Udruge povezane s Možemo žele više javnog novca
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 24 Ožujak 2026 19:07
Zaključno, udruge dobro financirane iz državnog i lokalnih proračuna te stranih izvora, bliski Možemo i (ekstremno) lijevim ideologijama, žale se na manjak financiranja te preuveličavaju svoju ulogu u društvu, de facto se predstavljajući kao temelj demokracije u Hrvatskoj, pritom omalovažavajući Domovinski rat i branitelje koji su u vizuri članova tih udruga često slika „mračnih devedesetih“.
Izvješće CROSOL-a: Lijeve udruge traže više novca i utjecaja, a tvrde da su – ugrožene?!
Udruga povezana sa strankom Možemo – Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske (CROSOL) – predstavila je izvješće „Good Practices of Civic Space Resilience in Czech Republic, Slovakia, Croatia and Slovenia“, koji donosi „pregled primjera otpornosti civilnog društva u četiri srednjoeuropske zemlje i analizira kako organizacije, inicijative i građanski akteri odgovaraju na pritiske koji ugrožavaju demokraciju, temeljna prava i prostor za građansko djelovanje“. Portal H-Alter, čiji je izdavač Udruga za nezavisnu medijsku kulturu povezana s Možemo, objavio je svoju analizu izvješća u kojem tvrdi da iako sustavne represije nema, „u praksi je diskurs o udrugama sve hostilniji, i to posebno prema udrugama orijentiranim na kulturu i ljudska prava“.
Podsjetimo, CROSOL je „nevladina je i neprofitna organizacija civilnog društva koja je aktivna u području međunarodne razvojne suradnje i humanitarne pomoći“. Također, bavi se pitanjima migracija, održivog razvoja, javnih politika i ljudskih prava. Godine 2014. zajednički su je predstavili tadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić te predsjednik Upravnog odbora Platforme, Gordan Bosanac, danas član stranke Možemo.
Tko čini CROSOL?
Koordinatorica Platforme CROSOL je Branka Juran. U Upravnom odboru sjede: Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije u kojem su radili Gordan Bosanac i Sandra Benčić, Marin Capan iz Mreže mladih Hrvatske kojoj je na čelu bio i Tomislav Tomašević te Sanja Cesar iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanja (CESI), udruge bliske Možemo koja gura tzv. „seksualnu edukaciju“ u osnovne i srednje škole.
U Arbitražnom vijeću su: Sara Sinčić iz Kuće ljudskih prava Zagreb, Lana Kučer iz feminističke udruge Domine Split i Elizabeta Gašparov iz Održivog razvoja zajednice, također udruge ideološki bliske Možemo.
Punopravne i promatračke članice CROSOL-a su gotovo sve izravno povezane ili bliske stranci Možemo, poput: Autonomna ženska kuća Zagreb – Žene protiv nasilja nad ženama, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Centar za ženske studije, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Domine – Split, Domino, Forum za slobodu odgoja, Gong, Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska, Kuća ljudskih prava Zagreb, Mreža mladih Hrvatske, Savez udruga Klubtura, Srpski demokratski forum, Udruga Zemljani – Are You Syrious?, Zelena akcija, Živi atelje DK i druge.
Koordinatorica Juran jedna od organizatorica prve homoseksualne „Povorke ponosa“ u povijesti Hrvatske, u suradnji s LGBT udrugama Iskorak i Kontra. Senta je u prvom mandatu Tomislava Tomaševića na listi Možemo izabrana za potpredsjednicu Mjesnog odbora Trnsko.
