Kako bi HDZ mogao izgubiti izbore?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 19 Veljača 2026 19:04
Kad bi ovoga trenutka smijenio svoju ministricu i počeo popravljati unakaženo lice naše kulturne politike, ne znam bi li se škapulao od gubitka izbora koji slijede. Više mu narod ne vjeruje, pa makar organizirao sve dočeke naših slavnih i vatrenih!
Živjeti na staroj slavi može se relativno dugo, sve dok se ne izgubi i posljednji tračak načela i ideja kojima je slava započela. Upravo to se događa HDZ-u kao stranci koja je bila najjača svjetiljka na početku našega odvajanja od komunističke jugovinske baruštine. Vođa stranke nije bio makar tko – imao je on puno koraka u trčanju kroz opću i svoju osobnu povijest i sve što smo mu ikada, ako jesmo, zamjerali palo je u vodu ostvarenjem njegovoga i našega sna – stvaranjem hrvatske samostalne države. Franjo Tuđman je teško prelazio preko javnih kritika ostalih stranačkih lidera – primjerice Marka Veselice, Dražena Budiše ili Ivana Gabelice – nazivajući ih amaterima i petljancima, iako su imali mnogo godina robije na leđima. Ali sve je bilo na njegovoj strani zbog te ideje i siline osjećaja da se po svaku cijenu stvori Hrvatska Država u kojoj će vladati nova načela slobode, istine i pravnoga demokratskoga ustroja. Ne vezivati se ni za kakvu labavu ili bilo kakvu federaciju u balkanskim prostorima i ostvariti put natrag Europi kojoj smo kulturološki i povijesno pripadali i ništa drugo!
Naglo su pušteni iz zatvora politički zatvorenici, iako su neki imali prema starim satrapskim zakonima zabranu nastupanja (Marko Veselica!), pojavili su se kao sjene iz apsana srbijanske jugosramije, kako ju je zvao kotorski pjesnik Vjenceslav Čižek kojega su u zeničkoj tamnici oslijepili. Neki su imali trajna tjelesna oštećenja, kao Ivan Gabelica ili Đuro Perica, a Vlado Gotovac vratio se teško bolestan. Našli smo se okruženi starim prijateljima kojima smo svojim skromnim mogućnostima pomagali dok su bili po zatvorima i otvorili smo javno svoje skrovito srce u naivnoj nadi da će se načela, kojima se jedino treba ravnati, kako kaže dr. Tomislav Jonjić, zaista i ostvariti: sloboda i pravda! O, kako je lijepo bilo sanjati!
Nagli su bili srčani udarci tih dana i puni nade u zacrtane ideje i načela koja smo čekali duga stoljeća. A onda je nastupila sezona realnoga života, krute stvarnosti.
HDZ se tijekom nekoliko sezona vladavine duhovno ispraznio pa čak i izopačio. Negdje se putem najprije izgubilo poštovanje prema onima koji su najviše uložili u ostvarenje naših snova – u branitelje. Javili su se preživjeli i uspješni kameleoni u vidu političara, novinara, televizijskih moćnika, četničkih šubara koje su samo nakratko zamijenili hrvatskim grbovima. Svakoga dana otvaramo njihove prljave stranice suradnje s krvolocima, a vladajuća većina koju predvodi HDZ – šuti. Sjede u Saboru i ne javljaju se kad se nepodnošljivi ekscesi četničke revanšističke politike javno slave po hrvatskim prostorima.
Putem se izgubila i ona snaga i ponos naše inteligencije koja se zavukla u svoje znanstvene prostore i prepustila jednoj osobi, postavljenoj na čelo Ministarstva kulture i medija, da uporno od prvoga dana sramoti Hrvatsku na svakom koraku. Nina Obuljen Korzinek3Gotovo da nema dana kako se ne oglašava u javnim medijima neki ponižavajući pravorijek iste ministrice koja svakom odlukom šteti hrvatski orijentiranim književnicima, slikarima, filmskim stvarateljima, kiparima, izdavačima, portalima, novinama, programima… Ta bitka na polju kulture, koju održava HDZ svojom odlukom da tu osobu, s vjerojatnim naputcima premijera, uporno održava na položaju, bit će jedan od najozbiljnijih razloga da HDZ izgubi iduće izbore.
Nepodnošljivi su razmjeri demonskoga (kako drugačije nazvati ovo djelovanje?) nastojanja da se sve segmente kulturoloških vidova društvenoga života ako imaju hrvatski predznak, ostavi bez sredstava, a doslovno sve suprotnih nastojanja, nagradi velikim iznosima? Ponovno postavljam pitanje kako je moguće da se jedan ugledni portal kao što je Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, sastavljen od intelektualaca s ozbiljnim duhovnim blagom u svojim recentnim djelima, ostavi bez ijednoga eura? Ovo je samo jedan primjer namjernoga dugogodišnjega uništenja hrvatskih nastojanja. O poniženju hrvatskih književnika ili izdavača prilikom dotacija, ne moram ni govoriti, sve je javno objavljeno po više puta u jedinom hrvatskom listu Hrvatskom tjedniku, ili na ponekom portalu, najčešće Narod.hr ili Direktno.hr.
