih izraza koji ljudsku, a posebno žensku spolnost, povezuju sa stidom. Slijedom dopisa Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ) od 27. lipnja 2024., u kojem se navodi da je HLZ na 140. sjednici održanoj 26. lipnja 2024. zaključio da se slaže da je potrebno uvesti prikladniju terminologiju, te slijedom dopisa od 9. listopada 2024. u kojem HLZ predlaže da se pravobraniteljica obrati Katedri za hrvatski jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu (FFZG) kako bi se formirala zajednička radna skupina, pravobraniteljica se dopisom od 12. prosinca 2024. obratila Katedri za hrvatski standardni jezik Odsjeka za kroatistiku FFZG-a, međutim, nije zaprimila odgovor. S obzirom na to da je od tada prošla gotovo cijela kalendarska godina bez obavijesti da je nešto poduzeto, pravobraniteljica je dopisom od 22. listopada 2025. na vlastitu inicijativu odlučila sazvati sastanak kako bi se predmetni proces potaknuo, prethodno izrazivši spremnost da bude u ulozi njegove koordinatorice.
Nakon održanog sastanka, pravobraniteljica je iznenađena što je HLZ na sastanku iznio stajalište suprotno prethodno iznesenome, smatrajući da nije potrebno uvesti prikladniju terminologiju, uz čak izražavanje žaljenja predsjednika HLZ-a što pravobraniteljica proračunska sredstva hrvatskih građana troši na beznačajne inicijative poput predmetne. Osim HLZ-a, predstavnik Katedre za hrvatski standardni jezik Odsjeka za kroatistiku FFZG-a također je iznio stajalište da pristupanje jezičnim inovacijama u navedenom smislu nije potrebno te da ne podržava mišljenje Instituta za hrvatski jezik”, navodi se u dokumentu koji potpisuje Višnja Ljubičić.
Nikakav plod
Ona zaključuje da je eto “svima jasno da je predmetna inicijativa za formiranje radne skupine očigledno nesvrsishodna i da nema uvjeta za njezinu realizaciju. Svakako nema svrhe da rad na novim jezičnim rješenjima poduzimaju oni koji smatraju da takvim promjenama u hrvatskome jeziku uopće ne treba pristupiti”.
U skladu s već iznesenim mišljenjem, pravobraniteljica i dalje smatra da bi izraze u području spolnosti koje u svom korijenu imaju riječ “stid” u hrvatskome standardnom jeziku trebalo označiti arhaizmima i prikloniti se primjerenijim jezičnim rješenjima koja bi bila u skladu s načelom ravnopravnosti spolova i suvremenim poimanjem spolnosti. U pisanoj preporuci pravobraniteljica Ljubičić zamolila je Institut za hrvatski jezik da predano nastavi s hvalevrijednim radom na pronalaženju konkretnih rješenja za ovaj “problem”.
Posebno treba naglasiti da velik dio građana riječ stidnica nikada ne koristi, ne vidi je u medijima niti čita u prozi ili poeziji. Erotski pjesnici skloniji su poetskim metaforama, označavajući vulvu kao “cvijet”, Venerin brežuljak i slično. Stidnicu nećete pronaći ni u djelima Miroslava Krleže, Augusta Šenoe, Ranka Marinkovića ni ostalih prvaka naše književnosti. Ona je arhaizam, i to rezerviran za medicinsku te ponekad pravnu literaturu i terminologiju. Stoga nikomu od naših sugovornika nije jasno komu bi zasmetalo, odnosno, komu bi korištenje riječi stidnica toliko mnogo zasmetalo da pokrene postupak od godinu i pol dana koji nije urodio nikakvim plodom. Štoviše, moglo bi se reći da je većina okupljenih problem poslala u stidnicu.
Kroatizirati, a ne latinizirati
Liječnici ukazuju i na činjenicu da je Hrvatski liječnički zbor osnovan 1874. godine, a od 1877. izdaju i Liječnički vjesnik na hrvatskome jeziku. Jedan od ciljeva tog časopisa jest promicanje liječničke terminologije na hrvatskome jeziku. Primjer je riječ koju liječnici često koriste, a javnosti je relativno nepoznata, za AIDS, koji je godinama kod nas bio poznat kao sida, što je kratica za sindrom stečene imunodeficijencije. Zbog te su side osamdesetih i devedesetih stradale brojne nositeljice lijepog i zastarjelog imena Sidonija, koje su bile poznate kao Sida, pa bi ih nevaljalci u gluho doba noći telefonski budili lošim šalama.
Infektolog, pjesnik i diplomat dr. Drago Štambuk, koji je dobar dio liječničkog rada posvetio oboljelima od HIV-a, ali je poznat i kao čuvar jezika i kreator brojnih novih riječi, poželio je dati doprinos hrvatskomu jeziku pa je tu bolest, sidu, nazvao “kopnica”, primijetivši da pacijenti od nje doslovno kopne pred očima liječnika i obitelji. To je, dakle, pristup koji liječnici i jezikoslovci podržavaju – kroatizirati, a ne latinizirati, koristiti hrvatske, a ne strane riječi i izraze.
Crnac i Indijanac kod nas nisu zabranjene riječi
Valja se zapitati koračamo li ovakvim procesima prema društvu potpune političke korektnosti, gdje prestaje svaka ljepota jezika, a sve postaje sterilno i pisano tako da nikoga ne uvrijedi. “Primjerice, crnac je u Hrvatskoj veoma konkretna riječ koja označava osobu crne rase. No, u engleskome jeziku, naročito u Sjedinjenim Američkim Državama, riječ ‘black’ je zabranjena i smatra se rasističkom kao i ‘colored’ (obojeni) ili ‘ni**er’ (crnčuga). Drugi takav primjer je Indijanac, za pripadnike izvornih plemena u Sjevernoj Americi. U SAD-u je nezamislivo nazvati ih Indijancima, već su to ‘native persons’ (izvorne osobe), dok mi u Hrvatskoj i dalje radosno gledamo filmove s kaubojima i Indijancima. Mnogo je primjera u kojima u SAD-u već uviđaju kako su pretjerali s političkom korektnošću, a nauštrb vlastitog jezika, slobode izražavanja i govora”, kaže jedan naš sugovornik.
Valja podsjetiti kako su dijelom iz zafrkancije Hrvata, a dijelom u srpskoj propagandi tijekom i nakon Domovinskog rata, izmišljene neke “novohrvatske riječi”. Tako je helikopter posprdno zvan “zrakomlat”, a televizija “dalekovidnica”. No u literaturi je ipak zaživio jedan primjer iz tih “novokomponiranih riječi”, a odnosi se na muški i ženski spolni organ, koje se u tim primjerima nazivaju “nježnik”, odnosno, “nježnica”. Naši su se sugovornici samo nasmijali kada smo to predložili kao diplomatsko rješenje ovoga gordijskog čvora hrvatskoga jezika.
Autor:Tomislav Kukec/7dnevno
