Mladen Pavković: Mnogima smeta Thompson, ali ne i zločini nakon 2. svjetskog rata!
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Veljača 2026 07:01
Nema dana, a da netko, prije svega od ekstremnih ljevičara, koji se već sada spremaju za parlamentarne i ine izbore, netko ne spomene poklič „Za dom spremni“, kojeg su najviše koristili HOS-ovci na početku hrvatskog Domovinskog rata, odnosno velikosrpske agresije na Hrvatsku.
A ono što je još gore je činjenica da Srbi i hrvatski ljevičari zbog toga optužuju Hrvate, čak i maloljetnike, pa govore i pišu i to da su svi fašisti koji recimo slušaju pjesme hrvatskog domoljubnog pjevača Marka Perkovića Thompsona, koji u jednoj pjesmi iz 1991. spominje i ovaj pozdrav. Ta pljuvanja i bljuvanja nikako ne prestaju, ali… zašto nitko s takvom, žestinom ne govori i ne piše- što se događalo 1945.,kad je završio II. svjetski rat, i kad su pobijedili Titovi partizani i komunisti?
Ajmo, drugovi i drugarice, sad malo i o tome, pa da vidimo tko će se od tih naših silnih političara i politikanata javiti da to nije bilo tako?
Naime, odmah nakon partizanske pobjede, veliki dio Hrvata je gotovo svakodnevno protestirao i slao mnoge proteste „Titu i partiji“ zbog ubijanja svećenika, funkcionera koji su bili u službi Nezavisne Države Hrvatske, te intelektualaca. Tito se na to uvijek pravdao da se to „ne događa“ i da je on protiv toga, što je bila laž. Odmah nakon pobjede, partizani nisu čekali „nikakav Haag“ već su sami organizirali vojne sudove, na kojima okrivljenima nisu dali ni govoriti, a još manje se braniti. Ako je netko od njih i imao odvjetnika i njega su sprečavali da iznese obranu. Bl. kardinal Alojzije Stepinac govorio je da su ti sudovi bili slični sudovima i pogubljenjima u 16. i 17. stoljeću kad su Turci haračili hrvatskim krajevima. Ljudi su se zatvarali zbog običnih denuncijacija. Kriv je bio svatko koji je živio i radio od 1941.-1945, a nije bio na strani Tita i partije.
A što se događalo u Hrvatskoj nakon 1995. godine, kad smo porazili srpske i crnogorske četnike? Tek mali broj je optužen, a još manje ih je bilo kažnjeno. Većina četnika je dobila amnestiju, pa su i dalje mogli i mogu slobodno raditi protiv hrvatske države, hrvatskih branitelja i svega što hrvatski diše. Prelistajte samo srpski politički bilten „Novosti“, pa i ostale publikacije koje objavljuje Pupovčeva udruga.
Dakle, nakon 1945. svi intelektualci izgubili su svoja radna mjesta jer su radili za prijašnji režim, pa je tako tisuće obitelji ostalo bez posla i prihoda.
Oni koji su pobjegli prema Bleiburgu u želji da se dokopaju slobode, Englezi i Titovi partizani ili su ubili ili su bili otjerani kao stoka na tzv. Križne putove.
S tim u savezi bl. Alojzije Stepinac uz ostalo je istaknuo: „Nameće se pitanje: gdje postoji moralno opravdanje za progon tisuća hrvatskih časnika i nastotine tisuća hrvatskih vojnika, koji su u najboljoj vjeri i potpunom predanju, da služe hrvatskom narodu, obavljali svoje vojničke dužnosti. Po etičkim i pozitivnim načelima ratovanja ni jedan od njih ne bi smio bio podvrgnut nikakvoj kazni osim onih, koji su prekršili međunarodne principe ratovanja i možda nepravedno napadali mirno pučanstvo, koje uopće nije sudjelovalo u ratnim operacijama. Možda neće biti suvišno da se uobranu ovih hrvatskih časnika i vojnika naglasi i to,dasu oni svoju borbu smatrali kao obrambenu borbu protiv svih onih nepravdi, koje su i po priznanju predstavnika „narodnog oslobodilačkog pokreta“ počinjali šovinistički režimi predratne Jugoslavije.Pogotovu kad su ti časnici i vojnicidanasnajspremnijidasurađujuna obnovi i procvatu zemlje“ – kazao je Stepinac.
U propaloj Jugoslaviji svatkoje biokriv, ako je surađivao s okupatorima. A u Hrvatskoj nakon velikosrpske agresije „nitko„ nije bio kriv, sve do danas, ako je surađivao sa Srbima i Crnogorcima! Jedan Pupovac može godinama bez problema surađivati s bivšim hrvatskim neprijateljima, a je li bi to mogao nakon 1945., tj. da je tada surađivaosNijemcimai Talijanima?
Nakon pobjede Titovih partizana i komunista, što više gotovo nitko ne govori ine ističe, uklonjeni su svi križevi iz školskih prostorija, a ukinula se i molitva u školama. Kapelice vjerskih ustanova pretvarale su se u spavaonice. Mnogima su branili posjećivati mise, a mlade su i nedjeljama i blagdanima zvali na tzv. radne akcije.
Mogle su se objavljivati samo lažne knjige i snimati filmovi o veličanju Titove revolucije. Samo o Titu je objavljeno oko pet tisuća knjiga, a svako i najmanje selo imalo je ulicu ili trg po njegovu imenu. Tri puta su ga proglašavali „narodnim herojem“., kao onog diktatora u Sjevernoj Koreji.
Kumrovec i još neka mjesta u Hrvatskoj i dalje bez problema čuvaju uspomenu na Tita, dok je i dalje najveći hrvatski problem Thompson i poklič „Za dom spremni“,
Oni koji posjećuju Kumrovec su „domoljubi“, a oni koji dolaze na koncerte Marka Perkovića Thompsona su – „fašisti“!
Jel smo se za to borili?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
