Vjekoslav Krsnik: Je li pametno što je Hrvatska odbila Trumpov "Odbor za mir"
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Veljača 2026 12:58
U tom smislu Hrvatska je uistinu strateški partner Francuske i vodi politiku prema Srbiji kakvu priželjkuju u Parizu, pa zato Andrej Plenković u Davosu ne govori o velikosrpskoj fašističkoj agresiji odnosno o Srpsko-hrvatskom ratu, nego o "nekim problemima" koje smo imali prije 30 godina. Dok je ovaj jugokomunistički dvojac na čelu u Hrvatskoj očito je da se Zagreb ne će prikloniti SAD-u kao važnom savezniku kao što je to učinjeno prema Izraelu pa zato Hrvatska još nije priznala Palestinu
Kao što se moglo očekivati Hrvatska je odbila poziv američkog predsjednika Donalda Trumpa da se priključi "Odbora za mir" međunarodnom projektu pod vodstvom SAD s ciljem da se nađe konačno rješenje za Bliski istok i izraelsko-palestinski sukob u Gazi. Poziv za članstvo u ovoj međunarodnoj skupini pod vodstvom SAD imao je značajan premda kratkotrajan učinak na praktički svojevrsnu domaću ustavnu krizu koju predstavlja sukob oko nadležnosti predsjednika Republike i predsjednika Vlade. Trumpov poziv je "nakon sto godina", kako se izrazio Zoran Milanović, prisilio da njih dvojica konačno razgovaraju, barem telefonski.
Obojica su na svoj način komentirala poziv da se priključe tom međunarodnom odboru koji ima pravnu podlogu u rezoluciji Vijeća sigurnosti UN.a iz prošle godine. Premijer Plenković samu ideju o pristupanju Hrvatske ovom odboru nije u potpunosti odbacio, jer je rekao da je stav Vlade kako "ne bi u ovom trenutku pristupio Odboru za mir iz niza razloga" ali nije precizirao ni jedan od tih razloga zbog kojih je donesena takva odluka.S druge strane predsjednik države Milanović iskoristio je ovu novu situaciju da diskreditira premijera ocijenjujući prvo da je to tema koja bi se trebala naći na Vijeću za nacionalnu sigurnost, pa je konstatirao da premijer tu odluku može donijeti sam što ne bi bilo ustavno ali nema nikoga da ga pozove na odgovornost. "Kako sada ne može bez mene, zove onda kad mu treba pokriće jer mu je teško reći ne". Naravno i predsjednik Republike odbio je poziv, postavljajući nekoliko pitanja, je li Hrvaskoj tamo mjesto, i kako je uopće i u kojem trenuku je Hrvatska dobila poziv i koliko je država uopće dobilo poziv.
Dosad je dvadesetak država pristupilo Trumpovom "Odboru za mir" To su Bahrein, Maroko, Argentina, Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Bugarska, Mađarska, Indonezija, Jordan, Kosovo, Pakistan, Paragvaj, Katar Saudijska Arabija, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Uzbekistan i Mongolija. Kao što se vidi tu nema ni jedne od važnijih europskih saveznica Sjedinjenih Država, jedino su tu Mađarska, Bugarska, Turska i Kosovo, ali i prva Putinova saveznica Bjelorusija. Budući da je to projekt na samom početku možda je bilo uputno, kako je to naveo Zoran Miolanović staviti tu temu na sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost koje se odavno nije sastalo iako novostvorene okolnosti ne samo na europskom nego i na globalnom planu predstavljaju goruće teme kojima bi se to vijeće trebalo pozabaviti.