U isto vrijeme samo iz državne riznice (v. tekst na portalu Narod.hr OVDJE) donirali su Srpskom narodnom vijeću sljedeće sume:
2017. - 1.650.939 eura
2018. - 2.498.002 eura
2019. - 3.335.081 eura
2020. - 4.233.061 eura
2021. - 8.069.905 eura
2022. - 13.009.927 eura
2023. - 17.928.287 eura
2024. - 19.778.293 eura
Ostala beriva, istom subjektu, iz Ministarstva kulture i medija ne spominjemo.
Samo na ovom kulturološkom terenu bitke za hrvatske interese vidno je, da načela i ideje za koje su pale krvave žrtve jasno gubimo iz dana u dan. Sve su se nepravde već mnogo puta navele u brojnim tekstovima, npr. financiranje filmova o hrvatskoj prošlosti. I danas se mora ugledni znanstvenik dr. Ante Nazor, nakon svih dokaza i knjiga, boriti na javnoj HTV s nekakvim tobožnjim novinarima kako njihov film „Mirotvorac“ ne počiva na istinitim dokumentima! Onaj s repićem na potiljku, tvorac filma čije ime ne znamo iz javnih ozbiljnih historijskih razgovora ili djela, s ironijom pita Nazora: treba li možda njega pitati za istinu u Domovinskom obrambenom ratu? O, tempora, o mores! O, mentes amentes! (O, vremena i običaji, ili o, taj pokvareni svijet! O, izbezumljenih li umova!)
Ubojstvo našega poljoprivrednoga sektora, o kojem sa žaljenjem pisah više puta, našega industrijskoga sektora, prodaja naših voda, likvidacije brodogradnje, prodaje šumske građe u bescjenje itd, pada u zasjenak pred nizom strašnih kulturnih poniženja i razaranja od strane ovoga Ministarstva. Koliko je samo novca utrošeno na nekakav venecijanski nastup, Venecijanski bienale 2024. godine za izvjesnu Vlatku Horvat i bližnju kompaniju kako bi se ostvario slikarski nastup bezvrijednih škrabotina pod nazivom „Probudi me u Jugoslaviji“?! Sjedi ministrica nad vodama Venecije i smješka se nekako infantilno i blaženo (pjesnički rečeno), jer eto, nije uzalud otišlo 330.000 eura za te papire! A tema koja se provlači za taj nastup ima podlogu – tobožnji pogled na život u dijaspori gdje se može iz ruke u ruku s malim sredstvima, je li, itd… baljezganje praznoga uma.
Ma što je nama jedan Dabro, Bog ga opametio, s onim pucačkim i pjevačkim strastima i golim trbuhom?! Ne košta ništa to privatno, nego samo njegovi šoldi koje prima u Hrvatskom državnom saboru. Stranka ga je trebala već davno baciti van! Da ustanu sabornici Hrvatskoga sabora iz 1848. i pogledaju sastav današnjega, ne samo da bi kriknuli od silne muke, nego bi poneki stariji i preminuo po drugi puta.
E, ali pitamo se zašto HDZ trpi ovako čudesno biće u svojoj koaliciji? Bez njih, tih nekoliko nesigurnih partnera, kompanjona na mesnatim ali klimavim nogama Dabrića našega, počiva njihova vlast. Ako se izmakne Dabro na rubu jarka dok šmajserira po kukuruzu, ode vlast inteligentnome premijeru, a s njim i zlokobno ministarstvo nekulture i umjetničke laži. Treba čuvati i ono SNV pa što košta da košta!
Misli li premijer da će ga narod, obični, onaj koji je krenuo onomad braniti svoju državu i koji je silno propatio u svakom i najmanjem selu od četničko-srbijanske ruke, da će ga taj narod opet podržati na izborima? Čak i u posljednjem zaseoku gdje vuk zvoni podne a lisica poštu nosi, znaju za zlodjela njegovoga kulturnoga ministarstva, znaju na zabrane pjevaču Thompsonu, znaju za lažne umjetnine koje se plaćaju krezovskim sumama, za filmove koji gade po Hrvatskoj (oluja nad krajinom, 15 minuta za ne znam što, mirotvorac, čovjek koji nije šutio ili tako nekako i slični), znaju za cinizam nečuvenih razmjera koji vlada u svemu što se označava hrvatskim predznakom.
Kad bi ovoga trenutka smijenio svoju ministricu i počeo popravljati unakaženo lice naše kulturne politike, ne znam bi li se škapulao od gubitka izbora koji slijede. Više mu narod ne vjeruje, pa makar organizirao sve dočeke naših slavnih i vatrenih!
A onda na kraju ostaje pitanje: kakvo će biti stanje i položaj hrvatske kulturne politike ako to preuzme Tomaševićeva i Hajdašova družina? Ona kompozicija koju dr. Tomislav Jonjić zove ranogajčeva koalicija!
