Šarić: Tko će mi smanjiti porez, ima li kandidata?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 23 Siječanj 2026 13:00
U jednom od posljednjih komentara pisao sam o zarobljenosti četiri-pet pravaških stranaka u prošlosti i potenciranju tema koje prosječnog Hrvata ne zanimaju, ne zato što nije dovoljno nacionalno osviješten ili je mrzio povijest u školi, već zato što mu je plaća niska unatoč tome što je narasla za 80 do 100 posto tijekom deset godina.
Na desnici kronično nedostaje ekonomista i ekonomskih politika kakve provode Trump u SAD-u i Milei u Argentini. Doduše, treba biti pošten i reći da je Milei više libertarijanac nego desničar. Nije ni Trump klasičan desničar. No, znate kako mediji pišu o političarima koji se rješavaju loših marksističkih politika modernih socijalista koji očito nikada ništa neće naučiti kada je u pitanju ekonomija. U Češkoj mi je krajem prošle godine pozornost zaokupila stranka Motoristi za sebe. Osim što su protivnici zelene agende i ne vole favoriziranje biciklista u prometu, snažno podupiru slobodno tržište, što niži porez i što manji upliv države u gospodarstvo. Tu sam i ja na političkom spektru. No, to nije dovoljno…
Novostvorena desna Vukovarska koalicija, koja je već načeta unutarnjom aferom „Bujica“, istaknula je prilikom osnivanja kako želi resor kulture oko kojeg neće moći biti nikakvih pregovora. Slažem se da je kultura bitna, pogotovo zato što upravo o tome i najviše pišem na ovom portalu – rasipanju hrvatskog novca na postjugoslavensku i „queer“ kulturu, odnosno na smeće.
Kada si na vlasti, najlakše je baviti se ideologijom i financiranjem kulture
Suverenisti, DOMiNO, Tomislav Jonjić, HSP i ostali premalo govore o ekonomiji i to me sve više nervira na desnici. Most je nešto bolji po tom pitanju. No imam još tri godine za izabrati kome ću dati glas. Možda se pojave neki hrvatski motoristi pa neću morati vagati?
Kada si na vlasti, najlakše je baviti se ideologijom i financiranjem kulture. Pogledajte samo Tomaševića. Zabranio je fašiste, mijenjao je ulice ustaških dužnosnika koji to nisu bili, oštetio proračun Arene Zagreb zabranivši budnicu iz Domovinskog rata, a sebi bliskim netalentiranim besposličarima u bezveznim udrugama podijelio milijune eura… Koliko sposoban treba biti za ovakve poteze?
Vrlo je jednostavno uskratiti novac performerima, lizačima žlica, pljuvačima na Meštrovićev paviljon i onima što se miluju i skidaju na ulici. Promijeniti ime ulice ili trga je jedan od najlakših poslova na svijetu. Ukloniti četnički mauzolej nije nikakva nuklearna fizika. Oko svega toga ne treba graditi kampanju i time pokušati pecati u glasačkom bazenu. Smanjiti Pupovcu financiranje ne bi trebao biti nikakav problem. Domovinskom pokretu ipak jest, no to je sada ne tema.
Kada će porez na dodanu vrijednost opet biti 22 posto?
Od onih koji od mene i meni sličnih „ekstremista“ traže glas moraju mi ponuditi sljedeće: manji porez, manje nameta, manje trošarine, manje cijene javnih usluga, manji upliv u ekonomiju, rezanje državne potrošnje, masovna otpuštanja iz javnih službi i općenito što manje birokrata za vratom. Nudi li itko to u Hrvatskoj s konzervativno-desnog spektra?
Još uvijek čekam političara koji će spustiti PDV na barem 22 posto. Za početak. Tko se još sjeća te stope? Ivina Jadranka Kosor za vrijeme svoje kratkotrajne vladavine podigla je opću stopu PDV-a na 23 posto, što je bio znak komunistima pod Milanovićem da još više sjednu narodu na grbaču s 25 posto.
Nekakva logika nalaže da se u krizi rasterećuju građani i smanjuju porezi, no naši „ekonomski stručnjaci“ u visokoj politici još uvijek su zaraženi socijalizmom i uvjereni da jedan Čačić, Vrdoljak, Habijan ili Filipović mogu bilo kome u Hrvatskoj ostvariti materijalno blagostanje. Temeljna uloga ministra gospodarstva, ako uopće taj resor treba postojati, trebala bi biti što manje raditi i što manje se petljati u posao onima koji znaju stvarati. Ministar gospodarstva gospodarstvenicima bi trebao uklanjati prepreke, a ne im ih nametati.
EU zna samo pisati regulative, kažnjavati slobodu govora i signalizirati vrline
Zločesti narančasti čovjek koji želi Grenland u svom prvom mandatu ostvario je sjajne gospodarske rezultate, a to čini i sada. Primijetio je to RTL-ov novinar Boris Mišević, Srbin koji nije Pupovčev, nego naš. S nama dijeli sve tegobe financijskih kriza i inflacije. Nedavno je nahvalio Trumpove gospodarske politike koje idu na ruku malom čovjeku. Primjerice, Trump je ukinuo sulude Bidenove odluke koje se tiču automobilske industrije. Motoristi iz Češke sigurno su bili presretni kada su čuli da Trump skida stigmu s motora na unutarnje izgaranje.
