Povjesničarka Vukelić o optužnici: Neokomunistički aparat još uvijek vuče konce iz sjene
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 17 Srpanj 2025 11:04
Vlatka Vukelić, izvanredna profesorica i povjesničarka s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, u središtu je jednog od najozbiljnijih i najkontroverznijih slučajeva unutar hrvatske akademske zajednice. Mediji su posljednjih mjeseci intenzivno izvještavali o optužnici kojom se, zajedno s još četvero kolega, tereti za neovlašten pristup elektroničkoj pošti.
No, unatoč brojnim napisima na pojedinim portalima, do sada nije iznijela svoj pogled na događaje koji su utjecali na njezinu profesionalnu reputaciju i na poziciju unutar akademske zajednice.
Uz spornu optužnicu, njezino se ime u javnom prostoru nerijetko dovodi u vezu s doktoratom glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, kao i s činjenicom da joj, unatoč legalnom izboru za dekanicu, mandat nikada nije potvrđen na Senatu Sveučilišta u Zagrebu.
U ovom intervjuu za Narod.hr, prof. Vukelić po prvi put javno govori o kaznenom postupku koji se protiv nje vodi, optužbama koje smatra dijelom šireg pritiska, ulozi medija u kreiranju javnog mnijenja, kao i o vlastitom znanstvenom radu koji se bavi osjetljivim temama iz hrvatske povijesti.
Prof. Vukelić: ‘Nisam kriva’
NAROD.HR: Optužnica protiv Vas sada je i službeno potvrđena, no javnost još uvijek ne zna kako Vi gledate na cijeli slučaj. Kako doznajemo iz medijskih napisa, koji ne idu Vama u prilog, tereti Vas se, da ste zajedno s još četvero kolega neovlašteno ulazili u elektroničku poštu drugog kolege. Do sada se niste o ovoj temi oglašavali. Možete li kratkim crtama iznijeti Vašu stranu priče? Jeste li krivi?
Prof. Vukelić: “Nisam kriva. O cijelome predmetu do ovoga trenutka nisam smjela javno govoriti. Naime, takva je procedura i to mi se nekoliko puta jasno naglasilo. Baš zato da se ne bih medijski zauzela ‘za sebe’. Cijeli predmet ću iznijeti u najkraćim crtama.
Jedna struktura iz bivše uprave Sveučilišta pokušava instrumentalizirati dio djelatnika Fakulteta hrvatskih studija u političke svrhe, kao i sadašnju upravu Sveučilišta te pravosudni sustav.
Njihov način rada svodio se na to da su nevjerojatne laži distribuirali na stotine e-mail adresa. Kao posljedica toga, potvrda moga izbora za dekanicu je ‘šaptom pala’. To se dogodilo iako je 32 članova Fakultetskoga vijeća od njih ukupno 38 članova glasalo za mene, dok je Program moga rada prihvaćen na sjednici Sveučilišta. Međutim, formalna potvrda moga izbora nikada nije uslijedila.
Prof. Vukelić: Cilj je moja profesionalna eutanazija
Idući korak te strukture bio je podizanje kaznene prijave protiv mene i još nekoliko zaposlenika Fakulteta hrvatskih studija. Većinu optužbi iz njihove kaznene prijave DORH je odbacio. Unatoč tome, pojedini mediji ignoriraju ovu činjenicu i pokušavaju stvoriti dojam da je njihova kaznena prijava istovjetna tekstu optužnice. Razina do koje su pojedini mediji uključeni u kampanju protiv mene najočitije se vidi po tome što su ‘detalji iz istrage’ u vidu WhatsApp korespondencije ‘procurili u medije‘.
‘Detalji iz istrage’ distribuirani su od strane tzv. oštećenika putem e-mailova ponovno slanih na stotine adresa i putem informacijskih kartela, a to je valja prihvatljivo ponašanje. Mi, kao optuženici, isto nismo smjeli komentirati. Cijeli predmet mene tereti da sam poticala kolegu na ‘stalkanje’ tzv. oštećenika. U cijelom je predmetu dobro jedino to, što će se sada, kroz cijeli postupak točno vidjeti sadržaj i primatelji ‘uhađanih’ mailova iz čega će biti moguće rekonstruirati mrežu ljudi koji su organizirali ovakav montirani postupak. No to je samo jedna strana priče, druga je da je ovaj slučaj ‘aktiviran’ u trenutku kada se sustav osjetio ugroženim. Sve ono što proizlazi iz procesa je moje discipliniranje i legitimiranje narušavanja mojih ljudskih prava, s ciljem mog profesionalnog eutanaziranja.”
