Srbi tvrde da SPENS nije bio logor: Potresna svjedočanstva logoraša donose istinu
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 11 Ožujak 2026 17:09
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora na svojim stranicama kako je logor SPENS u Novom Sadu otvoren nakon pada Vukovara. Kroz njega je prošlo oko pet tisuća ljudi, među kojima žene i djeca. U logor su dovođeni zatočenici iz Vukovara i ostalih mjesta Hrvatske te se vršilo filtriranje: tko je od zatočenika više, a tko manje “kriv”.
Pjevač Tony Cetinski otkazao je koncert u Novom Sadu koji se trebao održati u dvorani SPENS. Hrvatski branitelji upozorili su Cetinskog da je u istoj dvorani bio koncentracijski logor u koji su odvođeni za vrijeme Domovinskog rata, a iz kojeg su dalje slani u logore po Srbiji. O tome postoje mnoga svjedočanstva, no Srbija godinama negira.
Udruge hrvatskih branitelja, logoraša i stradalnika Domovinskog rata prije nekoliko dana uputile su apel Tonyju Cetinskom i Jakovu Jozinoviću da otkažu ili premjeste najavljene koncerte u dvorani SPENS u Novom Sadu. Branitelji su istaknuli da je taj prostor nakon okupacije Vukovara 1991. godine služio kao logor za hrvatske branitelje i civile.
Cetinski je tamo trebao nastupiti na Dan žena 8. ožujka, a da koncerta neće biti objavio je to jutro:
“U posljednjim danima upoznat sam s brojnim svjedočanstvima ljudi za koje ta dvorana nosi teške uspomene iz ratnih devedesetih. Kao čovjek koji duboko poštuje svaku ljudsku patnju, osjećam odgovornost da na to ne ostanem ravnodušan.
Mladi današnjice nisu krivi za greške starijih i njih mi je najviše žao razočarati ovim potezom, ali ne mogu protiv patnji svojih bližnjih koji su, da se razumijemo, podržavali inače moj poziv da širimo ljubav bez obzira na razlike, ali ne i na mjestima gdje su se događale teške muke i patnje. U tim trenucima se ipak moramo susresti s istinom da bi krenuli u ljubavi”, napisao je.
Ispod objave javili su se brojni pratitelji iz Srbije koji tvrde da nije bilo logora. Hajci su se u Srbiji pridružili i mediji koji također tvrde da Cetinski iznosi laži i da logora nije bilo, a to je i službeni stav Srbije.
Što je SPENS?
SPENS je skraćenica za Sportski, poslovni i ekonomski centar “Vojvodina” – Novi sad. To je višenamjenska sportska dvorana s pratećim sadržajima, predviđena za održavanje sportskih, kulturnih, poslovnih i zabavnih događa.
Izgrađena je povodom 36. svjetskog prvenstva u stolnom tenisu. Gradnja dvorane započela je 1979., a radovi su završeni 14. travnja 1981.
U Domovinskom ratu služila je kao prolazni logor, što Srbija negira. No svjedočanstva hrvatski logoraša otkrivaju istinu.
SPENS za vrijeme rata
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora na svojim stranicama kako je logor SPENS u Novom Sadu otvoren nakon pada Vukovara. Kroz njega je prošlo oko pet tisuća ljudi, među kojima žene i djeca. U logor su dovođeni zatočenici iz Vukovara i ostalih mjesta Hrvatske te se vršilo filtriranje: tko je od zatočenika više, a tko manje “kriv”.
Hrvatski logoraši opisuju kako su “veće krivce” odmah vodili na galeriju i na ispitivanje, dok su one “manje krive” vodili u veliku dvoranu. Tu su ih obilazili vojnici a potom vodili na ispitivanja na kojima se odlučivalo hoće li dalje u drugi logor ili na slobodu. Ističu kako Velika većina je završila u logorima, bez obzira da li se radi o ženama, djeci, starcima ili vojno sposobnim.
Kroz logor SPENS, koji je bio prolaznog tipa, prošlo je oko pet tisuća ljudi. Zatočenike su slali dalje u logore po Srbiji. No logoraši svjedoče da su se i u SPENS-u provodile torture kao i u drugim logorima, samo su trajale kraće. Nema dokaza da je netko u ovom logoru ubijen, no mnogi se vode kao nestali.
Dvoranu je izvana čuvala policija, a unutra, an svakom koraku, su bili policajci u civilu, vojni i u plavoj uniformi.