S druge strane Atlantika, Europska komisija nas guši sa svojom zelenom agendom, svako malo propisuje višu granicu za eko-test, nameće proizvođačima automobila prisilnu elektrifikaciju, bez infrastrukture i vremena za prilagodbu. Volkswagen zatvara tvornice, dolaze Kinezi, a uskoro i hrana loše kvalitete iz Južne Amerike temeljem Mercosura protiv kojeg prosvjeduju europski farmeri.
Dok SAD i Kina ubrzano tehnološki napreduju, EU zna samo pisati regulative, kažnjavati slobodu govora i signalizirati vrline. Ursula bi se sada i naoružavala i pritom, naravno, zadužila nas za stotine milijardi eura, iako podaci Eurostata jasno pokazuju da je to ekonomsko samoubojstvo. Zbilja želim nešto pozitivno napisati o politikama Komisije, no ne ide. Porezi, zaduživanje i regulative, sveto je trojstvo Ursule i njezinog briselskog Olimpa u kojem sjedi i nevjerojatno sposobna Dubravka Šuica.
Trump i Milei
Idem sada malo preširoko… vraćam se Trumpu i Mileiju pa završavam s onime što pokušavam reći u ovom komentaru. Američki birači, ovog puta s „popularnim glasom“, ponovno su izabrali Trumpa za predsjednika, ne zato kako bi stekli Grenland te ostvarili mir u Gazi i Ukrajini, već zato što se sjećaju kako su dobro živjeli od 2016. do 2020. godine. Iako milijarder iz New Yorka, Trump ima osjećaj za malog čovjeka i za razliku od naših i europskih političara, nudi porezne rezove i rasterećenje građana.
Milei, nešto osebujniji i direktniji od Trumpa, izgleda da je to moguće, Argentini ispunjava obećanja: smanjuje i obuzdava inflaciju te popravlja štetu loših ekonomskih politika prijašnjih vlasti. Ugasio je brojna ministarstva i redom svojom motorkom reže bolesne grane državnog aparata. Smanjio je birokraciju opravdano otpustivši gotovo 50.000 „uhljeba“, ukinuo kontrolu cijenu i dao tržištu da diše ukinuvši brojne državne regulacije. Privukao je investitore i poslao poruku narodu da treba raditi i stvarati, a ne primati socijalne naknade i pouzdavati se u državu koja će riješiti sve probleme. Jer neće.
I nama treba motorka Javiera Mileija
Što radi diplomat Plenković? Istovremeno dok se hvali digitalnom transformacijom, a stanovništva je sve manje, „uhljeba“ je sve više! Kako pomiriti rast državnih službenika s velikim napretkom u digitalizaciji? Otkako je na vlasti, rast zaposlenih u javnom sektoru kontinuirano raste, a samo u zadnjih pet godina zaposleno je 19.000 ljudi! Ispravite me ako griješim, ali ne vjerujem da je to 19.000 liječnika i medicinskih sestara.
I nama treba motorka Javiera Mileija. Ministarstva sigurno možemo prepoloviti i otpustiti barem polovicu zaposlenih u javnoj upravi, ondje gdje se ispijaju kave i efektivno radi sat do dva, ako i toliko. Tada nam neće trebati toliko stranih radnika.
Nadalje, ako niste znali, proračun nam se povećao za 135 posto u deset godina. Kada će se smanjiti porez na 22 posto? Upravo je narasla cijena tehničkog pregleda, hvala Vlado! Hoćete li sada popraviti desnu traku između čvora Bobovica i Sveta Nedjelja u smjeru Zagreba da se ne moram nepropisno voziti u lijevoj traci koja služi isključivo za pretjecanje?
Država mora njegovati kulturu života
I sada se vraćamo na češke Motoriste kako bismo zaokružili ovaj tekst. U potpunosti se slažem s njihovim ekonomskim politikama. Nisu građani krivi što im automobili izbacuju CO2, a biciklisti ne smiju biti privilegirani u odnosu na vozače automobila.
Međutim, pored ekonomskih politika za koje se zalažu Motoristi, od države očekujem da potiče i ulaže u kulturu života. Osim obrane, sigurnosti, pravosuđa i zakonodavstva, jednako je važno, rekao bih i najvažnije, da država vodi računa o svom najvrjednijem resursu – ljudima. Moj glas dobit će oni koji će se zalagati za poštivanje članka 62 hrvatskog Ustava, kao i 63. i 64. Brak, obitelj (jedna mama, jedan tata i djeca) i zaštita života od začeća do prirodne smrti su vrijednosti oko kojih nema pregovora niti kompromisa, kako piše u svojoj knjizi dr. Josip Mužić: „Beskompromisna politika katolika: Principi o kojima se ne pregovara“.
Moderna hrvatska desnica mora se više fokusirati na ekonomiju te zaštitu obitelji i prava na život. Povijesne teme treba ostaviti povjesničarima, a kada se osvoji vlast vrlo je lako baviti se kulturom, odnosno njezinom obnovom ili refinanciranjem. Stoga pitam: tko će mi smanjiti porez, ima li kandidata?