H-Alter piše kako se zaključci temelje na ispitivanju stručnog panela predstavnice ureda Pučke pravobraniteljice i osam članova i članica civilnog društva iz sektora ljudskih prava i kulture, zajedničkoj panel raspravi ispitanika te dosadašnjim povezanim istraživanjima.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter vrlo je bliska ekstremno lijevim političkim krugovima i stavovima, što se očituje u njezinom radu i izvješćima njezinog Ureda. Primjerice, u izvješću za 2024. godinu obračunavala se s ustaštvom u Hrvatskoj i štitila ekstremno lijevi medij Novosti Srpskog narodnog vijeća (SNV). Uz Srbe, definirala je i Rome te migrante kao skupine izložene diskriminaciji u Hrvatskoj. Posebno se na udaru našao „govor mržnje“, odnosno, kako piše, „vidljiv je bio povećan stupanj neprihvatljivog govora i govora mržnje te različite antimanjinske retorike“. Posebno dramatičan bio je i njezin poziv Saboru da proglasi „klimatsku i ekološku krizu“.
Dugine obitelji
Izvješće CROSOL-a tvrdi kako je stanje u civilnom društvu u Hrvatskoj nimalo zadovoljavajuće, odnosno „između dvojke i niske trojke“. Jedan od ispitanika bio je i Daniel Martinović, čelnik udruge Dugine obitelji koja se zalaže za posvajanje djece od strane istospolnih parova i promociju homoseksualnosti najmlađima, posebice kroz istoimenu slikovnicu izdanu prije gotovo deset godina.
Upravo je udruga Dugine obitelji, bliska Sandri Benčić, u 2025. ostvarila ogroman skok u financiranju iz zagrebačkog proračuna u odnosu na godinu ranije. Naime, riječ je o rastu od 387,5 %! U 2024. udruga je od vlasti Možemo primila 4.000 eura, a 2025. godine 19.500 eura.
Martinović se u okviru ovog izvješća požalio kako je otežan rad udruga koje se bave ljudskim pravima, dok se „istovremeno legitimizira rad udruga koje se de facto bore protiv ljudskih prava“. Iako to izričito ne govori, za zaključiti je kako misli na udruge poput U ime obitelji koja se zalaže za brak, obitelj i pravo na život kao temeljno ljudsko pravo.
Također, obrušio se na „crnokapuljaše“ i iznio narativ da se desničari „spontano okupljaju i slobodno zauzimaju javne prostore“ dok njegova grupacija mora poštovati propise, tako sugerirajući da su lijevi akteri u društvu marginalizirani, odnosno građani drugog reda.
Udruge povezane s Možemo žele više javnog novca
Udruge i članovi udruga povezanim s Možemo žale se i na državne institucije. Matija Mrakovčić, jedna od ispitanica istraživanja i koordinatorica zagovaranja mreže Clubture (Klubtura), koju je osnivao Teodor Celakoski, kazala je kako Ured za udruge Vlade RH nema izabrano vodstvo od 2022. godine, što otežava rad udruga i njihovo financiranje. Međutim, nije istaknula kako je upravo izvješće o kojem govori financirao i taj ured, uz Europsku uniju! Također, istaknula je rezanje proračuna Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva 2016. godine.
Napadnuta je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek koja putem svog ministarstva i Zaklade Kultura nova financira gotovo sve udruge kao i Tomislav Tomašević kroz proračun Grada Zagreba. Mrakovčić ju sumnjiči da izravno intervenira na odluke Kulturnog vijeća i tako sprječava financiranje pojedinih udruga.
LGBT udruge žele bolji tretman i više novca
Pohvaljeno je lokalno financiranje u Rijeci i Zagrebu. Kako i ne bi kada je financiranje udruga povezanim s Možemo doživjelo svojevrsnu renesansu i skokove od više stotina posto u odnosu na Bandićevu vlast.
Nadalje, piše H-Alter, udruge se uvelike oslanjaju na projekte Europske unije. Višegodišnjeg financiranja gotovo da i nema, što iznimno otežava dugoročno planiranje i zapošljavanje, tvrde udruge čiji su projekti i rad pod povećalom javnosti u posljednje vrijeme zbog toga što su od upitnog javnog interesa. Na to je ukazalo naše izvješće o udrugama povezanim s Možemo predstavljeno prošle godine. Možete ga pronaći ovdje.