Povezanost s doktoratom Ivana Turudića ne postoji
NAROD.HR: U medijima se Vaša optužnica često veže uz doktorat državnog odvjetnika Ivana Turudića. Kako komentirate tu povezanost i je li to, po Vašem mišljenju, pokušaj političke diskreditacije?
Prof. Vukelić: “Povezanost, realno, ne postoji. Povezanost postoji u dezinformacijskom konstruktu društvenih struktura koje imaju zadatak spriječiti funkcioniranje DORH-a. Te strukture pokušavale su Turudiću, prije izbora za šefa DORH-a, napraviti isto što i meni, model informacijske stigmatizacije je bio isti, jedino što je potreba za uvođenjem reda u tome sustavu bila važnija od onoga što je moja borba predstavlja, pa je isti uspješno potvrđen za šefa DORH-a.
Isti oni koji su ga tada informacijski najgore diskreditirali, sada iskorištavaju ‘moj’ predmet da to ponovno učine. Ono što se mora razumjeti jest da su lažne vijesti hibridni žanr koji miješa informativni sadržaj s fikcijom radi namjernog širenja neistine u propagandne svrhe, na način da konzistentno odgovaraju određenom političkom svjetonazoru i navode na određene zaključke.
Lažne vijesti
Riječ je o informacijskim (‘medijskim’) sadržajima koji ne bježe od svrstavanja uz ili zagovaranja nekog političkog svjetonazora, političkih aktera ili politika, odmičući se od zahtjeva tradicionalne novinarske profesije. U kontekstu ‘medija’ koji u ovome predmetu povezuju mene i gospodina Turudića ovo je više nego jasno. Treba još reći kako se u priopćenju Europskog parlamenta o lažnim vijestima, one se definiraju kao opasnost za demokraciju, dio ruskog informacijskog rata s ciljem destabilizacije europskih političkih sustava.
Lažne vijesti se ne moraju definirati isključivo kao vijesti s netočnim informacijama, već i kao sadržaji koje su proizveli ‘hiper-pristrani’ mediji koji stvaraju svoj vlastiti ‘medijski ekosustav’. Ono što čini lažne vijesti moćnijima je kombinacija ‘provjerljivih činjenica (…) poznatih i ponavljanih neistina, paranoidne logike, te konzistentne političke orijentacije’. To su elementi koji se uočavaju na ovoj relaciji za koju ste me pitali.”
Prof. Vukelić: Potpuno sam odvojena od komunističkih struktura
NAROD.HR: Javnosti je poznato da ste legalno izabrani za dekanicu Fakulteta hrvatskih studija, no rektor Stjepan Lakušić nikada nije uvrstio potvrdu Vašeg izbora na dnevni red Senata Sveučilišta u Zagrebu. Jeste li ikada dobili službeno obrazloženje zašto Vaš mandat nije potvrđen?
Prof. Vukelić: “Ne. Ni formalnu ni neformalnu. O takvom pristupu je, čini se, najviše informacija imao novinar Novosti SNV-a Igor Lasić kada je napisao članak pod naslovom ‘Kao da je nema‘.”
NAROD.HR: U više navrata ste spominjali da ste podvrgnuti organiziranom progonu. Možete li precizirati tko Vas, prema Vašem mišljenju, progoni i iz kojih razloga?
Prof. Vukelić: “Nije da sam neka važna osoba, ali svakako predstavljam konkretne elemente tranzicije u Hrvatskoj. Obiteljskim naslijeđem i obrazovanjem sam potpuno izdvojena od pripadnosti komunističkim strukturama, odnosno interesnim skupinama i klanovima nastalih iz tih struktura. Upravo ova činjenica je uzrok što me se progoni.