Svjedočanstvo logoraša o SPENS-u
Na stranicama HDLSKL objavljeno je svjedočanstvo logoraša V. M.
“Dolaskom u Novi Sad 21. 11. 1991. oko 22:30 sati pred sportski centar ‘Spens’ opet su prozvani da se postroje oni koji su bili izdvojeni odnosno oni kojima su bili oduzeti osobni dokumenti u Dalju. Tada počinjem shvaćati da će naša Golgota biti i teža i dulja i da nećemo tek tako preko Bosne u Hrvatsku.
Pri postrojavanju na galeriji u Spensu u dvije vrste, naređeno nam je da se vrste razdvoje na dva koraka kako bi ispitivači (‘islednici’) mogli nesmetano prići zarobljeniku kojeg žele ispitivati dok smo mi ostali morali stajati mirno s’glava dole ruke na leđa’. Prilazili bi nam s leđa i dodirom po leđima naređivali nam da istupimo iz vrste i priđemo prostoru za ispitivanje”.
On je oko 12 sati pozvan na ispitivanje. Pitali su ga “tko je napadao Vukovar, tko je izvršio napad na JNA i srpsko stanovništvo, tko je ubio ljude za koje ja nikada nisam ni čuo”. Dok je on odgovarao na pitanja, ispitivač mu je pregledao stvari.
Nakon gotovo tri sata, predao ga je stražarima koji su čuvali ostale zatočenike na galeriji ‘Spensa’.
“S obzirom na to da je galerija sva ustakljena mogli smo odozgo vidjeti da je velika dvorana puna prognanika i da uniformirani vojnici-policajci obilaze iste i izdvajaju pojedince, naročito mlađe muškarce. Kad je ostao jedan stražar tada mi neko došapne ako trebam vršiti fiziološke potrebe da ne idem nikako sam, jer su neke već pretukli, nego samo ako se ide grupno. Zahvalio sam konstatirajući kako sam to već iskusio“, ispričao je.
Istaknuo je kako su u logor cijelu tu noć dovozili prognanike između kojih su izdvajani budući zatočenici.
Nakon SPENSA, ispitivanja i maltretiranja, njih izdvojene autobusom šalju u logor Stajićevo.
Cijelo svjedočanstvo pročitajte ovdje.
Zlatko Panković: Silovali su žene, odvodili djecu
O logoru u SPENS-u posvjedočio je i na konferenciji za medije Zlatko Panković, vukovarski branitelj koji je bio osuđen na smrt streljanjem, ali je preživio zahvaljujući razmjeni zarobljenika. Nakon SPENS-a prošao je logore Stajićevo, Beograd, Begejci i Sremsku Mitrovicu.
“Ja sam nakon okupacije Vukovara bio u tom logoru (op. a. SPENS). Republika Srbija već 35 godina negira postojanje koncentracijskih logora na svom teritoriju, jer bi u suprotnom dovela sebe u situaciju da mora platiti odštetu Republici Hrvatskoj i nama logorašima”, naveo je na konferenciji.
Istaknuo je da Srbija logore nastoji prikazati kao tranzitne ili prihvatne centre.
“Ali to nisu bili nikakvi centri nego koncentracijski logori. Tamo sam (u dvorani SPENS) bio dva dana. Tukli su me, maltretirali, ponižavali i zlostavljali na načine o kojima bih poštedio hrvatsku javnost jer doista nisu za svačije uši. Ja sam iz svoje grupe zarobljenika jedini preživjeli. Ostali su umrli tijekom godina ili im se danas ne zna sudbina – nestali su iz te dvorane”, rekao je.
“Na galeriji dvorane, gdje smo bili tučeni, ispitivani i vezani žicom, imali smo pregled onoga što se događalo unutar dvorane. Tamo je bilo smješteno više od 5000 djece, žena i staraca, pa i dječaka od 16 godina, koje su policajci, četnici i drugi izdvajali i odvajali od majki te odvodili u logore. Možete zamisliti situaciju kada dijete odvode od majke. Nažalost, tamo su mnoge žene silovane. Neke su progovorile, neke jednostavno nisu jer – znate u kakvom društvu živimo. Mnoge su umrle i odnijele su tajne sa sobom, ali postoje članovi obitelji koji to mogu posvjedočiti”, rekao je.
To nije bio prihvatni centar, kako tvrde Srbi, to je bio, koncentracijski logor sa “zvjerstvima, mučenjima, silovanjima i ubojstvima”.
