Država namjerava osigurati stanove za migrante?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 17 Srpanj 2025 10:03
Plenković postupno uvodi njemački model: Životi budućih generacija drastično će se promijeniti
Nakon što je otežana kupnja stana kreditom, čekamo vladin Program priuštivog stanovanja kroz koji će kako stvari sada stoje država predložiti sebe kao posrednika između najmodavca i najmoprimca.
Kao posrednik država će unajmiti stan od njegova vlasnika po tržišnoj cijeni, a onda ga iznajmiti podstanaru po nižoj cijeni i tako pokriti razliku. Kako je riječ o dugogodišnjem najmu nužno će biti odgovoriti na mnoga pitanja poput, a neka među njima su kako će se dogovoriti korekcija cijena najma koji država plaća vlasniku nekretnine za inflaciju i usklađivanje s tržišnom cijenom, te kako će se urediti ulaganje u nekretninu, njezino opremanje, nužni popravci, a i kako vlasnik stana može raskinuti ugovor s državom i dobiti svoj stan natrag prije isteka roka?
Isplati li se poslovati s državom? Dvije su zanimljive reakcije u medijima na ovu temu. Prva je da bi se to moglo isplatiti ili biti zanimljivo iznajmljivačima koji se ne žele boriti s birokracijom i boje se ulaziti u aranžmane s podstanarima kako s njima ne bi imali problema. Takvom reakcijom građani su državi poručili da postoji pravna nesigurnost oko davanja svojeg vlasništva u posjed podstanaru. Taj se problem ne bi smio rješavati ulijetanjem države u ulozi posrednika između najmodavca i najmoprimca već bi pravna sigurnost svima trebala biti zagarantirana. Kad bi država svoj model priuštivog stanovanja vlasnicima nekretnina reklamirala tako da će im ona kao posrednik omogućiti veću sigurnost tada bi to bio prilično velik skandal.
Druga je ideja koja naoko zvuči poduzetno, ali bi poprilično iskrivila ideju priuštivog stanovanja. Prema toj ideji, poslovanje s državom moglo bi biti zanimljivo vlasnicima derutnih stanova koji nemaju novca za njihovu obnovu pa bi se mogli dogovoriti s državom da im tu obnovu financira nakon čega bi država mogla te njihove stanove povoljno iznajmljivati podstanarima, a vlasnicima vratiti obnovljene nakon nekog vremena. Tako bi program priuštivog najma za ljude koji ne zarađuju dovoljno da plate komercijalni najam u pola koraka postao programom obnove stambenog fonda ubogih vlasnika koji ne zarađuju dovoljno da bi ulagali u vlastitu imovinu.
U kojem smjeru idemo?
Program priuštivog stanovanja ne bi smio biti upotrijebljen za rješavanje problema nesigurnosti u biznisu iznajmljivanja stanova i kuća podstanarima jer država ne smije dovesti do toga da vlasnici nekretnina koji ih iznajmljuju uz posredovanje države imaju veću sigurnost u recimo naplati svojeg potraživanja ili urednom raskidanju ugovara te iseljavanju podstanara od onih koji svoje nekretnine iznajmljuju bez posredovanja države. Država mora svima osigurati jednaku sigurnost.
Isto tako, Program priuštivog stanovanja se ne bi smio pretvoriti u fond za obnovu stambenog fonda zato da bi vlasnici sačuvali svoje vlasništvo, odnosno država ne bi smjela uzimati u najam i potom iznajmljivati po nižoj cijeni nekretnine koje ne zadovoljavaju uvjete za stanovanje dapače ako ih država iznajmljuje tada bi ona trebala najmoprimcima garantirati potpunu funkcionalnost nekretnina koje im iznajmljuje.
Spojimo li dvije srpanjske vijesti, onu o težoj dostupnosti kredita pa i onih za kupnju stanova te najavljeni program priuštivog stanovanja s činjenicom da prema podacima Eurostata 91,1 posto građana živi u vlastitoj nekretnini te da prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda u Hrvatskoj nedostaje nešto više od 230 tisuća nekretnina, a potomci napuštaju roditeljske domove s prosječno navršenih 33,4 godine postavlja se pitanje ide li državan politika u smjeru toga da buduće generacije žive više u najmu, a manje u vlasništvu? U Njemačkoj u vlastitoj nekretnini živi 50 posto stanovnika. Je li to smjer u kojem idemo?
Dragana Radusinović/direktno.hr
