Ima li pilota u EU zrakoplovu?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 12 Rujan 2026 19:01
Macron prima Vučića, dok Hrvatska mora odgovoriti što je dobila od utjecaja u Bruxellesu.
Samo dva dana nakon što je Europa ostala „šokirana“ veličanjem Ratka Mladića u Beogradu, Emmanuel Macron u Elizejskoj palači prima Aleksandra Vučića na bilateralni razgovor.
Bruxelles osuđuje, Marta Kos otkazuje posjet Srbiji, europski čelnici govore o vrijednostima i suočavanju s prošlošću, a onda jedna od najmoćnijih država Europske unije nastavlja razgovarati o strateškom partnerstvu, gospodarstvu, investicijama i zajedničkim projektima.
Piše Berislav Mlinarević
To možda najbolje pokazuje kako Europa stvarno funkcionira: jedno su zajedničke izjave, a drugo nacionalni interesi.
Francuska svoje interese u Srbiji očito zna prepoznati i zaštititi. Povijesne veze postoje desetljećima, ali iza današnjih odnosa stoje vrlo konkretni gospodarski i geopolitički interesi.
A između redaka vidi se još nešto.
Europski interes prema Srbiji sve je snažnije vezan uz kritične sirovine, litij, baterije, automobilsku industriju i buduće europske lance opskrbe. EU je sa Srbijom već potpisao strateško partnerstvo upravo na tim područjima. Kada su u pitanju sirovine, energija i industrija, europski pragmatizam očito vrlo brzo potisne političke prijepore.
Istodobno se Beograd ubrzano infrastrukturno i međunarodno pozicionira. EXPO 2027, prvi takav događaj na Zapadnom Balkanu, nije samo tromjesečna izložba. Uz njega dolaze infrastruktura, međunarodne delegacije, investitori, kompanije i golema globalna vidljivost.
Sviđalo se to nama ili ne, Beograd se ponovno pokušava nametnuti kao političko, gospodarsko i infrastrukturno središte ovog dijela Europe.
I upravo tu dolazimo do Hrvatske.
Godinama slušamo koliko je hrvatski premijer Andrej Plenković utjecajan u Bruxellesu. Hrvatska jest dobila golema europska sredstva, ušla je u eurozonu i Schengen i politički se čvrsto pozicionirala unutar europskog mainstreama. To mu treba priznati.
Ali gdje je gospodarski rezultat tog političkog kapitala?
Gdje su velike greenfield investicije? Gdje su nove tvornice, razvojni centri, tehnologija, industrijska proizvodnja i desetci tisuća kvalitetnih radnih mjesta koje smo očekivali od tako snažnog europskog pozicioniranja Hrvatske?
Previše smo se zadovoljili europskim fondovima, dok su drugi očito puno agresivnije gradili bilateralne odnose i privlačili kapital.
Još je ozbiljnije pitanje hrvatskog regionalnog položaja.
Hrvatska je članica EU-a, NATO-a, Schengena i europodručja. Imala je sve pretpostavke da Zagreb postane jedan od ključnih političkih i gospodarskih mostova između Bruxellesa i jugoistoka Europe. Umjesto toga, postoji opasnost da gledamo kako se politička i gospodarska pozornost velikih europskih država ponovno pomiče prema Beogradu.
Ako se taj trend nastavi, ambicije Zagreba da bude nezaobilazno regionalno središte mogu polako utihnuti.
Francuska nam upravo na primjeru Srbije pokazuje što znači voditi bilateralnu politiku vlastitog interesa. Bruxelles može kritizirati Beograd, ali Pariz zbog toga neće zaboraviti francuske poslove, investicije i geopolitičke interese.
A Hrvatska bi nakon više od desetljeća članstva u Europskoj uniji konačno trebala postaviti isto pitanje:
Što smo svoj politički položaj u Europi pretvorili u nešto trajno, osim europskih fondova?
Jer europska politika nije samo dobra pozicija u Bruxellesu i fotografija s europskim čelnicima.
Ozbiljna vanjska politika mjeri se i onime što ste donijeli kući: tvornicama, kapitalom, tehnologijom, izvozom, radnim mjestima i političkim utjecajem.
Francuska to očito razumije. Srbija to očito razumije.
Pitanje je kada će Hrvatska početi igrati istu igru.