Prezirem koruptivni sustav iz prethodnog razdoblja, jednim dijelom prenesen i u novu državu, kao relikt prošlosti i model ‘poslovanja’. To sve znači i da nisam ‘potkupljiva’, ne vjerujem u obećanja, nagrađivanje funkcijama (što se i vidi iz priloženoga) itd. Međutim, jasno identificiram korupciju u hrvatskom društvu kao komunističku baštinu koja je prenesena i u novi društveno-politički sustav, jer novim sustavom mi nismo dobili i ‘novo’ društvo.
‘Ne smiju dozvoliti formalno stasanje patriotski nastrojenih hrvatskih intelektualaca’
Društvo je ostalo isto, ali se ono trebalo prilagoditi novome modelu. S druge strane, općeprihvaćeni narativ u informacijskom sustavu je da je korupcija u Hrvatskoj proizvod tzv. Tuđmanove ere, odnosno ljudi oko njega. Ja, kako sam navela, tvrdim drugačije ukazujući i na fenomen detuđmanizacije koji tek treba biti strukturno obrađen.
Narativ o korupciji suvremene Hrvatske bio je ključan u sklopu procesa negacije nove države i dokidanja njezina legitimiteta. Kako pak sve ovo što navodim ima konkretne veze s naravi komunističkog režima i polugama moći s kojima se isti u ostvarenju svojih ciljeva služio, tako dolazimo do odgovora na pitanje o organiziranju mog progona.
Riječ je dakle o strukturama formiranima u bivšem političkom sustavu, generacijski pomlađenih u novome sustavu koji nadziru procese od ‘društvenog interesa’, odnosno ne smiju dozvoliti formalno stasanje patriotski nastrojenih hrvatskih intelektualaca. Aktivnost tih struktura vidljiva je kroz medije kao što su Nacional i Telegram. Osobe koje dobivaju prostor u tim medijima relikti su komunističke prošlosti i upravo zahvaljujući toj činjenici i danas imaju realnu društvenu moć. Ta se moć manifestira kroz povezanost s osobama u pojedinim ministarstvima, od kojih je jedno i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.
Tim strukturama ja sam prijetnja ne zbog mojih historiografskih ‘stavova’, to je samo diskreditirajuća izlika. Ja sam prijetnja jer me ne zanimaju rodbinske veze, političke veze, interesne veze, nego prosvjetiteljski segment, društvena potreba i ekonomska održivost.”
Prof. Vukelić: Fokus na komunističke zločine povezan je s mojim pravnim progonom
NAROD.HR: S obzirom na Vaš znanstveni fokus usmjeren na istraživanje komunističkih zločina, mislite li da postoji poveznica između Vašeg istraživačkog rada i aktualne pravosudne situacije?
Prof. Vukelić: “Apsolutno. Upravo su povijesne teme koje obrađujem razlog zašto su me pojedini mediji napadali i prije početka medijskih konstrukcija o navodnome ‘provaljivanju u e-mailove’. Istraživanje komunističkih zločina neophodno je za istinsku demokratizaciju društva. U određenome smislu radi se o historiografskoj lustraciji koja predstavlja uvjet i za potencijalnu pravosudnu lustraciju.
Prema tome, moj ‘problem’ je očito u tome što se zalažem za određene vrijednosti i što ih pokušavam provesti i u strukovnom smislu. Naime, odrasla sam u ratu i tijekom rata sam oblikovala svijest o slobodi. Kada je Hrvatska izborila teritorijalnu slobodu u Domovinskom ratu, vjerovala sam da je to konačna pobjeda. Međutim, društvene strukture naslijeđene iz bivšega sustava nisu nestale, već su se ‘začahurile’ unutar podobnih institucija. Zato se na mome primjeru jasno vidi da je tranzicija bila uspješna u formi, ali ne i u sadržaju. Zato još uvijek traje.”
‘Nacional u napadima na mene koristi resurse jedne političke stranke i neoudbaških struktura’
NAROD.HR: Kako komentirate ulogu medija, osobito portala poput Telegrama, Indexa i tjednika Nacional, u oblikovanju javnog dojma o Vama?