Ovo je, uz druge čimbenike, prilika da se postavi pitanje o vanjskoj politici Hrvatske s obzirom na novo prestrojavanje na globalnoj razini pri čemu vodeću riječ, nastojeći Ameriku postaviti na novim temeljima, vodi nova Trumpova administracija. U tom novom pozicioniranju Sjedinjenih Država u svijetu a posebice prema europskim saveznicima odnosno unutar Sjeveroatlantskog pakta. Hrvatska je i te kako zainteresirana jer područje bivše Jugoslavije još uvijek nije do kraja stabilizirano s obzirom na ugrozu koju u novim okolnostima i uvjetima predstavlja velikosrpska politika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegove garniture. Hrvatska je izložena specijalnom hibridnom ratu iza kojeg stoji projekt tzv. "srpskog sveta" kao nove varijante imperijalne politike Beograda uz logističku podršku Srpske akadenije nauka i umetnosti i Srpske pravoslavne crkve koja uz materijalno pomoć hrvatske Vlade nelegalno(?!) djeluje u Hrvatskoj.
Da Srbija praktički ne želi pristupiti Europskoj uniji gdje bi se morala odreći svojih imperijalnih težnji, prije svega prema Kosovu pokazao je posjet izaslanstva europskog parlmenta kojeg je vodio hrvatski europarlamentarac Tonino Picula. Ne samo da se predsjednik Aleksandar Vučić nije sastao s izaslanstvom, nego je ono doslovno bilo izvrijeđano, tako da se konačno pokazalo kako Srbiji uopće nije stalo do Europske unije, ali joj je i te kako stalo da vuče eure iz predpristupnih fondova. Takva Srbija ima međutim i dalje podršku unutar Europske unije, pa bi Hrvatska prema njoj trebala voditi suverenističku pobjedničku politiku a ne politiku koja odgovara Bruxellesu. Kakva je u stvari ta politika najbolje je nedavno precizirao francuski ministar za Europu Benjamin Haddad koji je izjavio: da je strateški interes Francuske jačanje Srbije kako bi se ona odcijepila od ruskog utjecaja i u tom smislu Francuska strateški vidi Hrvatsku kao čimbenika u tom procesu U Europskoj uniji još uivijek nisu shvatili da balkanskoj Srbiji uopće nije do članstva, ali će sisati novac dok bude mogla. Što se tiče Francuske ona može biti veliki saveznik Beograda, ali to nikako ne smije biti hrvatska politika prema istočnom susjedu koji još uvijek ima niz neispunjnih obveza iz Srpsko-hrvatskog rata u kojemu je Srbija poražena.
U sadašnjim promijenjenim okolnostima Hrvatska se treba odlučiti na kojeg će se saveznika osloniti jer to očito od samog raspada komunističke Jugoslavije nije bila Europa osim Vatikana Njemačke i Austrije. Nažalost ni predsjednik Milanović ni premijer Plenković kao djeca s komunističkim pedigreom ne samo da nisu radili na unapređenju američko-hrvatskih odnosa nego su ih spustili na nižu razinu. Takvu politiku vodio je i predsjednik Tuđman vjerujući svojem glavnom savjetniku inače francuskom agentu Hrvoju Šariniću a nastavili su gotovo svi njegovi nasljednici i premijeri. Dok je predsjednik Milanović otvoreno proruski orijentiran, premijer Plenković je oko sebe okupio francusku ekipu koja uključuje Davora Božinovića, Ninu Obuljen Koržinek, francuskog državljanina bivšeg ravnatelja SOA-e Danijela Markića, pa još jednog francuskog državljanina Frku Petešića. U tom smislu Hrvatska je uistinu strateški partner Francuske i vodi politiku prema Srbiji kakvu priželjkuju u Parizu, pa zato Andrej Plenković u Davosu na govori o velikosrpskoj fašističkoj agresiji odnosno o Srpsko-hrvatskom ratu, nego o "nekim problemima" koje smo imali prije 30 godina. Dok je ovaj jugokomunistički dvojac na čelu u Hrvatskoj očito je da se Zagreb ne će prikloniti SAD-u kao važnom savezniku kao što je to učinjeno prema Izraelu pa zato Hrvatska još nije priznala Palestinu.
