HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Vlatka Vukelić za srednja.hr kaže da je izložena 'medijskom linču' i  'difamacijskoj kampanji'

Četnički zločini na području Rame i Prozora u listopadu 1942. jedan su od najvećih masovnih zločina nad civilnim stanovništvom NDH, nad Hrvatima i Muslimanima, piše izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić, povjesničarka s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Još nije poznat uzrok intenzivnog smrada koji se preksinoć i jučer prijepodne osjetio na širem području Zagreba, osobito na istoku.

Mjerne postaje pokazivale su lošu kvalitetu zraka i povišenu koncentraciju lebdećih čestica i dušikovih oksida, no, da je to bilo povezano sa smradom, prema riječima zagrebačkog gradonačelnika, nije potvrdila ni jedna javno zdravstvena institucija.

Svojevremeno je ministar iz redova SDP, ugnjeteni i nesretni Srbin u RH, izjavio da će uništiti nogometnu močvaru, tako nekako, jer ga je vjerojatno silno smetao uspon Vatrenih koji je očito vodio do kasnijih uspjeha u srebru i bronci. To je nepreboljeno oružje kojim su Vatreni udarali ljevicu, jugoslavenštinu i ostale neprijatelje nove države, RH.

Dr. Hrvoje Tomasović: Da sam postao šef HSP-a, ne bi bilo ni Mosta ni Živog  zida

Za Hermana Vukušića Tomasović je imao i jasnu poruku.

„Herman je ugledan hrvatski psihijatar. Ako je nešto opskurno, onda je to Vaše opskurno Jugonostalgičarsko ‘Pozorište’.“

Bilić potezom tijekom himne privukao pažnju: Sjetimo se Sigurdssona –  narod.hr

Vrijeme stabilno, vremena nestabilna. Mnogi ne razumiju da smo ušli u novu epohu, i to grlom u jagode, to jest da je čovječanstvo već i sada jednom nogom u grobu. Oduvijek sam mrzio strojeve, jer se kvare čak i brže od ljudi. I opasni su, osobito moj automobil. No ovi novi strojevi koji se nazivaju umjetnom inteligencijom iliti superinteligencijom, prevršili su svaku mjeru.

Autograf.hr

Naglasio je kako Hrvatska ima više od tisuću otoka, od kojih se mnogi suočavaju s ozbiljnim demografskim i gospodarskim izazovima. U tom je kontekstu otvorio i pitanje prioriteta europskih politika, poručivši kako je potrebno više pozornosti posvetiti životnim uvjetima stanovnika europskih otoka.

Umjetnost po ukusu Možemo: Tomašević daje desetke tisuća eura udruzi čiji  osnivač - čita svinjama – narod.hr

Pišući o udrugarima, kulturnjacima, umjetnicima, slobodnim umjetnicima, „neovisnim“ umjetnicima, performerima i sličnima, primijetio sam da gotovo svi imaju isti osjećaj važnosti te se smatraju nacionalnim ili gradskim interesom, što znači – “mora” ih se plaćati iz javnog izvora.

Službeni dokumenti Grada Zagreba pokazuju da je redatelj Lordan Zafranović godinama bio najmoprimac gradskog stana u Ulici Brune Bušića. Dokumenti pritom daju znatno precizniju sliku od medijskih napisa – od adrese i površine stana do odluka kojima je najam produljivan.

Na film ‘Djeca Kozare’ Lordana Zafranovića, koji je izazvao burne rasprave u javnosti, osvrnuo se između ostalih i novinar Gordan Malić.

Dajem glavu da je sve opelješio. Obraz kojeg bi prodao ionako nema – prodao je uslugu kao Vučić/Porfirijev influencer.

Misterij smrada u Zagrebu se nastavlja: Oglasila se zamjenica Tomaševića

Neugodan i intenzivan miris osjeća se u brojnim dijelovima Zagreba još od utorka. Građani su se na miris žalili iz Dubrave, Peščenice, Volovčice, Maksimira, Žitnjaka i Sesveta, a dojave su stigle i s područja južno od Zagreba, sve do Velike Gorice.

Kad magle stisnu

Pin It

Jer Hrvatsku mi moju objesiše…» Heroji ili zločinci, branitelji ...

Bio je buran prošli tjedan u hrvatskom društvu, s obje strane granice. U središtu je bilo prisjećanje na pobijene, počevši od Bleiburga pa duž Križnih puteva koji su vodili čak do najjužnije točke bivše države, da joj ime ne spominjemo, do Gevgelije. Hrvatski puk i hrvatska mladost prolazili su svoju Golgotu.

U Hrvatskoj su siktale jugokomunističke zmije, kako se voli izražavati nesretni Josipović, ali ipak Plenković i drugi odaše počast pobijenima. Ponekada to sliči na »moralo se«. Biračko tijelo još dovoljno ne oprašta negativan odnos prema tim vremenima pa je dobro ovako podmazat politički stroj. S druge strane granice je, pak, posve drukčije. Tu zmije ne samo da sikću, nego hoće i ujesti. Padale su prijetnje sa svih strana na kardinala Vinka Puljića i na sve one koji su se drznuli moliti za pobijene bez suđenja, na načine koji ti god padnu na pamet. Može i zazidati nekoga dok je još živ, kao oko 3.000 njih u Hudoj jami: muškaraca, žena i djece.

