Hrvatski branitelj i neposredni sudionik događaja koji su tema filma Mirotvorac raskrinkava autore
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 15 Veljača 2026 18:07
Nakon neuspjelih pregovora, tadašnji načelnik Policijske uprave Osijek, Josip Reihl-Kir, inzistirao je da se zarobljeni policajci vrate pod svaku cijenu. O tome postoje zapisi i svjedoci – održani su sastanci načelnika policijskih uprava na kojima se raspravljalo o daljnjim koracima. Iako su neki bili suzdržani ili protiv, Reihl-Kir je inzistirao na odluci da se krene u akciju.
Dražen Jurmanović, maloljetni hrvatski branitelj, Glavni urednik portala Veterani u svom video obraćanju demantira navode autora dokumentarnog filma Mirotvorac o ubojstvu Josipa Reihl-Kira, posebno se obraćajući novinaru Flauderu. Evo cjelovitog transkripta video objave
Gledajući izostanak javnih rasprava i kritičkih osvrta na dokumentarni film Mirotvorac, autora Ivana Ramljaka, koji je dobio snažnu institucionalnu i političku potporu Srpskog narodnog vijeća te pojedinih predstavnika političke platforme Možemo, osjećam obvezu reagirati. Ne zbog filma kao umjetničkog djela, nego zbog načina na koji se kroz javni prostor ponovno plasiraju povijesno netočne tvrdnje o događajima iz 1991. godine.
Povod za ovo obraćanje jest tekst uvaženog novinara Gorana Flaudera s osječke televizije, koji je u kontekstu filma iznio tvrdnju da je pokušaj skidanja srpske zastave od strane hrvatskih policajaca u Borovu Selu doveo do sukoba i slanja policijske intervencije, nazivajući pritom pogibiju dvanaestorice hrvatskih redarstvenika incidentom. To nije istina.
Kao prvo, nije riječ o dvojici „pričuvnih“ policajaca, već o četvorici aktivnih policijskih službenika Policijske uprave osječko-baranjske, od kojih je barem jedan imao dugogodišnji policijski staž – Zvonimir Meković. Uz njega su bili Dalibor Križanović, Jurica Tolj i Mario Marinović.
Radilo se o dvjema patrolama koje su se ondje zatekle nakon dolaska iz Osijeka. U policijsku postaju došli su radi zamjene baterije za radiostanicu, a potom su krenuli prema Vukovaru po hranu. Na izlazu iz Borova Sela uočili su istaknutu srpsku zastavu s četiri „S“ te jugoslavensku zastavu pokraj nje. Bilo je to oko pola dva do dva sata ujutro. Kao policijski službenici Republike Hrvatske postupali su u skladu sa svojom dužnošću.
Borovo Selo nije bilo, niti je ikada bilo, teritorij Republike Srbije. Zastava stoga nije imala nikakvo pravno uporište da bi ondje bila istaknuta.
Pokušaj uklanjanja zastave nije završio „interventnim privođenjem“, kako se to danas pokušava prikazati. Na policajce je otvorena vatra.
Važno je naglasiti da su četvorica hrvatskih policajaca imali samo osobno naoružanje. Nisu raspolagali teškim naoružanjem, pa borba nije bila ravnopravna. U razmjeni vatre sva četvorica su ranjena. Teže su ranjeni Meković i Križanović. Tolj je pogođen u stopalo, a Marinović je zadobio ozljedu glave. Tolj i Marinović uspjeli su se izvući i potražiti pomoć, dok su dvojica teško ranjenih ostala na mjestu sukoba.
Odmah po saznanju o zarobljavanju, politički i policijski zapovjednici pokušali su uspostaviti pregovore, ali bez uspjeha. S druge strane, negiralo se čak i da se zna gdje se nalaze zarobljeni policajci te da je uopće došlo do sukoba.
Treba podsjetiti i na ključnu činjenicu koja se sustavno prešućuje: u Borovu Selu su se neposredno prije tih događaja, kao i tijekom njih, Dunavom kontinuirano prebacivali srpski dobrovoljci, paravojne snage i naoružanje. Drugoga svibnja u selu se nalazilo između dvije i četiri tisuće teško naoružanih pripadnika paravojnih formacija.
Ne radi se, gospodine Flauder, o incidentu, nego o klasičnoj oružanoj pobuni. I to treba jasno reći.
Nakon neuspjelih pregovora, tadašnji načelnik Policijske uprave Osijek, Josip Reihl-Kir, inzistirao je da se zarobljeni policajci vrate pod svaku cijenu. O tome postoje zapisi i svjedoci – održani su sastanci načelnika policijskih uprava na kojima se raspravljalo o daljnjim koracima. Iako su neki bili suzdržani ili protiv, Reihl-Kir je inzistirao na odluci da se krene u akciju.
Oko 10:30 sati stigla je zapovijed pomoćnika ministra unutarnjih poslova Slavka Degoricije da se pokrene akcija prema Borovu Selu radi oslobađanja hrvatskih policajaca.
Nazvati ubojstvo dvanaestorice hrvatskih redarstvenika incidentom nije lapsus. To je relativizacija. A relativizacija, kada je riječ o Domovinskom ratu, nije bezazlena.
Novinarstvo podrazumijeva odgovornost prema činjenicama – ne prema narativima, ne prema političkom trenutku i zasigurno ne prema interesima onih koji bi povijest željeli prilagoditi današnjim potrebama.
Domoljublje se ne iskazuje deklarativno. Ono se, između ostalog, mjeri i time kako govorimo o poginulima, kako nazivamo njihovu smrt i jesmo li spremni razlikovati agresiju od incidenta.
O ostalim aspektima filma ne želim suditi bez potpunih i provjerenih činjenica. No o pogibiji dvanaestorice hrvatskih redarstvenika Republike Hrvatske mora se govoriti jasno, točno i s poštovanjem.