Prof. Vukelić: “Upravo je Narod.hr radio studiju o informacijskoj percepciji analizirajući sadržaje Novosti SNV-a. U tom smislu, u formi case study analize obradili su izvještavanje o meni u navedenome ‘mediju’. Kada bi se ista analiza načinila za Telegram i Nacional, došli bismo do još poraznijih rezultata. Ono što ne znam jest koliko se navedeni portali financiraju iz javnog novca ili nekih EU fondova, jer bilo bi zanimljivo vidjeti kako krše nečije ljudsko pravo i pri tome pravdaju izvore financiranja koji to zasigurno apriorno isključuju.
Također, internom analizom uočeno je da Nacional, po pitanju informacijskog napada na mene koristi resurse jedne političke stranke i neoudbaških struktura, dok Telegram informacije oblikuje s obzirom na potrebe uskog kruga ljudi unutar jednog ministarstva. U tom smislu je sintagma ‘istraživačko novinarstvo’ za njih pojam koji uključuje dobivanje i distribuiranje informacija iz tijela javne i državne uprave, a ne novinarsko istraživanje.
‘AGITPROP se uspješno transformirao’
Ukratko, ovi informacijski kanali sredstvo su moje eliminacije iz javnoga prostora. Ponekad pomislim da je i bolje da je tako, jer da nema medija poput ovih portala mislim da bih završila poput Brune Bušića. Ovo je nekakav humaniji način egzekucije, ali postupci, u smislu identifikacije rada službi su jednaki. I ne, to nema baš nikakve veze s novinarstvom.
Na tim se portalima ne iznose provjerene ili točne informacije nego se temeljem poluistina i selektivno prerađenih podataka nasilno nameće mišljenje o nekome ili o nečemu. Najbolji dokaz tomu je činjenica da me isti portali ove godine nijednom nisu kontaktirali, u cilju objektivnog prikaza činjenica ili pro et contra stavova. Odnosno, to im je u cijelosti nevažno, jer to i nije cilj objava o meni. Kako sam strukovno orijentirana i na ‘medijski’ pristup u komunističkom razdoblju, mogu zaključiti da se AGITPROP uspješno transformirao.
Citirala bih Vladu Gotovca: ‘Gotovo ni jedna jedina vijest ne kruži Zemljom zato da bi ljudi znali što se na njoj doista zbiva, nego zato da bi bili za nešto i protiv nečega. Podatak, koji sam po sebi nešto govori, izostavlja se! Taj strašni posao obavljaju sredstva javnog općenja – kako se s nevinim cinizmom nazivaju instrumenti totalne manipulacije čovjekom. Jer ne samo da ga njima obmanjuju i zavode, nego potpuno iskrivljavaju, izobličuju njegove sposobnosti percipiranja’.“
Pritisci informacijskih lobija, raznih institucijskih kartela i malicioznih pojedinaca
NAROD.HR: Na Fakultetu hrvatskih studija obavljate važne znanstveno-nastavne funkcije. Je li se ova situacija odrazila na Vaš rad i odnose unutar akademske zajednice?
Prof. Vukelić: “Naravno da je. Pritisci informacijskih lobija, raznih institucijskih kartela i malicioznih pojedinaca na strukture odlučivanja prisutni su od mog stupanja na ‘javnu scenu’, odnosno pokušaja obnašanja realne javne funkcije, koja nije paradnog tipa, odnosno koja nije ‘mrtvo slovo na papiru’. Tako se jedva čekaju bombastični novinski naslovi, koji često nemaju veze s informacijski točno definiranim događajima, s ciljem onemogućavanja osobnog i profesionalnog rasta i razvoja. Ili me se zbog istih degradira. S time se već započelo i to, zanimljivo, od strane privremenoga dekana koji nije upisan u sudski registar, ali to također nikome ne predstavlja problem. Zbog svega toga, mogu zaključiti da struktura, koju ne mogu identificirati kao nacionalno-razvojno-samosvjesnu skupinu, definira konture mog institucijskog dosega.
