Vuk dlaku mijenja, a ćud (crvenu) nikada
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 22 Ožujak 2026 19:01
Milanović i Josipović se nisu pretjerano voljeli dok su obojica bili na visokim funkcijama, prvi premijer, a drugi predsjednik države, premda nisu ni ratovali jer nasuprot drčnom Milanoviću smireni je Josipović preferirao mirno sjedenje uz rijeku dok voda ne nanese leš njegova neprijatelja ma tko to bio.
Međutim, ovih su se dana ta dva giganta lijeve politike u Hrvata slično izrazila povodom trenutne geopolitičkoj situaciji. "Europa je čopor kućnih mačaka, svaka će otići na svoju stranu, nisu to vukovi", rekao je jučer predsjednik Zoran Milanović, komentirajući sigurnosnu politiku Europske unije. Na njegove se riječi nadovezao Ivo Josipović objavom na Facebooku: "Kad jače zvijeri napadnu, čopor mačaka se razbježi. Čopor vukova se bori i zna pobijediti i puno jače napadače. Kad zvijeri napadnu, želim biti s vukovima, ne mačkama!". Uz ove je izjave potrebno dati i širi kontekst. Milanović rečeno izjavio nakon otvaranja konferencije Money Motion 2026. na Zagrebačkom velesajmu komentirajući niz aktualnih političkih tema s posebnim naglaskom na zategnute odnose s ministrom obrane Ivanom Anušićem, sigurnosnu politiku Europske unije te odbijenom poziva izraelskog veleposlanika na Pantovčak.
Milanovićevo vanjskopolitičko mahnitanje postaje sve neobuzdanije i, s obzirom na turbulentna gibanja na globalnoj političkoj sceni, potencijalno sve opasnija po hrvatske interese na međunarodnom planu. Njegovo gotovo neprikriveno svrstavanje uz Rusiju te konstantno napadanje Izraela čije dužnosnike naziva ''homicidalnim manijacima'', a u podtekstu i napadanje SAD-a, nikako ne može biti Hrvatskoj biti od koristi. Cinizam prema Europskoj uniji i NATO-u također nemaju smisla budući da iza njega ne stoji nikakav pokušaj da se hrvatski položaj u tim asocijacijama ojača, nego upravo suprotno da se oslabi. Pozicija iz koje progovara Milanović sve više podsjeća na poziciju iz koje se ''nesvrstana'' Jugoslavija oglašavala tijekom olovnih sedamdesetih i ranih osamdesetih prošloga stoljeća. To je stav u kojemu prevladavaju prepotencija bez pokrića, dociranje trulom Zapadu i antisemitizam lijeve provenijencije. Ako ste gledali koju od srpskih trash televizija, tako govore vremešni srpski oficiri, generali izgubljenih bitaka koje u svojoj uobrazilji u opskurnim emisijama pretvaraju u pobjede i sladostrasno najavljuju rusko osvajanje Europe i propast Izraela. Isti pečat, unatoč njihovim karakternim razlikama, nosi i Josipovićev kratki proser o mačkama i vukovima.
Tako dva vuka s Pantovčaka, bivši i sadašnji, složno pušu u priproste partizanske diple na našu zajedničku sramotu i štetu. Oni kojima se čini da Milanović svojim drčnim stavom prema Americi, NATO-u, Europskoj uniji, Izraelu i Zapadu jezopćenito, koliko god taj Zapad u posljednje vrijeme bio smućen u unutar samoga sebe raspolućen, pokazuje nekakav suverenizam i brani nacionalne interese, neka se samo prisjete kako je sustavno kljaštrio Hrvatsku na vojnom, gospodarskom i svakom drugom planu dok je bio predsjednik vlade. Ovo sadašnje bacanje klipova pod noge Plenkovićevoj vladi – kakve god da imamo prigovore na njezin rad – ne doprinosi ničemu korisnome za Hrvatsku, nego samo šteti. Milanovićeve nediplomatske verbalne eskapade najbolje ćemo razumjeti ako ih shvatimo kao govorenje jednog, kako je sam sebe nazvao ovih dana, ''unuka i praunuka partizana'' kojemu se Hrvatska slučajno dogodila iako je obitelj tradicionalno bila posvećena borbi za neku drugu državu.
Ono što u ovom mačje-vučjem igrokazu daje komičnu notu jest činjenica da su naši vukovi s Pantovčaka dosljedno birali mačju strategiju kada god je bila prilika da se iskažu kao vukovi. Ranih devedesetih nisu pohrlili put Vukovara nego put nekih mirnijih i primamljivijih destinacija, nisu se također ni kasnije iskazali nekim junačkim podvizima. Međutim, možda ih pogrješno procjenjujemo, možda se ne radi o nedostatku hrabrosti nego nedostatku motiva. Uostalom, vučju crtu u njihovoj naravi nalazimo već u svijetlu one narodne da vuk dlaku mijenja, a ćud (crvenu) nikada. Bilo kako bilo, ovu basnu s Pantovčaka o mačkama i vucima ni pas s maslom pojeo ne bi.
Damir Pešorda
