Hajka kao politički alat: Od Hrebakovih prijetnji do “ćiriličnih istraga” u blatu

Pin It

Sve je počelo s Hrebakom. Nevjerojatno je promatrati kako HSLS, stranka s potporom od jedva jedan posto, danas egzistira kao puki produžetak volje Andreja Plenkovića. Čovjek koji je “prizemljio komarce” svojom drekom, zapravo je samo potrčko koji trči na sjednice čak i pod koronom ako gazda tako poželi.

Hrvatska politička scena često podsjeća na loše režiran triler u kojem su uloge unaprijed podijeljene, a mete precizno nacrtane, piše Ivica Granić,komunikolog i politički analitičar. U najnovijem medijskom i političkom stampedu, na nišanu se našao Josip Dabro. Ivica Granić, ne skriva kritički otklon prema Dabrinim političkim potezima koji su doveli do raskola u Domovinskom pokretu, on upozorava na opasan fenomen: trenutak kada legitimna kritika prerasta u najprizemniju hajku potpomognutu državnim aparatima i medijskim “teškašima”. Ništa neobično za Hrvatsku kada se u hajku uključe novinari koji pišu po zadatku,a pogotovo mediji koji su uvijek nekome na raspolaganju. Tako Ivica Granić piše:

Liberali na daljinsko upravljanje

Sve je počelo s Hrebakom. Nevjerojatno je promatrati kako HSLS, stranka s potporom od jedva jedan posto, danas egzistira kao puki produžetak volje Andreja Plenkovića. Čovjek koji je “prizemljio komarce” svojom drekom, zapravo je samo potrčko koji trči na sjednice čak i pod koronom ako gazda tako poželi. Ulog je velik: desetine članova ubačenih u sustav putem koalicijskih kvota. Za takve povlastice, liberalni principi su jeftina roba, a napad na “slavonski pjesmuljak” samo je odrađivanje duga.

Medijsko probijanje dna: Prebrojavanje krvnih zrnaca

Kada politika odradi svoj dio, u igru ulaze mediji ovisni o državnim infuzijama. Jutarnji list provodi jednu od najodvratnijih kampanja u novije vrijeme. Metoda? Odstrel temeljen na nacionalnosti roditelja ili djeda. Kopanje po grobljima, fotografiranje obiteljskih spomenika na ćirilici i trijumfalno “otkriće” da netko ima srpske korijene – to je dno koje je čak i za njihove standarde neshvatljivo. Ironično je da u tom trenutku Milorad Pupovac šuti; valjda su Andrejevi eurići dovoljno glasni da nadjačaju čak i “selektivno udaranje po Srbima” kada je to u višem interesu.

Ideološki apsurd: Od “ustaštva” do agenata BIA-e

U ovoj bizarnoj misiji našla se neobična ekipa: od dijela kvazidesnice do ekstremne jugoljevice poput Možemo. Dok jedni pišu pamflete o “hrvatskom Šešelju”, drugi idu korak dalje u zonu znanstvene fantastike. Plasiraju se teze o Dabri kao agentu srbijanske BIA-e. S obzirom na intenzitet hajke, ne bi me čudilo da sutra “otkriju” kako šljaka za Mossad, MI6 ili Hamas. Da STASI još postoji, vjerojatno bi ga povezali i s njima.

Princip iznad simpatije

Važno je naglasiti: Josipa Dabru nikada nisam vidio niti smo ikada razgovarali. Štoviše, izrazito mu zamjeram ulogu u raspadu DP-a. No, jedno su politička neslaganja, a drugo je ljudska gadljivost prema ovakvim niskim udarcima. Srozavanje novinarstva na razinu fotografiranja obiteljskih grobova radi političke difamacije poraz je kompletnog društva.

Plenkovićev “one-man show”

Na kraju, ostaje samo naklon do poda Andreju Plenkoviću. S ovakvom oporbom, i lijevom i desnom, on može vladati vječno. Plenković je jedini domaći političar pravog formata koji se sa svim svojim protivnicima, jednostavno rečeno, poigrava. Gledajući tko mu stoji nasuprot, to mu zapravo i nije pretjerano težak zadatak.

hrvatski-glasnik.com