Da sve ovo nije prazna priča, posvjedoči i Crnogorac Vlado Dapčević. Reče kako su četnike puštali, ustaše ubijali, da su samo u tri dana kod Maribora strijeljali njih 30.000. A ratni zločini navodno ne zastarijevaju. Koliko je još ratnih zločinaca među nama? Bog ili priroda zacijelo su odradili svoje, ali što je s nasljednicima njihovih namisli?

Mogli smo to vidjeti u onom prosvjedu protiv kardinala i sv. mise zadušnice. Upeli su sve četiri da se to bogoslužje ne održi. Nisu uspjeli. Uspjeli su samo prijetiti kardinalu i njegovima. Također su uspjeli da ih ne dohvati pošast koronavirus. Kako su mediji prikazali, nisu se, za razliku od kardinala i njegovih, držali nikakvih epidemioloških mjera. Policija je ostala nijema; nije uhitila ni onoga koji je na tom skupu izravno prijetio. Dobio je prekršajnu prijavu, da ne bi bio suđen za kazneno djelo, te odšetao u slobodu. Što ti je kad su »drugovi« povezani!

Nakon svega slavodobitno uskliknuše da su regija i svijet oduševljeni Sarajevom, te dodaše: »Das ist Walter«. Oni su Sarajlije, antifašisti i ne znam što još. Puk reče: nitko i ništa. Ako su znali čitati, nešto slično im je rekao i reis Kavazović. Jasno je protumačio da kardinal i njegovi imaju pravo slaviti sv. misu za koga žele. Dobro on zna da iza svega ne stoje vjernici, bilo kojoj vjeri da pripadaju, nego nevjernici i da će njima, Bošnjacima i muslimanima, na pleća natovariti krivnju za prosvjed i sve što se događalo tijekom njega. Imao je pravo. Bilo je tu i bioloških Hrvata, Bošnjaka, Srba, drugih, a oni su sada »drugovi i drugarice« koji imaju odgovore na sve i kojima je sve dopušteno jer su ljudi posebnog kova. Zbog toga se i nisu sjetili stupskog župnika don Ivana Subašića. Zaklali su ga u Sarajevu 1945., baš ovih dana. Nije ga se sjetio ni Esad Duraković koji kaže da ne bi povrijedio vjerničko srce, ali tuče li tuče po vjernicima. Kad sve to čovjek sagleda, onda ne može da ne zaključi da su dotične stiskle magle, one u glavama, taložene godinama tijekom vladanja zločinačke ideologije u liku socijalizma, komunizma i sličnih izvedenica.

Pokazuje to i javljanje Ive Josipovića koji potječe iz obitelji duboko zadojene komunizmom i vrlo djelatne da ona zavlada hrvatskim krajevima. Vesna Pusić je, pak, iz ustaške obitelji, samo što bi ona to htjela skriti pa sikće li sikće. Toliko su bili razgoropađeni da ih ni odnarođeni mediji u hrvatskom društvu nisu nešto posebno uvažavali ovih dana. Tako je to kad dadneš pogodak samome sebi. Uistinu se tako dogodilo. Mnogi su progledali zahvaljujući čitavoj ovoj halabuci. Najzaslužniji je za to kardinal Vinko Puljić. U stilu kardinala Stepinca trpio je napade i nepokolebljivo išao zacrtanim putem. Nije li to i primjer onima u Herceg Bosni, BiH, koji misle da neprestanim pljuvanjem po samome sebi postaješ i bolji čovjek i bolji kršćanin? Ma budi svoj pa ćeš lako cijeniti i drugoga!

S onima koji sanjaju o nekom maglovitom »bratstvu i jedinstvu«, bez jasnih granica i pripadnosti, poteškoće su i u drugim dijelovima svijeta. Jedan od onih koji se trenutno svakodnevno s njima hrve jest američki predsjednik Donald Trump. Jasno je nedavno rekao da radikalna ljevica u potpunosti nadzire Facebook, Instagram, Twitter i Google te da njegovo osoblje traži odgovor na tu prijetnju. I pogodio je. Bit će zbog toga ismijavan, lažno optuživan, stizat će mu prijetnje smrću. On se ne boji, kao što se svakodnevno ne bismo smjeli bojati ni svi mi drugi, makar to plaćali najmanje time da nam slijede tjelesne tragove, one koje ostavljamo na digitalnom polju, one koji prolaze žičnim i bežičnim pustopoljinama. Sloboda se uvijek nečim plaćala, jer i zlo želi pobjedu.

Bog neka brani Hrvatsku, Herceg Bosnu, BiH, a Walter neka brani to neko mitsko Sarajevo s njegovim maglama. Može mu se pridružiti i Valentin Inzko sa svojih 25.000 EUR-a plaće, kao i oni koji iz naših redova kupe mrvice s njegova stola. Istina će pobijediti. Svjedoči to i Adrijan Vuksanović dok odgovara na napade protiv Stepinca u crnogorskom parlamentu. Bokeljanin je, Hrvat je, naše gore list.

Miljenko Stojić/kamenjar.com

Login Form