Porfirije, ‘transrodne’ lutke i prešarani grbovi – koja je dijagnoza ljevice u RH?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 13 Rujan 2026 16:32
Prvi je svakako njihov frend Porfirije kojeg se ne odriču čak ni kada na sav glas veliča ratnog zločinca Ratka Mladića. Drugi su “transrodne” lutke koje su “kao slučajno” došle u vrtić koji je pod ingerencijom ekstremno lijevih lubeničara iz Možemo. Kakva slučajnost! Treće, i ne manje važno, je vandalski čin kojim su prešarani hrvatski grb i grbovi ratnih postrojbi usred Zagreba.
Ljevica, desnica, centar. Ili ako hoćemo još malo detaljnije konzervativci, demokršćani, socijalisti, socijaldemokrati, liberali, zeleni, ovi, oni… Sve su to političke orijentacije ili ideologije koje se, uz poneke nacionalne specifičnosti, pojavljuju svugdje na kugli zemaljskoj. Svi oni, tj. mi, ovisno koja nam je ideologija najbliža srcu gajimo različite načine gledanja na društvo, gospodarstvo, državu, vrijednosti i samog čovjeka. Ako izuzmemo ekstremne poput komunizma ili nacionalsocijalizma, koje su prouzrokovale samo bol i patnju, iz svih ovih “normalnih” ideologija, kada se maknemo od dnevnopolitičkih prepucavanja i rezoniramo trezveno, može se uzeti ponešto dobroga i korisnoga.
Nakon kratkog teorijskog uvoda kojeg možete promatrati i kao hommage mojim profesorima s fakulteta, vrijeme je da se uđe u bit teme ovotjednog pregleda. Dakle, u uvodu uvoda implicitno sam naveo da poštujem i ljevicu (naglašavam “hrvatsku ljevicu”, ako ona uopće postoji), iako to definitivno nije moj politički “cup of tea”, ali nažalost po sve one koji dišu lijevo – nekoliko desetaka redaka koji slijede bit će žestoka kritika ljevice ili, ako hoćemo biti skroz pošteni, ekstremnog dijela ljevice u RH.
Zaslužili su, i to iz najmanje tri razloga. Prvi je svakako njihov frend Porfirije kojeg se ne odriču čak ni kada na sav glas veliča ratnog zločinca Ratka Mladića. Drugi su “transrodne” lutke koje su “kao slučajno” došle u vrtić koji je pod ingerencijom ekstremno lijevih lubeničara iz Možemo. Kakva slučajnost! Treće, i ne manje važno, je vandalski čin kojim su prešarani hrvatski grb i grbovi ratnih postrojbi usred Zagreba.
Svi ovi događaji imaju jasan potpis ekstremne ljevice te se ne mogu i ne smiju relativizirati ili, ne daj Bože, opravdavati ni u kojem slučaju.
Patrijarh Porfirije neskrivena ljubav ljevičara u RH
Ratko Mladić, bivši zapovjednik Vojske Republike Srpske i pravomoćno osuđeni ratni zločinac, pokopan je u ponedjeljak u Beogradu uz počasnu paljbu i nazočnost tisuća ljudi.
U Beogradu su se okupile tisuće neskrivenih podržavatelja “komandanta Mladića”, a to što su se ondje našli i brojni srbijanski političari koji su ga bez ustručavanja javno, u izjavama za medije veličali ujedno je i očekivano i sramotno.
U skladu s narativom o Mladiću kao junaku i generalu, bez ikakvog kritičkog odmaka, govorio je na pogrebu i patrijarh Porfirije koji je, dobro je podsjetiti se, donedavno stolovao u Zagrebu gdje je bio omiljen od strane ljevice…
Porfirije je u svojem kontroverznom govoru istaknuo da će Mladićevo ime ostati duboko utkano u pamćenje i molitve najvećeg dijela srpskog pravoslavnog naroda, koji prema njemu osjeća i njeguje duboku zahvalnost, jer ga vidi kao vojnika i zapovjednika koji je u teškom i tragičnom vremenu stajao na čelu vojske svoga naroda, nosio veliku odgovornost i teret, podnio žrtve te položio život za slobodu, obranu i opstanak svoga roda.