LGBT udruge Dugine obitelji i Zagreb Pride, saznajemo, izašle su iz Radne skupine za izradu nacrta akcijskog plana zaštite i promicanja ljudskih prava 2026.-2027. i nacrta akcijskog plana suzbijanja diskriminacije 2026.-2027., nezadovoljne tretmanom i novcem kojeg dobivaju od države. S obzirom na ideologiju koju promiču i aktivnosti kojima se bave, mnogi bi se složili da te udruge nisu vrijedne javnog novca i privilegiranog statusa u procesima odlučivanja.
Udruge protiv vrijednosti većine građana
Zatim, H-Alter piše o „online zastrašivanju i verbalnom uznemiravanju“ koje je navodno sve češće, a kako stoji u izvještaju, „političari i konzervativni mediji često prikazuju neovisne organizacije kao ‘strano financirane’ ili ‘ideološki pristrane’, ‘antihrvatske’, ‘jugoslavenske’, ‘prosrpske’, potičući nepovjerenje građana”.
Doista, udruge iz ovog teksta, članice CROSOL-a i Klubture, ideološki su pristrane, mnoge financirane izvana, a vrlo često nastrojene protiv konzervativnih i općehrvatskih vrijednosti. Mnoge od njih poprilično subjektivno i blago, gotovo idilično, gledaju na bivši jugoslavenski režim, promiču regionalne kulturne suradnje, ali ne s Mađarskom, Italijom i Slovenijom koliko sa Srbijom. Primjera je napretek. Stoga, povjerenje većine građana u takve udruge je s pravom narušeno i propitivano.
Parapolitička sfera
Članovi udruga ističu i kako oporba optužuje stranku Možemo za koruptivne veze s civilnim društvom kroz koje stranka plaća propagandu ekstremno lijevih ideologija. O tome Narod.hr ekstenzivno piše. Nemoguće je ne primijetiti drastično povećanje financiranja udrugama u kojima djeluju ljudi koji javno iskazuju podršku stranci, a sama je stranka nastala upravo iz udruga civilnog društva. Gotovo sav vrh stranke godinama je radio u udrugama ili ih osnivao: Tomašević, Benčić, Bosanac, Celakoski, Borić, Miloš, Medak i drugi.
Udruge povezane s Možemo doista djeluju u parapolitičkoj sferi, pogotovo one ljudskopravaškog usmjerenja, ali i one „nezavisne kulture“ koja se često dotiče ideoloških tema poput pobačaja, jugoslavenskog nasljeđa, fašizam i antifašizma, Domovinskog rata, feminizma, marksizma i drugih (ekstremno) lijevih ideologija.
Udruge, a ne Domovinski rat, su temelj hrvatske demokracije?!
Na kraju, Mrakovčić odbacuje tezu da je Domovinski rat temelj razvoja i demokratizacije društva. Za nju su za to zaslužne udruge u kojima ona sama i njezine kolege povezani i bliski Možemo djeluju: „Civilna scena u Hrvatskoj stasala je na podlozi nerazvijenih demokratskih institucija i praksi te je u tom smislu doprinijela njihovom razvoju i demokratizaciji društva u puno većoj mjeri nego što su to učinili bilo koji predstavnici vlasti. Kada bi šira društvena svijest to prepoznavala, i kada ne bi pristajala na narativ da je za to bio zaslužan Domovinski rat i sve moguće domovinske partije koje su od njega prosperirale, već bismo kao društvo bili na nekom putu oporavka“.
Zaključno, udruge dobro financirane iz državnog i lokalnih proračuna te stranih izvora, bliski Možemo i (ekstremno) lijevim ideologijama, žale se na manjak financiranja te preuveličavaju svoju ulogu u društvu, de facto se predstavljajući kao temelj demokracije u Hrvatskoj, pritom omalovažavajući Domovinski rat i branitelje koji su u vizuri članova tih udruga često slika „mračnih devedesetih“.
Primjetan je i lažni narativ o „fašizaciji“ Hrvatske koji se u ovom slučaju potencira u okviru sve češćeg propitivanja šire javnosti što nam zapravo donose udruge poput Duginih obitelji, Klubture i CROSOL-a, osim LGBT ideologije, „antifašizma“ i kulture upitne vrijednosti?