Zvono za uzbunu neokomunističkim strukturama – otvaranje teme na europskoj razini
U jesen 2024. u Europskom parlamentu govorila sam upravo s kolegom Šumanovićem o kulturi sjećanja na Bleiburg. De facto smo doprinijeli tome da tema Bleiburga sa svojim stvarnim posljedicama postane europski društveni i politički mainstream. Ovome poslu posvećeni smo i kroz međunarodne znanstvene skupove ‘Važnost europskog sjećanja za europsku budućnost’: komunistički zločini i zbornike radova koji ih prate. Organizirali smo ih već tri te objavili dva zbornika radova. I to je bilo ono što je bilo snažno zvono za uzbunu neokomunističkim strukturama – otvaranje teme na europskoj razini. Suradnici s kojima sam surađivala i dalje su suradnici, ali trenutno me se razrješuje s funkcija koje obnašam. Klasična metoda pritiska, uz prijetnju egzistencijalnom ugrozom.
Što se tiče akademske zajednice, tu je ‘scena’ jasno podijeljena, također prema svjetonazorsko-ideološkom ključu. S ljudima s kojima sam prethodno surađivala, surađujem i dalje, jedino što me često nazovu i iskažu potporu. Oni s kojima je suradnja od početka bila nemoguća se niti ne zamaram. Sretna sam da sam lišena tog toksičnog konteksta.”
Tiha kršćanska Hrvatska je većinska Hrvatska
NAROD.HR: I na kraju moramo Vas tražiti komentar vezano za aktualna zbivanja. Radi se o koncertu Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu. Poput Vas i njega godinama progone i na razne načine pokušavaju diskreditirati. Mnogi su koncert doživjeli kao snažan izraz nacionalnog ponosa, gdje je, tiha kršćanska Hrvatska izašla iz sjene. Dijelite li takvo viđenje tog događaja i što za Vas osobno simbolizira taj koncert u kontekstu hrvatskog identiteta i povijesne svijesti?
Prof. Vukelić: “Izvrsno formulirano pitanje. Međutim, na koncertu se jasno vidjelo da je ‘tiha kršćanska Hrvatska‘ većinska Hrvatska. Često nemamo takav dojam, jer živimo pod informacijskom opsadom i nizom dezinformacija, što sam i sama iskusila. Thompsonov koncert dirnuo me i na osobnoj razini, jer se uvelike poistovjećujem s tekstovima i porukama koje proizlaze iz njegovih pjesama. Pa se čini da, u jednom specifičnom, svjetonazorskom i ideološkom kontekstu, dijelimo ista iskustva.
Ja sam puno manje medijski i društveno relevantna, pa je doseg štete koja se meni nanosi naoko manji. Ako pomno slušamo stihove Thompsonovih pjesama, on je duboko svjestan problema i karaktera nepravde, ali i nacionalnog duha otpora bilo kakvom, pa i mentalnom teroru. Ja živim te stihove. Gotovo svaki radni i neradni dan. I to ne zato jer sam naročito konfliktna osoba, nego zato jer ukazujem na probleme nacionalnog naslijeđa i komunističke baštine koja je zatirala i negirala nacionalnu i domoljubnu, ali i svaku samosvjesnu komponentu.
Svako drugo opredjeljenje, nacionalno, domoljubno, patriotsko, u državnom aparatu promatrano je kroz stigmu
Pomno birana intelektualna i društvena elita, odana i komunističkom vrhu prihvatljiva, u konačnici nije znala/htjela ponuditi državno rješenje vezano uz hrvatsko nacionalno pitanje. Danas uočavamo sličnu devijaciju. No, danas je osim pripadnosti pojedinim političkim strukturama jako važno biti idejno, ideološki i svjetonazorski sterilan. Svako drugo opredjeljenje, nacionalno, domoljubno, patriotsko, u državnom aparatu promatrano je kroz stigmu.
S jedne strane to se događa pjevaču, s druge strane to se događa intelektualcu. Jedina je razlika u tome što se Thompson može odjenuti umjetnošću i jasnije verbalizirati svoju bol nad onime što zdrav razum prosuđuje i zdrave oči vide, dok ja korektivne mjere, budući da nemam status samostalnog umjetnika, izražavam onoliko koliko mi sustav „dozvoli“. Bilo bi smiješno ovdje se pozivati na ustavnu kategoriju, a to je pravo na rad, jer kad je izučavanje komunističkih zločina u pitanju, onda je ovo pravo ograničeno.
Istaknula bih i još jednu simboliku Thomsonovog koncerta, a to je veza jednog naroda u dvije države. Ona se vrlo opipljivo osjećala na koncertu.”