Što reći, koju “posluku porati”?
Budući da sam jedan od pobornika toga da se na ekipu preko Dunava treba što manje osvrtati neću previše duljiti o Porfiriju, Mladiću i samom sprovodu.
Možda ih je sram…
Zanimljiviji mi je odnos “naše” ljevice koja usprkos očitom srpskom ekstremizmu patrijarha Porfirija i dalje za njega ne pronalazi riječi teže od “on to sigurno nije tako mislio” ili “pod utjecajem je Vučića”.
Gdje su se skrili Porfirijevi prijatelji koji su na famozne kružoke dolazili svatko iz svojih interesa i pobuda: Josipović, Jakovina, Klasić, Jović, Lalić, Matula…?
Možda ih je sram…
I za kraj ovog dijela nešto što me, ne samo vezano za ovaj događaj, već dugo zanima.
Što to ima u ljevičarima nastanjenima u RH da baš toliko nekritički vole ljude poput Porfirija?
Pitanje je možda najbolje postaviti Hermanu Vukušiću, Boži Petrovu ili nekom od njihovih kolega…
“Transrodne” lutke kao dio možemovske ideologije
Kad bi Porfirije bio jedini skandal ljevice ovoga tjedna to bi bilo još koliko-toliko podnošljivo i uobičajeno.
Lubeničari iz Možemo opet su nam pokazali, posebno onima naivnima, o kakvoj se ekipi radi.
Njih naravno, treba očito po tristo puta ponoviti, nije briga, barem ne najvećim dijelom, za bajseve, okoliš, održivi razvoj i ostale floskule koje ponavljaju u predizbornim kampanjama.
Srž njihove politike je bila i ostala implementacija rodne ideologije i ostalih po čovjeka i društvo pogubnih stvari.
Jedino u tom kontekstu treba analizirati činjenicu da su se u dječjem crtiću na području Stenjevca pojavile “transrodne” lutke.
Sve drugo, a posebno možemovska izmotavanja, da je riječ o totalnoj slučajnosti priče su za malu djecu.
“Transrodne” lutke treba promatrati kao probni balon lubeničarske sekte i ništa drugo. Nažalost, trebamo biti svjesni da oni neće na ovome stati.
Prema tome, svaki sličan pokušaj treba sasjeći u korijenu inače će nam se dogoditi ono što nam se u nekim drugim sličnim primjerima, za koje smo mislili “neće to kod nas”, već dogodilo.
Prešarani grbovi RH i postrojbi iz Domovinskog rata
Tjedan, koji nam je donio po svemu sudeći kraj ljetnog vremena, donio nam je i još jedan skandal koji se povezuje s ekstremnom ljevicom.
Srijeda ujutro ponovno je pokazala da u RH postoje oni koji ne poštuju temelje RH za koju su mnogi u bližoj i daljoj povijesti davali svoje živote.
Naime, u podvožnjaku kod srušene zgrade Vjesnika nepoznati počinitelj (ili počinitelji) prešarali su murale postrojbi iz Domovinskog rata. Osim prešaranih grbova postrojbi nastradao je i službeni grb Republike Hrvatske.
Uz to je osvanuo i prostački natpis natpis ‘JBŠ RAT’.
Iako počinitelji, naravno, nisu pronađeni logično je zaključiti da iza svega stoje neki nadobudni, ostrašćeni i mržnjom zadojeni ekstremni ljevičari i/ili ljevičarke.
Ako to nije slučaj i iza svega ipak stoji netko drugih političkih nazora, mogu u smeće baciti fakultetsku diplomu te sate i sate proučavanja politike na ovaj i onaj način.
Što se događa u tim glavama da iz čistog mira potezima spreja pljuju po Domovinskom ratu i samoj državi u kojoj žive i u kojoj uživaju sve moguće slobode, zaista nije jasno.
Čini se da imam još jedno pitanje za Vukušića ili Petrova…
