Zadnji komentari

Labrović je opsjednut nečistoćama i tjelesnim izlučevinama, a Kekin je oksimoron

Pin It

Arhiva Siniša Labrović - Novi list

Konačno je našao pošten posao, poveselio sam se, jer do sad sam o njemu čitao da se bavi samo zvizdarijama: zamatao je zavojima partizanske kipove, našivao neke stihove na uniforme JNA, snimao ovce, lizao potplate ljudima, cuclao tuđe žlice u koroni, stajao s punjenom pticom na glavi i, da oprostite, pio javno svoju mokraću.

S velikim sam zanimanjem čitao na mobitelu poticaj pape Lava da u korizmi odmjeravamo riječi, njegujemo ljubaznost i razoružamo jezik na društvenim mrežama i u političkim raspravama, kad mi je iskočio Siniša Labrović kako Berlinom na biciklu raznosi hranu u velikom žutom izoliranom kontejneru na leđima. Konačno je našao pošten posao, poveselio sam se, jer do sad sam o njemu čitao da se bavi samo zvizdarijama: zamatao je zavojima partizanske kipove, našivao neke stihove na uniforme JNA, snimao ovce, lizao potplate ljudima, cuclao tuđe žlice u koroni, stajao s punjenom pticom na glavi i, da oprostite, pio javno svoju mokraću. Kako će zaraditi za penziju, brinuo sam se, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Zato mi je bilo iskreno drago da se prihvatio naporne, ali časne dužnosti dostavljača; osim toga, ta je djelatnost deficitarna, a performera imamo kao blata, trebalo bi ograničiti njihov broj. Međutim, bio je najtraljaviji dostavljač: mahao je tom torbom po jednoj aveniji, glupirao se na nekom stadionu, čak se i sunčao u vrtu, da bi tek na kraju, vjerojatno posve hladnu, izvršio dostavu Mili Kekinu, kog sam jedva prepoznao jer se zamaskirao ogromnom bradom.

„Hrvatska je raj na zemlji, nema šanse da se selim“

Pa da, fašnik je. Ali meni je to neukusno, pomislio sam. Oni studenti iz Splita prerušili su se u logoraše i esesovca, pa pretrpjeli napade zbog netaktičnosti, a Labrović se maskira u modernog logoraša, iscrpljenog i izrabljivanog Azijata, i s njim se sprda. Da radi za faraona, Labrović bi se izrugivao felasima koji vuku kamene blokove, da ga plaća Franjo Tahi fingirao bi da krampa u njegovom vinogradu, a da je na platnom spisku kapitalista poruzi bi bili izloženi proleteri. Hm, a tko ga sada plaća?

Budući da na tom fašničkom spotu pjeva Kekin, moglo bi biti da se u nj slilo barem nešto od 41.415,65 eura koliko mu je poslala EU preko Ministarstva kulture i medija 2025, a ove godine će dobiti i ostatak do 91.828,48 eura. To su sve bespovratna sredstva u svrhu „unaprjeđenja poslovnih procesa profesionalnog umjetnika“, uplaćena povrh toga što od samostalne djelatnosti godišnje Kekin uprihodi 119.969 eura.

Sad mi je totalno jasan refren „Hrvatska je raj na zemlji, nema šanse da se selim“, na koji je Kekina inspiriralo zacijelo i to što mu hrvatski porezni obveznici uplaćuju mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Ministrima koji ga obilno dotiraju lijepo je zahvalio stihom „tu ne moram biti bistar da budem gospon ministar“, a zanimljivo je da je Labrović u spotu pokazao sličnu nezahvalnost. Pošto je onu zakašnjelu i hladnu narudžbu konačno predao Kekinu, i pošto mu je ovaj drhtavo i nespretno izbrojio sitniš – što je logično, jer je navikao brojati samo krupnu lovu – Labrović se okrenuo sa svojim leđnim kontejnerom i promrmljao Arschloch (šupak).

Oba lika su psihoanalitički zanimljivi. Labrović je opsjednut nečistoćama i tjelesnim izlučevinama, kako u radu, tako i u govoru, pa svoje kritičare obilno vrijeđa izrazima povezanima s fekalijama – a sad smo vidjeli da tako časti i suradnike. Kekin u pjesmi pjeva: „Ovdje mogu biti svašta, granica je samo mašta: nepokretni animator, demokratski diktator, originalni plagijator, akademski predator, istosmjerni transformator“ – a ne vidi da je i sam oksimoron: iznajmljivač vile s bazenom koji se ruga cimerfraju, marginalac s adresom u centru Zagreba, klevetnik države koja ga hrani.

Sad ćete vi pitati kakav sam ja katolik kad pišem takve grozote u korizmi, i zašto nisam poslušao dobar savjet pape Lava da odmjerim riječi, njegujem ljubaznost i razoružam jezik? Ja sam se, dragi moji, požurio, i napisao i predao tekst prije srijede, tako da sam od Pepelnice sav skrušen, pobožan i podložan. Ipak, i dalje pratim hrvatske medije, pa se molite za mene da ne padnem u napast.

Boris Beck/narod.hr