Kako se moralistički bijes sručio na otužnog pjesnika i pedofila u pokušaju
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 09 Travanj 2026 19:03
Farsični dramolet oko ovogodišnje Goranove nagrade svršio je, hvala Bogu, bez većih žrtava: stradao je dobar glas jednog skribomana koji nekog osobita glasa nije ni imao te ugled institucije Goranove nagrade koji je ionako u slobodnom padu otkako je organizaciju nagrade preuzeo SKUD ''Ivan Goran Kovačić''.
Prvo je žiri u sastavu vTomislav Brlek, Dorta Jagić, Andrijana Kos Lajtman, Branislav Oblučar i Marko Pogačar ''vodeći se estetskim kriterijima i iščitavajući Valentov rad kao realizaciju radikalnog i namjerno provokativnog književnog prosedea'' dodijelio Valentu Goranov vijenac za ''cjelokupni pjesnički opus i doprinos hrvatskoj književnosti''. Nakon reakcija sociologinje Jelene Zlatar Gamberožić, književnice i prevoditeljice Ivane Rogar te transrodnog aktivista Espija Tomičića podigla se prašina te je žiri zajedno s organizatorom, želeći izbjeći veći skandal, povukao odluku o dodijeli Vijenca Valentu.
U cijeloj ovoj stvari treba primijetiti dvije zanimljivosti. Prvo, sama organizacija dodjele Goranove nagrade na neki je način dospjela u ruke lijeve kulturne scene pa su tako npr. i dobitnik i članovi žirija iz HDP-a, udruženja pisaca nastalog odcjepljenjem od DHK. Drugo, sama je manifestacija, čini se, ove godine bila namijenjena promociji woke vrlina, tako je na portalu Vida art naznačeno da je ovogodišnje Goranovo proljeće u znaku queera i erotike, za glazbeni dio manifestacije angažiran je bio lezbijski zbor Le Zbor, a i nagrada je dodijeljena čovjeku koji, činilo se nagrađivačima, utjelovljuje te vrline. Kad ono, rekla bi njihova starija braća Srbi, prc Milojka! Sve se izokrenulo naopačke, em je Valent prokazan stara trulozapadna kapitalistička pedofilčina, em su visokopozicionirani moralni autoriteti novog morala žiriju i laureatu pokazali palčinu dolje. S voljom novih nepogrješivih autoriteta skrušeno se složila i ministrica Koržinek Obuljen.
Nije naodmet pripomenuti da je prva osuda dodjele nagrade Milku Valentu stigla iz izvanknjiževnog svijeta, od jedne sociologinje i jednog aktivista. Doduše spomenuti Espi Tomičić je književnik i dramaturg, međutim u vijesti o njegovoj reakciji istaknut je kao transrodni aktivist. Način na koji sociologinja Gamberožić poistovjećuje lirski subjekt i građansku osobu autora u istršku iz jedne Valentove pjesme sa stajališta književne teorije nedopustiv je, no istodobno je dragocjen primjer kako moć i autoritet književne prosudbe seli iz nadležnosti književnosti same u ruke izvanknjiževnih moralnih arbitara. Baš kao što je nekada književna djela procjenjivao SUBNOR. Svim intelektualno poštenim autorima s lijeva, vijenacako takvih ima, trebalo bi postati bjelodanim da se ne mogu istodobno rugati konzervativcima koji upiru prstom u moralno diskutabilne dijelove u nekim lektirnim djelima i slagati se sa spomenutom interpretacijom nepoetične hrpice stihova nevoljnoga Valenta. Doduše, moralna je osuda Milka Valenta pretežno utemeljena na njegovom opravdavanju pedofilije u nekim ranijim intervjuima, što opet dovodi u pitanje odvojenost književnog djela i autora kao građanske osobe.
Osobno držim da bi cijela ova ujdurma bila izbjegnuta da se žiri u svojoj odluci vodio koliko-toliko književnim kriterijima jer u tom slučaju opus Milka Valenta nikako ne bi došao u obzir za nagradu. Valent je napisao puno pjesama, romana, drama, priča, eseja i tako dalje, ali ništa se od toga nije baš primilo i književnim životom zaživjelo, nitko nikada – koliko znam – nije istaknuo Valenta kao važna autora za bilo koji segment hrvatske književnosti, jedino bi ga se u i tamo isticalo po provokativnosti seksualne provenijencije. Toga su se, nemajući čega drugog, uhvatili i u žiriju u obrazložbi nagrade ističući njegovu "radikalnu slobodu tematiziranja seksualnosti i erotike". Od pisca koji igra isključivo na provokativnost, nikada ne ispadne dobar pisac. Ukratko, skandal je sama po sebi činjenica da je autor Valentova kalibra došao u poziciju da dobije nekoć prestižnu pjesničku nagradu, a što se tiče njegove apologije pedofilije, pitam se gdje su novopromovirani inkvizitori bili kada su te izjave davane 2022. godine? Tada to očito nije smetalo naprednjačkim ušima jer je još u zamahu bila propedofilska agenda u tim istim krugovima. Štoviše, takvi su stavovi, kao što je vidljivo iz obrazloženja žirija, i preporučili Valenta za nagradu.
Na koncu valja primijetiti da su na počeku ovoga teksta istaknute žrtve ovoga događaja ujedno i najveći dobitnici istog tog događaja, to jest sam Milko Valent i Nagrada Ivana Gorana Kovačića. Sama činjenica da je zbog neknjiževnih razloga oduzeta već dobivena književna nagrada za Valenta je najveće moguće postignuće u književnom radu i potvrda njegove buntovničke i provokatorske karizme, koju kao karizmu bez ovakve buke nitko ni prepoznao ne bi. Sama Nagrada Goranov vijenac, književno dezavuirana i od ranije, ovim događajem biva promovirana u jedno od važnih mjesta promocije društvenih vrlina i moralne arbitraže. Žiri će, uvjeren sam, ubuduće znati procijeniti moralno podobne kandidate. Nije isključeno da u jednom drugom okružju to bude i neki prononsirani pedofil.
Damir Pešorda
